Aerodrom Nikola Tesla Beograd|десно|200п|мини Pristanišna platforma aerodroma u Frankfurtu|десно|200п|мини Mapa aerodroma u svetu|десно|200п|мини

Aerodrom ili vazdušna luka je svako definisano područje, uključujući sve objekte, instalacije i opremu, na kopnu ili na vodi ili na fiksnoj priobalnoj ili plutajućoj strukturi, koje je u celini ili delimično namenjeno za sletanje, poletanje ili kretanje vazduhoplova.

Aerodromi su namenjeni za vojni i civilni vazdušni saobraćaj, (prijem i otpremu aviona, putnika, prtljaga, robe, stvari, pošte, borbena dejstva vojnih aviona i obuku i školovanje pilota).

Aerodromi prema nameni mogu biti vojni, vojno-civilni (mešoviti) i civilni. Prema nameni i uređenju aerodromi se dele na kategorije.

Infrastruktura aerodroma Infrastruktura aerodroma se sastoji od: manevarskih površina, prelaznih i bočnih pojaseva sigurnosti, pretpolja i prilaznih pojaseva sigurnosti, prilaznih (odlazni) sektora, mesta za smeštaj vazduhoplova, objekata, uređaj i opreme za rukovođenje letenjem, mesta i objekata za specijalne potrebe.

600px|мини|центар|<center>Načelna shema infrastrukture aerodroma

Manevarske površine Manevarska površina je deo aerodroma određen za poletanje i sletanje, voženje vazduhoplova na zemlji, isključujući hangarsku stajanku i deo aerodromskih površina namenjenih za tehničko održavanje vazduhoplova.

Poletno-sletna staza мини|400п|Oznake na poletno-sletnoj stazi Poletno-sletna staza (PSS) je pravougaona površina na zemlji ili vodi namenjena za poletanje i sletanje vazduhoplova. Njena širina i dužina zavisi od namene aerodroma i vrste aviona koji na nju sleću i sa nje poleću i regulisana je međunarodnim propisima. Obeležena je za dnevne i noćne uslove letenja.

U građevinskom pogledu poletno-sletne staze se dele na;

PSS sa veštačkom podlogom, betonske, asfaltne, ili od čeličnih ili betonskih ploča,

PSS sa prirodnom podlogom; travnate, zemljane, vodene (na rekama, jezerima, moru)ili sa ledenom i snežnom podlogom (na severnom ili južnom polu i nekim zimskim centrima).

Manji aerodromi obično imaju jednu PSS sa veštačkom podlogom i jednu PSS sa prirodnom podlogom, a veći dve i više PSS sa veštačkom podlogom.

Obeležavanje PSS za dnevne uslove; мини|200п|десно|Poletno-sletna staza (pogled iz vazduha) мини|200п|десно|Svetla poletno-sletne staze Obeležavanje PSS služi kao pomoć u završnoj fazi prilaza aviona pri sletanju danju i pri dobroj vidljivosti. Oznake se sastoje od linija, brojeva i slova. Najčešće su bele boje, propisanog su oblika i veličine.

Oznake staze nalaze se na pragovima poletno-sletnih staza u obliku dvocifrenog broja koji predstavlja smer staze u stepenima.

Osa staze (centralna linija) je uzdužna isprekidana linija između oznaka praga.

Prag staze su uzdužne linije paralelne na osu staze.

Rub staze puna linija uzduž oba ruba na celoj dužini između pragova.

Zone sletanja obeležavaju se na stazama za precizno prilaženje. Sastoje se od parova linija simetrično postavljenih u odnosu na osu staze.

Tačka sletanja je mesto na stazi na kome bi vazduhoplov trebalo da dotakne stazu. Oznaka je par pravougaonika simetričnih u odnosu na osu staze.

Obeležavanje PSS za noćne uslove; Ovo obeležavanje služi kao pomoć u završnoj fazi prilaza vazduhoplova pri sletanju noću ili u uslovima lošije vidljivosti danju.

Prilazna svetla zavise od kategorije aerodroma i mogu biti:. Jednostavna prilazna svetla sačinjava pravolinijski niz svetiljki dužine najmanje 420 -{m}- u produžetku ose staze i jedan poprečni niz na 300 -{m}- od praga i crvene su boje. Svetla za precizni prilaz kategorije I sačinjava osna linija svetiljki dužine 900 -{m}- i više poprečnih nizova svetala koji su ravnomerno kraći prema pragu staze. Sistem se dopunjuje bljeskajućim svetlom bele boje (tzv. „munja”), s tim da bljesak počinje na najudaljenijoj svetiljki i ravnomerno se kreće prema pragu staze. Svetla za precizni prilaz kategorije II i III sačinjavaju pravolinijski niz svetiljki dužine 900 -{m}- u produžetku ose staze, dve bočne linije svetiljki paralelnih osi na 270 -{m}- od praga i poprečni sistem svetala. Svetla ose i poprečna svetla sistema emituju belu svetlost visokog intenziteta, a svetla bočnih nizova isto takvu ali crvenu svetlost.

Rubna svetla staze postavljena su uzduž oba ruba na udaljenosti najmanje 60 -{m}- i bele su boje.

Svetla praga staze postavljena su u poprečnom nizu, označavaju početak staze i zelene su boje. Vidljiva su jedino iz pravca prilaženja.

Svetla kraja staze postavljena su u poprečnom nizu, označavaju kraj staze i crvene su boje. Vidljiva su jedino iz pravca prilaženja.

Svetla ose staze obavezna su za kategorije II i III. Prostiru se po uzdužnoj osi staze.

Svetla zone dodira postavljena su u paralelnim redovima simetrično sa osom staze i prostiru se 900 -{m}- od njenog praga.

Датотека:Runway diagram night.png

Staza za voženje мини|200п|десно|Aerodrom Las Vegas (staze za voženje na a. sa većim brojem PSS

Staze za voženje (SV) To su uređena površina ili prilazni putevi po kojima se vazduhoplovi kreću; od poletno-sletne staze (PSS) do stajanke za avione i obratno od stajanke za avione do linije poletanja na PSS. Radi lakše orijentacije pilota, one su po sredini označene linijom za kretanje, „STOP” -linijom za kontrolu kočnica i vazduha i pozicijom za čekanje pre izlaska na PSS.

Obeležavanje SV za dnevne uslove; Celom dužinom, po sredini staza za voženje je obeležena punom linijom žute boje. Udaljenost sredine staze za voženje i njenih krajeva mora uvek biti jednaka. Pozicija za čekanje obeležena je okomitom linijom na liniju staze za voženje i nalazi se pre izlaska na PSS. Na početnom delu, staze za voženje obeležena je linijom i oznakom „STOP”, na kojoj se avioni po izlaska sa stajanke za avione, a pre nastavka kretanja stazom za voženje, zaustavljaju radi provere vazduha i kočnica.

Obeležavanje SV za noćne uslove; U noćnim i uslovima loše vidljivosti, staze za voženje su označene po rubnim ivicama plavim a po sredini zelenim svetlima. Linija pozicije za čekanje u slučaju zabrane prolaza svetli crveno, a kada je ulaz na PSS slobodan svetli zeleno.

Prelazni i bočni pojas sigurnosti Prelazni pojas sigurnosti je poravnato i ojačano zemljište duž obe strane PSS širine 5-7. Bočni pojas sigurnosti je poravnato i stabilizovano zemljište duž spoljnih strana prelaznog pojasa sigurnosti, širine 50-70 -{m}-.

Pretpolja i prilazni pojasevi sigurnosti мини|200п|десно|Vazduhoplov u prilaznom sektoru (završna faza leta) Pretplje je poravnato i stabilizovano zemljište u produžetku oba kraja PSS dužine 25 -{m}- i širine do bočnih pojaseva sigurnosti Prilazni pojas sigurnosti je poravnato i stabilizovano zemljište koje se proteže 100—500 -{m}- u spoljnu stranu pretpolja

Prilazni (odlazni) sektor 250px|мини|Zaštitna platforma Prilazni (odlazni) sektor je deo vazdušnog prostora sa oba kraja PSS počev od prilaznog pojasa sigurnosti, duž produžene ose PSS, u kome vazduhoplov planira radi sletanja na PSS, odnosno u kome je vazduhoplov u fazi poleta. Prilazni (odlazni) sektor je odozdo ograničen zemljišnom kosom ravni iznad koje se ne sme nalaziti nikakva prirodna ili veštačka prepreka. Nagib prilazne kose ravni je ugao koji prilazna kosa ravan zaklapa sa zamišljenom horizontalnom produženom ravni PSS. Izražava se u vidu odnosa visine i udaljenosti od praga PSS i za vizuelno letenje mora da bude najviše 1:20, a za instrumentalno 1:50.

Stajanka za vazduhoplove мини|200п|десно|Stajanka za vazduhoplove

Stajanka za vazduhoplove je uređena i propisno označena površina na aerodromu namenjena za smještaja vazduhoplova, radi utovara i istovara putnika, pošte i robe, punjenja goriva, parkiranja i održavanja aviona.

Po stajanci za vazduhoplove mogu se kretati samo vozila i oprema koja je tehnički ispravna. U prihvatu i otpremi vazduhoplova učestvuju razne službe sa zadatkom da u određenom, često vrlo kratkom vremenskom razdoblju obave niz radnji, sigurno i kvalitetno.

Zbog sigurnosti i brzine opsluživanja zabranjuje se pristup avionu svim onim vozilima koja nisu u vezi sa prihvatom vazduhoplova. Brzine kretanja opreme po stajanci, položaj opreme oko vazduhoplova i pravo prvenstva strogo su određeni. Vozila se smeju kretati isključivo po servisnim putevima te upravno prema poziciji na kojoj je parkiran avion. Apsolutnu prednost nad svim ostalim vozilima ima vazduhoplov u kretanju, zatim vangabaritna i specijalna vozila (specijalna vozila vatrogasne službe, autobusi za prevoz putnika, cisterne za gorivo, platforme za istovar i utovar tereta, samohodne stepenice). Vozila se po servisnim putevima mogu kretati brzinom do 40 -{km/h}-. Brzina kretanja vozila i opreme u prilazu vazduhoplovu ne smije biti veća od 15 -{km/h}- a brzina oko samog vazduhoplova ograničena je na 5 -{km/h}-.

Objekti, uređaji i oprema za rukovođenje letenjem Objekti, uređaji i oprema za rukovođenje letenjem razmeštaju se na aerodromu na način koji obezbeđuje organizovano i bezbedno letenje i rukovođenje letenjem. Vrsta objekata i uređaja zavisi od namene i kategorije aerodroma.

Mesta i objekti za specijalne potrebe мини|200п|десно|Infrastruktura aerodroma (Londonski aerodrom) Mesta i objekti za specijalne potrebe mogu biti; Mesta za specijalne potrebe mesta za podizanje i spuštanje spoljnjeg tereta, mesto (krug) za kompenzaciju magnetnog i radio kompasa, mesto za prinudno sletanje vazduhoplova, mesto za prinudni smeštaj vazduhoplova u vanrednim situacijama (požar, zaraza, terorizam) Objekti za specijalne potrebe Objekti za prihvat i servisiranje vazduhoplova (hangari), Objekti za prihvat i otpremu putnika i robe, Skladišta goriva i robe, radarske stanice, radio farovi itd,

Galerija — objekti i mesta za specijalne potrebe

Namena aerodroma Na osnovu kriterijuma Međunarodne organizacije za civilni vazdušni saobraćaj ICAO-u, (Aneks 14-I Čikaške konvencije) aerodromi se prema nameni dele na:

Aerodrome za javni vazdušni saobraćaj (razvrstavaju se u 5 kategorija),

Aerodrome za obučavanje letačkog osoblja i sportske aerodrome (razvrstavaju se u 3 kategorije),

Aerodrome za potrebe pojedinih struktura uprava i organizacija (aerodromi za vlastite potrebe).

Hidrodrome — aerodrome, namenjene za sletanje i poletanje hidroaviona(aviona koji poleću s vodene površine), koji se razvrstavaju u 3 kategorije: A, B, i C i dodaje im se broj od 1 do 3 koji označava dubinu kanala za sletanje i poletanje.

Helidrome — aerodrome, namenjene za sletanje i poletanje helikoptera, koji se označavaju oznakama A, B i C.

Kodne oznake aerodroma лево|30п мини|350п|десно|Karta prikazuje regije sveta prema prvom slovu ICAO kodne oznake aerodroma мини|350п|десно|Karta sveta sa prikazom ICAO prefiksa aerodroma za svaku zemlju десно|200п

Međunarodna organizacija -{ICAO}- primenjuje, kodnu oznaku za geografsko razvrstavanje aerodroma u svetu, koja se sastoji od četiri slova. Ovi kodovi su određeni od strane Organizacija međunarodnog civilnog vazduhoplovstva ().

-{ICAO}- kodovi se koriste u vazdušnom saobraćaju i procedurama u toku letenja, kao što su planovi letenja. Ovi kodovi nisu isti kao -{IATA}- oznake poznate i vidljive za javnost (putnike) koje se koriste u avio saobraćaju. (-{ICAO}-) takođe izdaje i svoje posebne oznake za aerodrome i avio-kompanije.

levo|30 п -{IATA}- izdaje troslovne oznake za aerodrome (na primer za aerodrom „Nikola Tesla”, Beograd: -{BEG}-) i dvoslovne oznake za avio-kompanije (na primer za Jat ervejz: -{JU}-), koje su najčešće korišćene oznake ove vrste u svetu, a koje služe za označavanje rezervacija karata i prtljaga, polazaka aviona itd.

Prva dva slova su regionalni prefiksi. Prvo slovo koda označava regiju u svetu — kontinent, deo kontinenta (npr., «E» — Severna Evropa, -{«L»}- — srednja i južna Evropa), ili kod velikih zemalja (-{«K» — USA, „C”}- — Kanada ,-{ «Y»}- — Australija). U drugom delu kodna oznaka označava zemlju u regiji kojoj odgovara prvo slovo. Preostala dva (tri za veće zemlje) određuju aerodrom u toj zemlji.