Marilyn Manson je muzička grupa iz Los Anđelesa u Kaliforniji (SAD). U zvuku grupe, često nazivanom šok rok, vidljivi su uticaji hevi metala, indastrijala i glam roka. Muziku i imidž grupe teško je svrstati u neki od žanrova, pošto je svaki album specifičnog izgleda i zvuka. Grupa je osnovana 1989. godine u Fort Loderdejlu na Floridi kao Merilin Menson i Jeziva deca. Vrlo brzo grupa je svojim jedinstvenim, teatralnim nastupima u javnosti te isto takvim koncertima uspela sakupiti malobrojno, ali verno lokalno kult sledbeništvo koje se u periodu od nekoliko godina proširilo na velik broj obožavalaca širom sveta.

Grupa danas predstavlja jednu od najkontroverznijih pojava na modernoj muzičkoj sceni. Najviše zasluga za tako nešto ima Merilin Menson, glavni pevač grupe (pravim imenom Brajan Vorner), poznat po svojim čestim konfliktima sa predstavnicima crkve i politike. Pseudonim svakog člana grupe kombinacija je imena poznate ženske pop zvezde i prezimena nekog masovnog ili serijskog ubice. Članovi grupe napadno se šminkaju i oblače u neobične kostime i poznati su po šokantnom ponašanju i na pozornici i u javnosti. Tekstovi pesama grupe često su oštro kritikovani zbog antireligijskog sadržaja i neprikrivenih aluzija na seks, drogu i nasilje. Njihova muzika se često etiketira kao uvredljiva i nepristojna a u nekoliko navrata njihovi su koncerti otkazivani i zabranjivani.

Vremenom su protesti i negativne kritike počeli jenjavati ali je, očekivano, počela opadati i popularnost grupe. Ipak, mnogobrojni odani obožavaoci pomogli su grupi da održi svoj visok ugled na muzičkoj sceni: čak tri albuma grupe dostigla su platinaste tiraže, četiri su postala zlatna a tri albuma dospela su na top-listu najboljih deset albuma od kojih su dva bila na prvom mestu.

Istorija Spooky Kids i rane godine (1989—1992) мини|Merilin Menson i Jeziva deca. Redom: Gidžet Gin, Dejzi Berkovic, Merilin Menson, Sara Li Lukas i M. V. Gejsi Godine 1989. Brajan Vorner bio je student na koledžu u potpunosti posvećen sticanju diplome iz žurnalistike a zanat je pekao pišući muzičke tekstove za magazin "25-ta paralela" iz Južne Floride. Na taj način se upoznao sa grupama i muzičarima sa kojima će kasnije njegova grupa često biti poređena, a u koje spadaju grupa Maj lajf vid d tril kil kalt te Trent Reznor iz grupe Najn inč nejls. Potom upoznaje gitaristu Skota Puteskija i predlaže mu da zajedno oforme muzičku grupu. Vorner, Puteski i basista Brajan Tutunik pod imenom Merilin Menson and the Spooky Kids prave svoj prvi demo snimak 1990. godine uzimajući pseudonime (redom) Merilin Menson, Dejzi Berkovic i Olivija Njutn Bandi. Uskoro im se pridružuje Stiven Bir, sa pseudonimom Madona Vejn Gejsi. Bandija zamenjuje Gidžet Gin (pravim imenom Bred Stjuart). Godine 1991. grupi se priključuje bubnjar Fred Strajthorst, pod pseudonimom Sara Li Lukas.

Pseudonimi koje su izabrali trebalo je da odražavaju bazični koncept delovanja grupe: dihotomiju dobro-zlo i međusobno preplitanje te dve kategorije. "Merilin Monro ima mračnu stranu", objasnio je Menson u svojoj autobiografiji, "baš kao što Čarls Menson ima dobru i inteligentnu stranu". I slike Merilin Monro i slike Čarlsa Mensona, baš kao i slike drugih poznatih ali i ozloglašenih ličnosti, često su se pojavljivale u ranim promotivnim materijalima grupe. мини|Raniji posteri grupe Merilin Menson i Jezive dece. Sve crteže i skice uradio je sam Menson. Popularnost Jezive dece brzo je rasla u lokalnim okvirima i to prvenstveno zahvaljujući di-džeju Skotu Dejvidu koji je na WYNX-FM radiju često puštao demo snimke grupe, ali i atraktivnom vizuelnom konceptu grupe koji je uključivao maštovitu koreografiju te obilato korišćenje šok tehnika. Nije bilo neuobičajeno videti na pozornici "na krstove razapete nage žene, dete u kavezu ili krvave delove životinjskog tela"; Menson, Berkovic i Gin nastupali su u ženskoj odjeći ili u bizarnim kostimima; pošto nisu mogli angažovati profesionalnog pirotehničara, često su uspevali da zapale rekvizite na pozornici. U svojim nastupima kombinovali su elemente groteske sa ikonografijom pop kulture 70-tih i 80-tih godina dvadesetog veka - naročito sa likovima iz dečjih crtanih filmova koji su se često, ponekad samo malo izmenjeni, pojavljivali na lecima i posterima grupe, a muzičke teme i zvučni inserti iz tih filmova često su se pojavljivali kao semplovi u kompozicijama grupe. Grupa nastavlja sa objavljivanjem kaseta, skraćuje svoje ime na Merilin Menson da bi leta 1993. godine privukli pažnju Trenta Reznora koji je već tada vodio sopstvenu izdavačku kuću, Noting Rekords.

Noting Rekords i prvi albumi (1993—1996)

Reznor je tada ponudio Mensonu i njegovoj grupi potpisivanje ugovora i priliku da budu predgrupa grupi Najn inč nejls na njihovoj predstojećoj turneji. Merilin Menson prihvaća obe ponude i u julu 1993. počinju snimanje svog prvog "pravog" albuma naslovljenog kao Portait of an American Family (Portet Američke Porodice). U saradnji sa producentom Rolijem Mozimanom grupa je u Majamiju počela snimati album na kojem su se nalazili i novi materijali ali i pesme iz repertoara Jezive dece. Prva verzija albuma završena je krajem jeseni 1993. godine i nazvana je The Manson Family Album (Mensonov Porodični Album) Ali, većina je smatrala da je album loš. Producent Roli Moziman nikako nije uspeo da na ovom albumu postigne sirovost i tvrdoću zvuka kao, na primer, na albumu grupe Svonsi (koji je takođe producirao). Trent Reznor a i svi članovi grupe smatrali su da je album loš i beživotan i da se na njega nije uspela preneti atmosfera Mensonovih energičnih interpretacija. "Smatrao sam da je album grozan", objašnjavao je jednom prilikom Menson "pa sam sugerisao Trentu da ga presluša, i on je takođe mislio da je bez veze". Nekako u to vreme počinju i problemi sa basistom Gidžetom Ginom koji više nije mogao da kontroliše svoju sklonost ka heroinu.

U oktobru 1993. Reznor počinje potpuno preuređivanje albuma nagovorivši grupu da pređe u losanđeleski studio. U ovom nije učestvovao Gidžet Gin koji je nešto ranije bio hospitalizovan zbog predoziranja. Poslije sedam nedelja miksovanja, remiksovanja i ponovnog snimanja, album, sada nazvan Portrait of an American Family, bio je spreman za objavljivanje. I dok se prvi singl, Get Your Gunn ("Posegni za pištoljem", iako je ovdje engleska riječ za "pištolj", napisana sa dva 'n', asocirajući na prezime Dr. Gana i na njegovo ubistvo, po kojem je ova pjesma i bila inspirisana), vrteo na radio-stanicama, Gin je primio obaveštenje da njegove usluge više nisu potrebne; zamenio ga je Tvigi Ramirez (pseudonim Džordija Vajta) koji je pre toga svirao u det metal grupi iz Majamija Ambug-a-lard.

U decembru 1993, na početku četrnaestonedeljne turneje sa grupom Najn inč nejls, Ramirez debituje kao basista. Upravo na toj turneji Menson upoznaje osnivača satanističke crkve, Antona Lavija koji ga ubrzo počastvuje titulom "sveštenika", koja u satanističkoj crkvi označava osobu koja ima uticaja u crkvi, ali ne posvećuje svoj život širenju vere.

мини|Omot EP-a, Miriše poput dece (Smells Like Children)

U martu 1995. grupa je započela svoju prvu turneju po SAD koja je u stvari bila dvomesečna promocija prvog albuma. Kao predgrupa nastupali su Monster vudu mašin; nakon ove turneje bubnjar Sara Li Lukas napušta grupu. Tokom turneje sve su više rasle tenzije između između Lukasa i Mensona a na završnom koncertu Menson se odlučio na šokantan potez: tokom izvođenja kompozicije "Lunchbox" (Kutija za Užinu), Menson poliva Lukasove bubnjeve butanom i pali ih - dok Lukas u drugom planu još uvek pokušava da svira na njima. Odmah posle tog koncerta Lukas je napustio grupu. Dve nedelje po njegovom odlasku grupi se pridružuje Džindžer Fiš kao Lukasova zamena. Grupa je u to vreme ponovo bila na turneji, ali ovoga puta sa grupama Danzig i Korn. Nakon završetka turneje, u leto 1995, grupa se seli u Nju Orleans (gde je bilo novo sedište Notinga) i započinje rad na trećem singlu sa albuma, kompoziciji "Drogeraški šešir" (Dope Hat). Singl je propraćen spotom u kojem Menson glumi lik Vilija Vonke u šok-rok ekranizaciji knjige za decu Čarli i fabrika čokolade Roalda Dala a singl "Drogeraški šešir" postaje jednočasovni EP Miriše poput dect (Smells Like Children). EP se sastojao od petnaest numera koje su uključivale obrade pesama drugih autora, remikse, bizarne zvučne eksperimente, te obradu pesme "Slatki snovi" grupe Juritmiks koja postaje prvi pravi hit grupe Merilin Menson: videospot pesme intenzivno se emitovao na MTV-ju (za razliku od spota za pesmu "Drogeraški šešir" koji je MTV nekoliko meseci ranije počeo da pušta samo u kasnim večernjim satima) a mejnstrim muzička štampa po prvi put počinje da primećuje grupu. Potom sledi petomesečna turneja (od septembra do februara) na kojoj se predstavljaju nove pesme kao što su "Neodgovorna himna mržnje" (Irresponsible Hate Anthem), "Minuta ćutnje" (Minute of Decay) i "Miriše na djecu". Početkom 1996. godine grupa ulazi u Noting studio u Nju Orleansu da bi započela snimanje novog albuma ili, kako je Menson izjavio, "muzičkog rituala osmišljenog da izazove apokalipsu".

Antihrist superstar (Antichrist Superstar), drugi album grupe, objavljen je 8. oktobra 1996. Snimljen je Noting studiju u Nju Orleansu a producent je bio Trent Reznor; snimanje albuma bilo je dugo i mukotrpno, pri čemu su članovi grupe eksperimentisali sa nespavanjem i upotrebom droga zarad stvaranja depresivne i nasilne atmosfere na albumu. Usred snimanja albuma, gitarista Dejzi Berkovic, jedan od osnivača grupe, odlazi a na solo gitari ga zamenjuje Tvigi Ramirez koji svira na većini pesama na albumu i postaje stalni gitarista na turneji koja je usledila.

Na audiciji prolazi Timoti Linton iz čikaške grupe Lajf, Seks and Det (LSD) koji, u skladu sa šestogodišnjom tradicijom imenovanja članova, daje sebi ime Zim Zam - ime koje potiče iz kabale, glavne tematske inspiracije albuma.

"Prelijepi ljudi" (The Beautiful People), prvi singl sa albuma, brzo je napredovao na top listi alternativnog roka stvarajući povoljan teren za izlazak albuma koji dospeva na treće mesto na listi najprodavanijih albuma. Uskoro sledi jednoipogodišnja promotivna turneja nazvana Mrtav za svijet turneja (Dead To The World), najduža i najobimnija dotad, koja je uključivala debije grupe u Velikoj Britaniji, kontinentalnoj Evropi i Južnoj Americi. Grupa postaje sve popularnija u SAD, ali nisu svi imali pozitivno mišljenje o grupi.

Protesti, Mechanical Animals, Kolumbajn, i Holly Wood (1997—2001)

Kako je turneja odmicala, grupa je postala meta kongresnih okupljanja, a kojia su predvođena od strane senatora Džozefa Libermena, i čiji je cilj bio da konstatuju prisustvo, ako ga i ima, nasilnih tekstova u muzici, i uticaj koji ti tekstovi imaju nad mladim slušaocima. Libermen će kasnije prozvati Merilin Mensona za "...možda najbolesniju grupu ikada, a koja je promovisana od strane ozbiljnije izdavačke kuće". Kao dodatak tome, skoro svako izvođenje na turneji je bilo praćeno demonstracijama religioznih udruženja, koji su molili Mensonove fanove da ne idu da gledaju muzičara koji je jednom rekao: "Mislim da će svaki put kada ljudi čuju ovaj novi album Bog će biti uništen u njihovim glavama...".