mini|Tradicionalna zastava Vojvodine Vojvodina, službenim nazivom Autonomna Pokrajina Vojvodina (srp. Аутономна Покрајина Војводина, mađ. Vajdaság Autonóm Tartomány, slvč. Autonómna pokrajina Vojvodina, rum. Provincia Autonomă Voivodina, rusin. Автономна Покраїна Войводина) autonomna je pokrajina na sjeveru Republike Srbije.
Definirana je kao multietnička i multikonfesionalna teritorijalna autonomija svih svojih građana. Prostire se panonskom nizinom, s površinom od 21.506 km² na kojoj živi nešto manje od dva milijuna stanovnika. Administrativni centar i najveći grad je Novi Sad. Zemljopisno je podijeljena na Srijem, Banat i Bačku, koji su predstavljeni na grbu Vojvodine, kao i na zastavi, a koji su sa svoje strane administrativno podijeljeni u okruge (sjevernobački, južnobački, zapadnobački, sjevernobanatski, srednjobanatski, južnobanatski i srijemski okrug).
Zemljopisni položaj Vojvodine Vojvodina graniči na sjeveru s Mađarskom, na istoku s Rumunjskom, na jugozapadu s Bosnom i Hercegovinom, a na zapadu s Hrvatskom. Administrativnu granicu pokrajine prema Središnjoj Srbiji uglavnom čine rijeke Dunav i Sava.
Stanovništvo Većina stanovništva Vojvodine su danas Srbi. Srbi i Hrvati nisu bili takva većina u Kraljevini Jugoslaviji. Nakon 1945. god. je izvršeno etničko čišćenje nad njemačkom etničkom manjinom, što je bio slučaj diljem središnje i istočne Europe, i konfiskacija cjelokupne njihove vrlo bogate imovine, naselio slavenske narode iz pasivnih krajeva u Vojvodinu, ponajviše naseljavajući Srbe). No, kao narodnosno vrlo izmiješan teritorij, u Vojvodini žive brojni Mađari, Slovaci, Hrvati, Rumunji, Rusini, Ukrajinci i drugi narodi.
Prema popisu stanovništva iz 2002.Kratki izvještaj Republičkog zavoda za statistiku na engleskom (webrzs.statserb.sr.gov.yu) – pdf Vojvodina je imala 2.031.992 stanovnika. Narodnosno: Srbi – 1,321.807 (65,05 %) Mađari – 290.207 (14,28 %) Slovaci – 56.637 (2,79 %) Hrvati, bez onih koji su popisani kao Bunjevci – 56.546 (2,78 %) (vidi dolje napomenu) Jugoslaveni – 49.881 (2,45 %) Crnogorci – 35.513 (1,75 %) Rumunji – 30.419 (1,5 %) Romi – 29.057 (1,43 %) Bunjevci – 19.766 (0,97 %) Rusini – 15.626 (0,77 %) Makedonci – 11.785 (0,58 %) Ukrajinci – 4635 (0,23 %) Muslimani – 3634 (0,18 %) Nijemci – 3154 (0,16 %) Slovenci – 2005 (0,1 %) Albanci – 1695 (0,08 %) Bugari – 1694 (0,08 %) Česi – 1684 (0,08 %) Rusi – 940 (0,05 %) Goranci – 606 (0,03 %) Bošnjaci – 417 (0,02 %) Vlasi – 101 ostali – 5311 (0,26 %) mjesno opredijeljeni – 10.154 (0,5 %) neizjašnjeno – 55.016 (2,71 %) nepoznato – 23.774 (1,17 %)
Napomena – u službenom popisu nema stavke zbroja Hrvati + Bunjevci bilo radi službene politike Srbije, bilo radi samih ljudi koji se tako izjašnjavaju. Na sličan način iako više ne postoji država Jugoslavija, pojedinci se i dalje tako izjašnjavaju. Slijedi demografska povijest Vojvodine, koja također razvidno oslikava ovu problematiku.
Prema popisu stanovništva iz 2011.Republika Srbija, Republički zavod za statistiku: Rezultati izvještaja Vojvodina je imala 1.931.809 stanovnika. Narodnosno: Srbi – 1.289.635 (66,76 %) Mađari – 251.136 (13,00 %) Slovaci – 50.321 (2,60 %) Hrvati – 47.033 (2,43 %) Romi – 42.391 (2,19 %) Rumunji – 25.410 (1,32 %) Crnogorci – 22.141 (1,15 %) Bunjevci – 16.469 (0,85 %) Rusini – 13.928 (0,72 %) Jugoslaveni – 12.176 (0,63 %) Makedonci – 10.392 (0,54 %) Ukrajinci – 4202 (0,22 %) Muslimani – 3360 (0,17 %) Nijemci – 3272 (0,17 %) Albanci – 2251 (0,12 %) Slovenci – 1815 (0,09 %) Bugari – 1489 (0,08 %) Goranci – 1179 (0,06 %) Rusi – 1173 (0,06 %) Bošnjaci – 780 (0,04 %) Vlasi – 170 (0,01 %) ostali – 6710 (0,35 %) mjesno opredijeljeni – 28.567 (1,48 %) mini|299x299px|Etnička karta Vojvodine 1910. neizjašnjeno – 81.018 (4,19 %) nepoznato – 14.791 (0,77 %)
Demografska povijest Prema popisu stanovništva iz 1981. Vojvodina je imala 2.034.772 stanovnika, od čega su Srbi činili 54,4 %, Mađari 18,9 %, Hrvati 5,4 %, Slovaci 3,4 %, Rumunji 2,3 %, Crnogorci 2,1 %, Rusini 0,9 % i drugi.
Prema popisu stanovništva iz 1991. broj stanovnika Vojvodine se smanjio na 2.012.517, uglavnom zbog niskog nataliteta. Tada je etnički sastav bio sljedeći: Srbi 57,2 %, Mađari 16,9 %, Hrvati, 3,7 %, Slovaci 3,2 %, Crnogorci 2,2 % i drugi.
Općine i gradovi
Pravno ustrojstvo AP Vojvodine Najviši pravni akt u Vojvodini je Statut pokrajine (iznad kojeg je Ustav Republike Srbije), no uskoro se očekuje donošenje Osnovnog zakona AP Vojvodine. Najviše zakonodavno tijelo je Skupština, u koju se slobodnim izborima bira 120 zastupnika i u kojoj su ravnopravni svi službeni jezici (zahvaljujući simultanim prevoditeljskim službama). Do usvajanja novog Statuta 14. prosinca 2009., najviše izvršno tijelo je bilo Izvršno vijeće, koje je preimenovano u pokrajinsku Vladu na čijem čelu je Predsjednik, a koju čine pokrajinski sekretari.
AP Vojvodina je članica Vijeća europskih regija pri Parlamentu EU, kao prva, i zasad jedina, regija koja je postala članica, a da matična država nije u tom trenutku bila član EU ili Vijeća Europe. Također, suosnivač je i Regionalnog vijeća euroregije DKMT (Dunav-Kereš-Moriš-Tisa), koji okuplja i nekoliko županija iz Mađarske i Rumunjske, te čiji je zadatak da se međusobno pomažu u regionalnom gospodarskom, kulturnom i ekološkom razvoju, kao i da zajednički nastupaju na teritoriju EU.
U Vojvodini je službeno šest jezika: srpski (ćirilično pismo uz latinično), mađarski (latinica), hrvatski (latinica), slovački (latinica), rumunjski (latinica) i rusinski (ćirilica). Izvršno vijeće je osnivač i izdavač novina na službenim jezicima i to: Дневник (Dnevnik) na srpskom jeziku i Magyar Szó (Mađarska riječ) na mađarskom su dnevne novine, a tjednici su Hrvatska riječ (na hrvatskom), Hlas Ľudu (Glas naroda na slovačkom), Libertatea (Sloboda na rumunjskom) i Руске слово (Rusinska riječ na rusinskom). Zavode za kulturu u Vojvodini imaju ovi narodi: Hrvati (sjedište u Subotici), Mađari (Vajdasági Magyar Művelődési Intézet, sjedište u Senti), Rumunji (Institutul de Culturã al Românilor din Voivodina, sjedište u Zrenjaninu), Rusini (Zavod za kulturu voйvodяnskih Rusnacoh, sjedište u Novom Sadu) i Slovaci (Ústav pre kultúru vojvodinských Slovákov, sjedište u Novom Sadu).(srpski) Zavodi za kulturu nacionalnih manjina Vojvodine Pokrajinsko tajništvo za kulturu i javno informiranje
Radi zaštite prava nacionalnih manjina, dana 10. srpnja 2013. kreirano je Pokrajinsko vijeće nacionalnih zajednica.
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, etnički sastav stanovništva Vojvodine bio je sljedeći: Srbi (66,76 %), Mađari (13 %), Slovaci (2,60 %), Hrvati (2,43 %), i drugi.
Osim većinskih Srba, u Vojvodini živi preko 25 nacionalnih ili etničkih zajednica, koje, sve zajedno, čine oko 35 % vojvođanskog stanovništva.
Povijest Opći pregled Područje Vojvodine je naseljeno prije oko 50.000 godina. Uz arheološke lokalitete (Gomolava kod Hrtkovaca, rimsko i hazarsko naselje kod Čelareva, rimski grad Sirmium (Srijemska Mitrovica) i mnogi drugi), Vojvodinu krase i brojni pravoslavni samostani, posebno na Fruškoj Gori zbog čega je i nazvana Srpska Sveta Gora, kao i vojne utvrde od rimskog doba do današnjih dana, od kojih je najljepša i najočuvanija Petrovaradinska tvrđava, izgrađena 1692. godine. Uz nju se nalazi i mjesto poznate bitke Vezirac, gdje je austrijska vojska pod vodstvom Eugena Savojskog pobijedila tursku vojsku pod vodstvom Damad-Ali Paše zahvaljujući čudu pripisanom Djevici Mariji, kada je 5. kolovoza 1716. tursku vojsku zameo snijeg, i kako su bili nepripremljeni, lako su pobijeđeni. Na tom se mjestu uzdiže crkva Marije Sniježne/Snežne koja je jedinstvena u Vojvodini jer ima i pravoslavni i katolički oltar te se u njoj održavaju i mise i liturgije. Nedaleko odatle se nalaze i Srijemski Karlovci, nekada centar srpske kulture i duhovnosti u Austro-Ugarskoj Monarhiji i neko vrijeme sjedište srpske patrijaršije.
U povijesti su područjem Vojvodine vladale mnoge države: Dacija, Rimsko Carstvo, Hunsko Carstvo, Avarski Kanat, Kraljevstvo Gepida, Franačka, Panonska Hrvatska, Velika Moravska, Bizant, Bugarska, Mađarska, Osmansko (Tursko) Carstvo, Austrija, Austro-Ugarska, Država Slovenaca, Hrvata i Srba. Od 1918. godine Vojvodina je dio Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.
Ime "Vojvodina" na srpskom jeziku označava područje kojim upravlja vojvoda. Povijesno ime Vojvodine je bilo Srpska Vojvodina, ali zbog toga što je Vojvodina danas dio Srbije izgubila se potreba za odrednicom "srpska". U srpskom jeziku se koriste još dvije varijante imena Vojvodine, a to su: vojvodovina i vojvodstvo. Zadnja riječ je istovjetna poljskoj riječi wojewodztwo, što bi se na hrvatski moglo prevesti kao "pokrajina".
Prije rimskog osvajanja, Vojvodinu su nastanjivala ilirska, tračka i keltska plemena. Od ilirskih plemena treba spomenuti Panonce, po kojima je dobila ime rimska pokrajina Panonija. Rimljani su ovladali ovim područjem u prvom stoljeću prije Krista. Šeste godine poslije Krista, ilirska plemena s ovog područja su podigla veliki ustanak protiv rimske vlasti. Vođe ovog ustanka bili su Baton i Pines. Oni bi ujedno bili i prvi poznati Vojvođani zabilježeni u povijesti.
U antičko doba današnja se Vojvodina sastojala od dviju geopolitičkih cjelina. Područje Srijema bilo je unutar granice Rimskoga Carstva, dok su krajevi sjeverno od Dunava, tj. današnji Bačka i Banat, bili izvan tih granica.
Sirmijum (današnja Srijemska Mitrovica) je bio vrlo važan rimski grad. Bio je to glavni grad rimske pokrajine Panonije i jedan od četiri glavna grada Rimskog Carstva. U Sirmiumu ili njegovoj okolici rođeno je šest rimskih careva: Decije (249. – 251.), Aurelijan (270. – 275.), Prob (276. – 282.), Maksimilijan Herkulije (285. – 310.), Konstancije II. (337. – 361.) i Gracijan (367. – 383.). Ovi carevi su po podrijetlu bili romanizirani Iliri.
Slavenska plemena su naselila područje Vojvodine u šestom i sedmom stoljeću. Među ovim slavenskim doseljenicima nalazili su se i Hrvati i Srbi, a ostala slavenska plemena za koja se zna da su živjela na području Vojvodine bila su: Bodrići, Severani i Braničevci.
U 6. stoljeću je na području Srijema postojala bizantska pokrajina Panonija, čiji je glavni grad bio Sirmijum.
U 9. stoljeću cijeli Srijem je kratkotrajno bio dio države Ljudevita Posavskog (Posavske Hrvatske), koju podvrgavaju Franci čineći iz nje vazalnu državu, no sa smanjenim granicama, naime istočni dio Srijema su zauzeli Bugari. Ostatak teritorija Vojvodine je bio dio Bugarske. Bugarski vojvoda Salan je vladao na području Bačke, a glavni grad njegove vojvodine je bio Titel. Drugi bugarski vojvoda koji je vladao Banatom zvao se Glad. Njegova rezidencija se nalazila u gradu Vidinu na teritoriju današnje Bugarske. Gladov potomak je bio banatski vojvoda Ahtum, posljednji vladar koji se suprotstavio uspostavljanju neposredne vlasti Ugarskog Kraljevstva. Ahtum je bio pravoslavni kršćanin.
U jedanaestom stoljeću na područjima istočnog i srednjeg Srijema vladao je Sermon, vazal makedonskog cara Samuila. Sermon je kovao svoje zlatnike na području današnje Srijemske Mitrovice. Nakon što je Bizant porazio Samuila, Sermon je uhvaćen i ubijen jer se nije htio pokoriti novoj vlasti.
Ugarska osvaja ovo područje od početka 10. stoljeća. Bačka pada pod mađarsku vlast u desetom stoljeću, nakon što su Mađari porazili Salana. Banat dolazi pod ugarsku vlast u jedanaestom stoljeću, poslije Ahtumova poraza, a istočni Srijem tek u dvanaestom stoljeću, kada ga Ugarska osvaja od Bizanta. Prije mađarskog osvajanja, na teritoriju istočnog Srijema je postojala bizantska tema, srijemska tema. Zapadni Srijem je bio dio hrvatske Kraljevine Slavonije koja se širila prema grad Mitrovicu, da bi ga obuhvatila u dvanaestom stoljeću.
U prvoj polovici 15. stoljeća, neki gradovi i mjesta na području današnje Vojvodine su čak bili u posjedu srpskih despota, vazala ugarskih kraljeva: Stefana Lazarevića i Đurđa Brankovića.
Tursko doba