Operacija Zimska oluja (njem. Unternehmen Wintergewitter) je bila ofenzivna operacija Trećeg Reicha tijekom Drugog svjetskog rata u kojoj njemačka 4. tenkovska armija nije uspjela ispuniti zadani cilj; probiti obruč oko njemačke 6. armije tijekom bitke za Staljingrad.

Krajem studenog 1942. Crvena armija je uspješno izvršila operaciju Uran, okruživši oko 300.000 vojnika Osovine u i oko Staljingrada. Njemačke snage unutar Staljingradskog džepa i neposredno izvan grada reorganizirane su u Armijsku grupu "Don" kojom je zapovijedao feldmaršal (njem. Feldmarschall) Erich von Manstein. U međuvremenu, Crvena armija usredotočila se je na skupljanje što je više moguće sredstava za eventualni početak planirane operacije Saturn, kojoj je cilj bio izolirati Armijsku grupu "A" od ostatka njemačke vojske. Luftwaffe bila je zadužena za opskrbu njemačkih snaga u Staljingradu preko zračnog mosta, ali se ubrzo pokazalo da nije u stanju dopremiti zadovoljavajuću količinu potrebnih zaliha. Postalo je jasno da će se uspješan proboj napraviti samo ako se krene što je brže moguće.

Mansteinu je obećana potpora četiri tenkovske divizije. Međutim, zbog opiranja vojnog vrha da se oslabe određeni sektori premještanjem njemačkih jedinica, zadatak otvaranja koridora za njemačku 6. armiju je dobila 4. oklopna armija. Njemačke snage trebale su napasti nekoliko sovjetskih armija koje su polako stezale obruč oko Staljingrada.

Njemačka ofenziva iznenadila je Crvenu armiju i imala je velik uspjeh prvog dana. Snage na čelu napada imale su dobru zračnu potporu i bile su u mogućnosti razbiti protunapade sovjetskih postrojba. Do 13. prosinca, sovjetski otpor je značajno usporio njemačko napredovanje. Iako su njemačke snage zauzele područje oko Verhne-Kumskog, Crvena armija je 16. prosinca započela s operacijom Mali Saturn. Operacijom Mali Saturn je poražena talijansku 8. armija na lijevom boku Armijske grupe "Don", prijeteći opstanku Mansteinove grupe. Kako se otpor povećao, pa time i gubitci, Manstein je poslao apel Hitleru i zapovjedniku Šeste armije, generalu Fredrichu Paulusu, da 6. armija krene s probojem s unutarnje strane obruča. Oba apela bila su odbijena. Četvrta tenkovska armija nastavila je s pokušajima otvaranja koridora 18. i 19. prosinca, ali to nije mogla ostvariti bez pomoći snaga zarobljenih unutar Staljingrada. Na kraju je Manstein bio prisiljen opozvati napad 23. prosinca, te se od Badnjaka 4. tenkovska armija počela povlačiti na svoj početni položaj. Zbog neuspjeha operacije, Crvena armija mogla je nastaviti s uništavanjem njemačkih snaga zarobljenih u Staljingradu.

Pozadina

Dana 23. studenoga 1942. Crvena je armija zatvorila obruč oko snaga Sila Osovine oko Staljingrada.McCarthy & Syron (2002.), str. 141 Približno 300.000 njemačkih i rumunjskih vojnika, kao i ruskih volontera u njemačkoj vojsci je ostalo zarobljeno u i oko StaljingradaErickson (1983), str. 4 kojeg je okružilo oko 1,1 milijuna sovjetskih vojnika.Glantz (1995), str. 134 Usred nadolazeće katastrofe, njemački diktator Adolf Hitler je postavio feldmaršala Ericha von Mansteina za zapovjednika novoosnovane Armijske grupe "Don".Glantz (1995.), str. 134–136 Sastavljena od njemačke 4. tenkovske i 6. armije kao i Treće i Četvrte rumunjske armije, Mansteinova nova armijska skupina bila je pozicionirana između Armijske grupe "A" i "B".Erickson (1983.), str. 7 Umjesto pokušaja brzog proboja, njemački vojni vrh odlučio je da zarobljene snage ostanu u Staljingradu i brane grad od ponovnog zauzimanja.Erickson (1983), str. 7 Njemačke snage u okruženju opskrbljivane su iz zraka, s potrebama od oko 680 tona zaliha dnevno. Međutim, flota od 500 zrakoplova nije bila dovoljna za ispunjenje tog zadatka.Bell (2006.), str. 62 Mnogo zrakoplova nije bilo moguće servisirati u hladnoj sovjetskoj zimi; početkom prosinca, više njemačkih teretnih zrakoplova je uništeno u nesrećama nego što su ih uništili sovjetski lovci.Bell (2006.), str. 62–63 Za primjer, njemačka 6. armija je zrakom dobivala manje od 20% svojih dnevnih potreba.Bell (2006.), str. 63 Situacija je bila i gora za 6. armiju koja je bila pod paljbom sovjetskih snaga koje su držale dijelove grada na zapadnoj obali rijeke Volge.Erickson (1975.), str. 472

lijevo|mini|250px|Istočno bojište između 19. studenog 1942. i 1. ožujka 1943.

Zbog neočekivane veličine njemačkih snaga okruženih u Staljingradu,Glantz (1996), p. 118 Stavka (Vrhovno zapovjedništvo Sovjetskih oružanih snaga) 23. studenoga odlučila je pojačati vanjski obruč, pripremajući se za uništenje snaga Sila Osovina zarobljenih unutar obruča.Erickson (1975.), str. 470 Na dan 24. studenog, nekoliko je sovjetskih formacija započelo s utvrđivanjem kako bi se lakše obranili od mogućeg njemačkog pokušaja proboja sa zapada.Erickson (1975.), str. 470–471 Sovjeti su također razmjestili svoje snage da bi onemogućili probojne operacije jedinica unutar obruča.McCarthy & Syron (2002.), str. 143 Planovi za operaciju Saturn su započeli 25. studenog,Erickson (1975.), str. 471 ciljajući na uništenje talijanske 8. armije i raskidanju komunikacijskih veza između njemačkih snaga zapadno od rijeke Don i snaga koje su djelovale na Kavkazu.Beevor (1998.), str. 292–293 U međuvremenu je započeto i planiranje operacije Prsten, koja je trebala smanjiti broj njemačkih postrojba unutar Staljingradskog džepa.Erickson (1983.), str. 9

Kako je operacija Uran uspješno završena, njemačke snage unutar okruženja bile su preslabe za pokušaj samostalnog proboja. Polovica preostalog oklopa bila je izgubljena tijekom povlačenja i obrambenih borba, a ostatak je bio ograničen nedostatkom goriva i streljiva koje Luftwaffe nije mogao isporučiti iz zraka.McCarthy & Syron (2002.), str. 143–144 Feldmaršal von Manstein je predložio protuudar kako bi se probio sovjetski obruč, s operacijom kodnog imena Zimska oluja.Erickson (1983.), str. 7–8 Manstein je vjerovao kako Luftwaffe nije u stanju efikasno opskrbiti Osovinske snage u okruženju iz zraka, da je postalo ključno čim prije ih izbaviti.von Manstein (1982.), str. 318 Stoga je 28. studenog poslao Hitleru detaljno izvješće o stanju Armijske grupe "Don", uključujući snagu njemačke 6. armije s procjenama dostupnog streljiva za njemačko topništvo unutar grada.von Mansten (1982.), str. 319–320 Teška strateška situacija bacila je Mansteina u dvojbu može li si priuštiti čekanje s početkom operacije dok sve planirane jedinice za ofenzivu ne budu spremne.von Manstein (1982.), str. 320

Stavka je odgodila početak operacije Saturn za 16. prosinca jer su se sovjetske snage mučile s uklanjanjem njemačkih branitelja s rijeke Čira. Ofenziva Crvene armije 30. studenoga u tom području u kojoj je sudjelovalo oko 50.000 sovjetskih vojnika natjerala je Mansteins poslati 48. tenkovski korpus da bi zadržali to područje pod kontrolom.Erickson (1983.), str. 10 Kao odgovor na njemačko pojačanje, u to je područje premještena sovjetska 5. tenkovska armija s oko 71.000 vojnika, 252 tenka i 814 primjeraka topničkog naoružanja.Erickson (1983.), str. 10–11 Sovjetska je ofenziva uspjela izbaciti 48. tenkovski korpus iz borbe, koja je bila odabrana da vodi glavni napad na sovjetsko okruženje.McCarthy & Syron (2002.), str. 144 Sovjeti su bili upozoreni na nadolazeći njemački napad jer su otkrili kako se 6. tenkovska divizija iskrcala kod grada Morozovska. Crvena je armija zbog toga povukla nekoliko armija iz napada na donji dio rijeke Čira da bi se pripremile za njemački pokušaj proboja.Erickson (1983.), str. 11

Usporedba vojne sile Njemačke snage mini|desno|200px|Feldmaršal Erich von Manstein, zapovjednik Armijske grupe "Don" tijekom bitke

Oslobađajuća operacija je trebala uključiti LVII. tenkovski korpus 4. tenkovske armije, pod vodstvom generala Friedricha Kirchnera, zajedno s 6. i 23. tenkovskom divizijom i armijskim odredom Hollidt, koji se sastojao od tri pješačke divizije i dvije oklopne divizije (11. i 22. tenkovske divizije).von Manstein (1982.), str. 318–319 Očekivalo se da će u "Zimskoj oluji" sudjelovati ukupno četiri tenkovske divizije, četiri pješačke divizije i tri Luftwaffeove poljske divizije (njem. Luftwaffen-Feld-Divisionen ili LwFD). Njihova zadaća je bila privremeno probijanje koridora do 6. armije.von Manstein (1982.), str. 319 Luftwaffeove poljske divizije nisu bile sastavljene od profesionalnih i treniranih vojnika već većinom od ostalog vojnog osoblja iz stožera te su bile slabo naoružane.Clark (1965.), str. 258–259 Mnogo osoblja koje je obećano za pokušaj proboja nikada nije stiglo, većim dijelom zbog slabe organizacije transporta prema bojištu, dok su neke jedinice koje su trebali biti premještene pod zapovjedništvo Armijske grupe "Don" ostale pod svojim prijašnjim zapovjedništvom.Cooper (1978.), str. 428 Ostale jedinice unutar Armijske grupe "Don" nisu bile u stalju sprovesti ofenzivnu operaciju, zbog gubitaka kojima su bile izložene u nekoliko zadnjih mjeseci borbi, dok mnoge nove formacije koje su bile obećane nisu stigne na vrijeme.Cooper (1978.), str. 428–429

S druge strane, 11. tenkovska divizija je bila jedna od najkompletnijih njemačkih oklopnih divizija na Istočnom bojištu s obzirom na to da je netom prije bila premještena iz rezervi. Šesta tenkovska divizija je također bila kompletna zato što je bila premještena iz Zapadne Europe pod Mansteinovu kontrolu.Clark (1965.), str. 259 Međutim, 11. tenkovska divizija je bila poslana u pojačanje na donjem toku rijeke Čir, zbog pokrenute sovjetske ofenzive na to područje.Cooper (1978.), str. 429 Mansteinu je tako ostala 4. tenkovska armija i XLVIII. tenkovski korpus kao glavne komponente za oslobodilačku operaciju.Clark (1965.), str. 259–260 No, unatoč namjerama Nijemaca da pojačaju svoje redove za ofenzivu, njihova obrana na područjima donjeg toka rijeke Čir je postala nestabilna;Clark (1965.), str. 260–261 sovjetski proboj obrane je omeo dolazak 11. tenkovske divizije, koja je bila u mogućnosti uništiti glavninu dvije sovjetske tenkovske brigade.Clark (1965.), str. 261 Posljedično, XLVIII. tenkovski korpus je bio uključen u obrambene borbe za rijeku Čir, jer su Sovjeti pritisnuli u cilju zauzimanja aerodroma kod Tatsinskaya (upotrebljavao se za opskrbu iz zraka njemačkih snaga u Staljigradu).Clark (1965), pp. 261–263

Iako je LVII tenkovski korpus preko svoje volje predan iz Armijske grupe "A" u "Don", 17. tenkovska divizija je dobila naređenje da se vrati u svoje prijašnje područje i nije bila spremna za prelazak u Armijsku grupu "Don" sve do 10 dana nakon što joj je zapovjeđeno.Clark (1965.), str. 264 Unatoč problema oko skupljanja dovoljne vojne sile i vidjevši da Sovjeti koncentriraju svoju mehanizaciju na rijeci Čir, Manstein je odlučio krenuti u Operaciju "Zimska oluja" koristeći 4. tenkovsku armiju, nadajući se da će 6. armija pokrenuti ofenzivu sa svoje strane obruča.Clark (1965.), str. 264–265 Manstein se kockao s Hitlerovim prihvaćanjem da je jedini način da 6. armija izbjegne uništenje taj da se pokuša izvući iz okruženja i pretpostavljao je da će se general Paulus složiti sa zapovijedi da njegove snage pobjegnu iz Staljingradskog džepa.Clark (1965.), str. 265 10. prosinca, Manstein je obavijestio Paulusa da će oslobađajuća akcija krenuti unutar 24 sata.Clark (1965.), str. 266

Sovjetske snage