Branimir Lukšić (Split, 23. listopada 1935. – Split, 3. studenoga 2014.) bio je hrvatski pravni stručnjak, političar i publicist
Životopis Rođen je u Splitu, 23. listopada 1935. godine. U Splitu je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Pravne studije završio je na Zagrebačkom sveučilištu (1959.). U Zagrebu je dvije godine pohađao filozofsko-teološke kolegije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Na Zagrebačkom sveučilištu je 1967. godine magistrirao te doktorirao 1974. godine.
Od 1986. radio je na Ekonomskom fakultetu u Splitu, kao profesor trgovačkog prava do mirovine. Kao profesor predavao je i na Mostarskom sveučilištu. Bio je jedan od pokretača časopisa „Crkva u svijetu”. Pisao je pod pseudonimima „Ego”, „Edo Marinković” i „ Juraj Bužančić”.
Kao član HDZ-a vršio je dužnost župana Splitsko-dalmatinske županije od 1997. do 2003. godine. Kasnije je bio nositelj liste „Hrvatskog bloka” za županijsku skupštinu, a 2007. bio je na kandidacijskoj listi HČSP-a za saborskog zastupnika.
Bio je član „Hrvatskog plemićkog zbora”, „Hrvatskog udruženja za pomorsko pravo”, „Matice hrvatske”, „Hrvatskog filozofskog društva”, „Hrvatske udruge Benedikt” i „Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta”.
Umro je 3. studenog 2014. godine. Pokopan je na splitskom groblju Lovrinac.
Djela „Tegljenje u pomorskom pravu i pravu unutrašnje plovidbe” (1976.) „Pravo i etika: odnos bitka i vrijednosti” (1995.) „Svjedok (ne)vremena” (1998.) „Trgovačko pravo” (2000) „Nedovršena Hrvatska” (2008.)
Izvori
Literatura Članci
Kategorija:Životopisi, Split Kategorija:Hrvatski pravnici Kategorija:Hrvatski političari od 1989. Kategorija:Hrvatski pravaški političari Kategorija:Hrvatski publicisti Kategorija:Hrvatski filozofi Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića