Dubrovnik je grad na jadranskoj obali, na krajnjem jugu Hrvatske. Po popisu stanovništva 2011. ima 42 641 stanovnika (prostire se na 21.35 km2). Godine 1979. dubrovačka stara gradska jezgra uvrštena je na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Dan Grada slavi se 3. veljače, na dan svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika. Grad je poznat po tome što je bio neovisna država u razdoblju od 1358. do 1808. (Dubrovačka Republika). Nakon toga kratko je bio pod francuskom upravom, da bi kasnije bio dijelom Habsburške Monarhije, Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske, komunističke Jugoslavije te naposljetku Republike Hrvatske. U Domovinskom ratu bio je pod opsadom od listopada 1991. do svibnja 1992. Glavninu stanovništva čine Hrvati katoličke vjeroispovijesti. Dubrovnik je bio jedan od središta razvitka hrvatskog jezika i književnosti te su u njemu stvarali mnogi značajni hrvatski pjesnici, dramatičari, slikari, matematičari, fizičari i drugi učenjaci.
Američki portal TripAdvisor je 2013. na temelju recenzija milijuna putnika sastavio je popis deset spomenika koje treba posjetiti prije smrti. Među njima su i dubrovačke zidine.www.24sata.hr , "Dubrovačke zidine među deset spomenika koje treba posjetiti", objavljeno 26. lipnja 2013., pristupljeno 23. studenoga 2013. Iste godine putnički portal virtualtourist pokrenuo je glasanje za osmo svjetsko čudo. Dubrovačka povijesna jezgra završila je na desetom mjestu.[http://www.virtualtourist.com/8thwonder www.virtualtourist.com USA Today je iste godine prema izboru čitatelja proglasio Dubrovnik četvrtim najljepšim gradom Europe.www.index.hr, "USA Today proglasio Dubrovnik četvrtim najljepšim gradom Europe", objavljeno 22. studenoga 2013., pristupljeno 23. studenoga 2013. Godine 2014. američki portal Business Insider postavio je Dubrovnik na prvo mjesto popisa 100 odredišta koja treba posjetiti barem jednom u životu.www.24sata.hr, "Dubrovnik prvi na listi od 100 destinacija koje treba posjetiti", objavljeno i pristupljeno 1. ožujka 2014. Iste godine američki internetski portal Wall Street Cheat Sheet objavio je ljestvicu šest svjetskih najsigurnijih gradova za posjetiti, a na njoj se našao i Dubrovnik.www.dulist.hr, "„GRAD BEZ KRIMINALA“ Dubrovnik među šest najsigurnijih odredišta na svijetu!", objavljeno i pristupljeno 2. listopada 2014.wallstcheatsheet.com , "6 OF THE SAFEST CITIES IN THE WORLD TO VISIT", objavljeno 1. listopada 2014., pristupljeno 2. listopada 2014. Na HRT-u se 18. travnja 2016. godine počeo prikazivati igrano-dokumentarni serijal Republika o Dubrovačkoj Republici.www.telegram.hr, "Na HRT-u uskoro kreće novi povijesni serijal Republika i izgleda da će biti dosta spektakularan", pristupljeno 18. travnja 2016.
Politička povijest od nastanka do kraja zlatnog doba 1667. Početkom neolitika istočni Jadran već je bio naseljen, a najbliža okolica Dubrovnika (a možda i same litice u Ragusi) bila je naseljena u brončanom i željeznom dobu. Naziv Epidaur („iza šume”) za današnji Cavtat je latinizirani ilirski (ne grčki kako kaže mit) te se prvi put spominje 47. pr. Kr. Prva poznata uporaba riječi „Dubrovčani” nalazi u povelji bosanskog bana Kulina iz 1189., a prva zabilježena uporaba riječi „Dubrovnik” u povelji srpskog vladara Stjepana Nemanje iz 1215. godine. Ragusa je bila mjesto određene važnosti puno prije razaranja Epidaura; arheološki nalazi na Lokrumu sežu u 5. – 6. st. pr. Kr. Do 1023. za gradske poslove zadužen je preses, a od 1052. prior. Područje Dubrovnika pokršteno je do 5. st. (dokaz kršćansko groblje u Slanome), dok je Epidaur kršćanski od sredine 4. st. Godine 866. Dubrovnik je bio pod petnaestomjesečnom opsadom Saracena (Arapa iz Tunisa i Alžira). Bizantski car Bazilije I. poslao je flotu i Saraceni su prekunuli opsadu. Tada su već Dubrovčani plaćali 36 numizmata vladarima Huma i Travunije. Dubrovčani će u narednim stoljećima održavati svoju slobodu, mir i sigurnost vještom diplomacijom i plaćanjem. Crkva sv. Vlahu izgrađena je u kasnom 9. st., dok nadbiskupija biva osnovanom između 996. i 999. godine. Godine 1185. srpski vladar Nemanja opsjedao je grad, Dubrovčani se za pomoć obratili Normanima. Postignut je ugovor Dubrovčana i Srba Nemanje i Miroslava. Dubrovčanima je priznato pravo na Astareu s tim da ne će pokušavati osvojiti Korčulu i Vis, te je omogućeno slobodno kretanje i poslovanje Dubrovčana po Srbiji i obrnuto. Od 1186. do 1192. Dubrovnik je koristio normanski suverenitet za zaštitu od Mlečana i Srba, poslije je došlo do vraćanja pod bizantsku vlast (slobodna trgovina Bizantom i Bugarskom). U 12. st. uspostavljeni trgovački odnosi s Pisom, Fanom, Anconom, Ravennom, Kotorom, Rovinjem i Porečom. Godine 1189. došlo je do ugovora s Bosnom (Kulin ban), znamenite Povelje Kulina bana koja je vrlo važna za povijest i jezikoslovlje. 1190. Dubrovčani počinju plaćati tribut gusarima za sigurnu plovidbu. Patrijarh Morosini 1205. je odlučio pokoriti Dubrovnik. Uz pomoć pobunjene vlastele zarobio je kneza Damjana Judu koji je udarcem glavom u jarbol samome sebi oduzeo život.Sukno, Đ., Po dragome kraju, Ulicama moga grada // Dubrovački horizonti godina XVIII, br. 26. / ur. Josip Lučić, ISSN 0418-7925. Zagreb : Društvo Dubrovčana i prijatelja dubrovačke starine u Zagrebu, 1986., str. 135. Nakon toga sklopljen je dogovor s Mlečanima. Na dan Svih svetih (1. studenoga) Dubrovnik će duždu osobno poslati 12 perpera i 100 perpera Mletačkoj Republici, istog dana mletačkom knezu u Dubrovniku 400 perpera. Na robu iz zemalja Bizantskog Carstva 5 %, na onu iz Sicilije 25 %, na onu iz Egipta, Tunisa i zemalja Barbarega 20 %. Godine 1268. uveden je svetodimitarski dohodak (2000 perpera godišnje srpskom vladaru). Godine 1275. mletački knez doveo je dubrovačku vojsku do pobjede nad Srbima u samo jednoj borbi.
Nešto prije 1272. Dubrovnik dobiva Lastovo, 1301. pripaja Mljet (tamo seljacima dano pravo korištenja zemlje koju su obrađivali, u zamjenu za 300 perpera godišnje i jedno pile po kućanstvu na dan sv. Vlaha). Sklapa se vojni savez s Kotromanićima protiv peljeških vladara Branivojevića. Srpski vladar Stjepan Uroš IV. Dušan 1333. prodao je Dubrovčanima Pelješac za 8 000 perpera i godišnji tribut 500 mletačkih dukata. Isti vladar posjetio je Dubrovnik dva puta (1331. i 1350.) i donirao novac za izgradnju katoličkih crkava, što pokazuje da kao pravoslavni kršćanin nije pokazao vjersku nesnošljivost. Cilj Dubrovčana bilo je pokatoličenje poluotoka na kojem su živjeli pravoslavni kršćani i pripadnici Crkve bosanske. Primorje je pripojeno 1399., a Konavle 1419. i 1427. godine. 1357. Stjepan Uroš V. daruje područje od Ljute u Župi do Petrova sela iznad Rijeke dubrovačke. Vrhovnu vlast Ugarsko-Hrvatske Dubrovnik je priznavao od 1358. do oko 1433. 1358. – 1363. vode se borbe s Vojinovićem za Pelješac, a 1367. bosanski vladar posjećuje Dubrovnik. Uveden je svetodmitarski dohodak Tvrtku, omogućeno slobodno trgovanje. Godine 1403. i 1404. vođen je rat s bosanskim velikašima Ostojom i Hrvojem. Ostoji i Hrvoju je obećano 1500 dukata i imanja u Primorju i sklopljen je mir. Godine 1413. Žigmund daruje Korčulu, Brač i Hvar Dubrovačkoj Republici. Tamošnji mještani se tome protive te otoci bivaju oduzeti 1416. Od Sankovića su kupljene Konavle za 1000 perpera godišnje, što je izazvalo bijes bosanskih baruna. U siječnju 1419. vode se pregovori s izaslanicima Sandalja Hranića i Petra Pavlovića; Sandalju vlastelinstvo, kuća u gradu, posjed u Župi vrijedan 3000 perpera, godišnji tribut 500 perpera, isplata 12 000 dukata (36 000 perpera). Cijele Konavle pod vlašću Dubrovčana tek 18. listopada 1419. Bune se konavoski plemići te se odgađa integriranje Konavala 30. svibnja 1420. drugi (Pavlovićev) dio Konavala Sandalj daje Dubrovačkoj Republici (još jedna kuća i imanje, 500 perpera, 30 000 perpera) 31. prosinca 1426. Radoslav Pavlović ustupa Konavle Dubrovčanima, do sredine 15. st. bit će pokatoličene. Ipak, bitno je zabilježiti da su Dubrovčani i Radoslav Pavlović zaratili 1430. i rat je trajao do 1433. godine, a posljedice tog rata uvelike su izmijenile stanje u Dubrovniku, Humu, Bosni i jugoistočnoj Europi.Pavo Živković, Ivana Jakić, Marija Brandić: Uloga bosanskog kralja u Konavoskom ratu (1430. – 1433.), Povijesni zbornik: godišnjak za kulturu i povijesno nasljeđe, sv.2 br.3 listopad 2008. Dubrovačka Republika bila je pod okriljem Osmanskog Carstva od 1396. do 1526. Izbjeglice iz Huma pred Turcima bježe na Pelješac, Žigmund posjećuje Dubrovnik 21. prosinca 1426. 6. prosinca 1430. godine dubrovačkim trgovcima odobrena je slobodna trgovina i kopnem i morem po cijelom Osmanskom Carstvu, Bazelskim koncilom uređeno je trgovanje s muslimanima. Dogovor s Turcima biva postignut 2. veljače 1442. Svake godine 1000 dukata Dubrovčani moraju plaćati sultanu Muratu.
thumb|center|250px|Zemljovid Dubrovačke Republike
Herceg Stjepan Vukčić Kosača (osnivač Hercegovine) nastojao je Herceg-Novim (novim gradom koji je osnovao i nazvao po sebi) zamijeniti Dubrovnik; herceg je zahtijevao od podanika kupovati njegovu, a ne dubrovačku sol. Godine 1450. Dubrovčanima je zabranjeno trgovati u hercegovoj zemlji. U ratu je herceg potpuno porazio dubrovačku vojsku; povukao se od straha jer su Dubrovčani donijeli odluku da će onaj tko ga ubije biti nagrađen s 15 000 zlatnih dukata, kućom vrijednom 2000 dukata i vlastelinstvom. 1454. je skopljen mir: Dubrovčanima Konavle, nema naknade Dubrovačkoj Republici, ostaje suparništvo s Herceg-Novim. 1458. harač turskom sultanu povećan je na 1500 dukata, zauzvrat dubrovačke povlastice. Dubrovnik spašava hercega kad mu Turci osvajaju područja; 1466. on u Dubrovniku ostavlja bogatstvo pa odlazi u Herceg-Novi gdje umire. Od njegovih potomaka Vladislav je nestao u Slavoniji, Vlatko je 1481. izgubio Herceg-Novi i 1489. umro, a Stjepan je primio islam. 1469. dubrovački harač povišen s 1 500 na 5000 dukata godišnje, a 1471. na nagovor hercega Vlatka na 9000 dukata za tu godinu i 10 000 ubuduće. Povećale su se carinske pristojbe, konačan iznos koji Turcima treba plaćati je 10 000 dukata harača i 2500 đumruka. Prekid izravnih trgovačkih veza Osmanskog Carstva i Mletačke Republike Dubrovnik koristi i cvjeta kao posrednik. Dubrovčanima je od kolonijalnih sila u nastajanju vrlo draga Španjolska. Godine 1538. mletačka je flota opsjela Lopud, opljačkala ga i uzela otočane za taoce. Svetoj ligi zabranjeno je razarati Dubrovnik. Uskoci su 1570. tridesetak puta napali Dubrovnik, 1571. Dubrovčani su ubili Daničića. Veliki udarac Dubrovčanima dogodio se 1590. kad su Mlečani usmjerili tursku trgovinu u splitsku luku. Mlečani su opsjedali Lastovo 1403. – 1406. Dva stoljeća kasnije ponovo će pokušati. Godine 1602. pedeset uglednih Lastovljana predvođenih trojicom svećenika žele oteti otok Dubrovačkoj Republici. Dolazi dubrovačka vojska i providur koji je došao zauzeti otok u ime Mletačke Republike odlazi. Godine 1635. postignut je dogovor Dubrovčana s Mlečanima: nominalna carina za dubrovačke pomorce, priznata prava na Lokrum, Molunat i Sušac.
Uređenje Dubrovačke Republike