Ciganček, pšenična gljiva, ciganin ili grbavi prstenak (lat. Cortinarius caperatus), ukusna je i jestiva gljiva. Raste u Sjevernoj Europi i Sjevernoj Americi. Danas se temeljem genetskih istraživanja svrstava u rod Cyclocybe. Plodište je oker boje, sredina klobuka je obično kao brašnom posuta, a raste u jesen u bukovim i crnogoričnim šumama, uz napomenu da preferira pjeskovita tla, a izbjegava tla bogata vapnom. Listići pod klobukom odvojeni su od stručka i glinaste su boje a na stručku se nalazi i ostatak prstenastog ovoja. Po novim istraživanjima posjeduje i određena antivirusna svojstva. Begellova digitalna knjižnica, "The Development of the Antiviral Drug RC 28 from Rozites caperata (Pers.: Fr.) P. Karst. (Agaricomycetideae)". Pristup stranici 28.10 2012.
Opis Klobuk cigančeka je širok od 6 do 15 centimetara, mesnat, tvrd, najprije zvonolik, zatim konveksan i na kraju ravan ili izdignuta oboda, sjajnožute boje; na rubu u mladosti često raspucan, poslije redovito raspucan, na tjemenu posut srebrnastobjelkastom prašinom, nepravilno izbrazdan, osobito na rubu. Listići su kod stručka uži, široki, nazubljeni, kod mlade gljive svijetložućkasti, kasnije smeđeilovaste boje. Stručak je visok od 6 do 15 centimetara (do 20 cm), od 1 do 2 cm debeo, cilindričan, pun, tvrd, žilav, u mladosti bijel svilenastog sjaja, na dnu odebljan, na gornjem dijelu viseći opnasti vjenčić. Meso je bjelkasto, zatim žućkasto i na kraju prljavosmeđe; okus i miris ugodni. Spore su oblika bademove koštice, rđaste boje, 11 – 14 x 7 – 9 μm.
Kemijske reakcije Meso u dodiru sa sulfovanilinom postaje crveno, dok s kalijevom lužinom požuti.
Stanište Raste od ljeta do kraja jeseni u velikim grupama u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, na istom mjestu; često je nalazimo na Medvednici, Kalniku i tako dalje.
Upotrebljivost Ciganček je jestiv, vrlo dobre kakvoće. Može se pripremati na mnogo načina, za juhe, umake, pirjanje, a podesan je i za konzerviranje u octu. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
Sličnosti Mlađe gljive su tipično zatvorenog klobuka, zalijepljenog za stručak. Nevješt skupljač gljiva može je zamijeniti smrtno otrovnom crvenkastom cjepačom (lat. Inocybe patuillardi) koja je u starosti vrlo slična, ali nema vjenčić. Od mladih pupavki se bitno razlikuje po smeđastim listićima i srebrnastobijeloj prašini posutoj po klobuku.
Slike
Izvori
Vanjske poveznice
Grlić,Lj.: "Samoniklo jestivo bilje", Zagreb 1980.
Kategorija:Cortinariaceae Kategorija:Jestive gljive