Kljunorošci (lat. -{Bucerotidae}-) su porodica ptica iz reda -{Bucerotiformes}-,Catalogue of Life: 2012 Annual Checklist nekada klasificirane u red modrivrana iz kojih su izdojene zajedno sa porodicom -{Bucorvidae}-. Po građi tela i izgledu su slični tukanima, ali su nesrodni. Ta sličnost se može pripisati konvergentnoj evoluciji. Po Sibli-Ahlkvistovoj taksonomiji kljunorošci se svrstavaju u zaseban red -{Bucerotiformes}-.

Opis мини|лево|Oblici kaciga kod nekih kljunorožaca

Ove ptice su jedine ptice kojima su prva dva vratna pršljena (aksis i atlas) spojena, verojatno zbog vrlo velikog kljuna karakterističnog za ovu porodicu. Kljun je dugačak i zakrivljen nadole, a vrhovi vilica se spajaju i formiraju „klešta”. Unutarnji oštri rubovi su nazubljeni. Mnoge vrste na kljunu imaju kacigu koja je u svom najjednostavnijem obliku samo greben, a kod ostalih se razvila u posebnu strukturu koja može biti raznih oblika. Ponekad je čak i veća od samog kljuna. Kod mladih jedinki je kaciga uvek delomično razvijena, a kod odraslih mužjaka je veća i potpunija nego kod ženki. Kod svih vrsta osim jedne se kaciga sastoji od tanke navlake keratina i unutarnjih koštanih podupirača. Oglašavaju se nazalno prostim kvocanjem, zviždanjem, hukanjem, brujanjem ili piskavim vrištanjem, pa je moguće da kaciga ima ulogu i u oglašavanju.

Mogu da narastu od 30 do 160 cm, zajedno sa izduženim središnjim repnim perima kod šljemastog kljunorošca. Mogu da teže od 85 g do 4,5 kg i da imaju raspon krila od 1,8 m. Mužjak je 10% veći od ženke i ima 15-20% duži kljun. Perje je crne, bele, sive ili smeđe boje, a kljunorošci često imaju kombinacije ovih boja. Goli delovi na licu, vratu i oko očiju često su jarko obojeni.

Hrane se voćem, bubama, a dve vrste su mesojedi.

Razmnožavanje мини|лево|Mužjak velikog kljunorošca dodaje plod smokve zatočenoj ženki.

Kljunorošci postaju polno zreli između prve i šeste godine života. Teritorije oko gnezda, koje mogu biti veličine od 10 ha do 100 km kvadratnih, brane oglašavanjem. Većina ih je monogamna. Gnijezda su prirodne šupljine u drveću, ali i na zemljanim i stenovitim odsecima. Kod svih vrsta, osim dve vrste koje žive na tlu, ženka zatvara ulaz u rupu i ostavlja samo uski prorez da bi joj mužjak mogao dodavati hranu. Ostatke hrane i otpatke izbacuju kroz istu rupu. Ženke većih vrsta snesu 1-2 jajeta, a kod manjih do 8. Inkubacija traje 25-40 dana, a mladunci ostaju u gnijezdu 45-86 dana. Nakon što se mladi izlegu, ženka probija zid, a kod nekih vrsta roditelji ponovo zagrade ptiće unutra.Hornbill, Written By: The Editors of Encyclopaedia Britannica

Rasprostranjenost Nastanjuju podsaharsku Afriku, Arapsko poluostrvo, Pakistan, Indiju, jugoistočnu Aziju i ostrva istočno od Nove Gvineje. Staništa su im šume i savane. Postoji 57 vrsta u 14 rodova. Dve filipinske vrste su kritično ugrožene, sedam drugih vrsta je ugroženo.

Taksonomija мини|Crvenokljuni kljunorožac obično obuhvata nekoliko taksona na nivou vrsta мини|Indijski sivi kljunorožac je sveukupno siva ptica kaja potiče sa Indijskog potkontinenta. Isto važi za sve članove roda -{Ocyceros}-. мини|Svi članovi roda -{Anthracoceros}-, poput ovih pripadnika vrste -{Palawan hornbill}-, imaju šareno perje

Familiju -{Bucerotidae}- je uveo (kao -{Buceronia}-) francuski polihistor Konstantin Samjuel Rafinesk 1815. godine. Postoje dve podfamilije: -{Bucorvinae}- sadrži dva kljunorošca u jednom rodu, i -{Bucerotinae}- sadrži sve ostale taksone. Tradicionalno oni se svrstavaju u red -{Coraciiformes}- (čime su takođe obuhvaćeni vodomari, modrovrane, pupavci i pčelarice). U Sibli-Alkvistovoj taksonomiji, kljunorošci su doduše odvojeni od -{Coraciiformes}- u nihov zasebni red, -{Bucerotiformes}-, sa podfamilijama definisanim na nivou familija. Imajući u vidu da su gotovo jednako udaljeni od modrovrana, vodomara i pupavaca kao što su trogoni, izabrani aranžman je više stvar ličnog ukusa nego dobro uspostavljene taksonomske prakse. Sve što se može reći sa razumnom izvesnošću je da bi postavljanje kljunorošaca izvan -{Coraciiformes}- a trogona unutar bilo pogrešno.

Rodovi

-{Aceros Hodgson, 1844}- -{Anorrhinus Reichenbach, 1849}- -{Anthracoceros Reichenbach, 1849}- -{Berenicornis Bonaparte, 1850}- -{Buceros Linnaeus, 1758}- -{Bycanistes Cabanis & Heine, 1860}- -{Ceratogymna Bonaparte, 1854}- -{Ocyceros Hume, 1873}- -{Penelopides Reichenbach, 1849}- -{Rhinoplax Gloger, 1841}- -{Rhyticeros Reichenbach, 1849}- -{Tockus Lesson, 1830}- -{Tropicranus W. L. Sclater, 1922}-

Vrste

-{Aceros cassidix (Temminck, 1823)}- -{Aceros corrugatus (Temminck, 1832)}- -{Aceros leucocephalus (Vieillot, 1816)}- -{Aceros nipalensis (Hodgson, 1829)}- -{Aceros waldeni (Sharpe, 1877)}- -{Anorrhinus galeritus (Temminck, 1831)}- -{Anorrhinus tickelli (Blyth, 1855)}- -{Anthracoceros albirostris (Shaw, 1808)}- -{Anthracoceros coronatus (Boddaert, 1783)}- -{Anthracoceros malayanus (Raffles, 1822)}- -{Anthracoceros marchei Oustalet, 1885}- -{Anthracoceros montani (Oustalet, 1880)}- -{Berenicornis comatus (Raffles, 1822)}- -{Buceros bicornis Linnaeus, 1758}- -{Buceros hydrocorax Linnaeus, 1766}- -{Buceros rhinoceros Linnaeus, 1758}- -{Bycanistes brevis Friedmann, 1929}- -{Bycanistes bucinator (Temminck, 1824)}- -{Bycanistes cylindricus (Temminck, 1831)}- -{Bycanistes fistulator (Cassin, 1850)}- -{Bycanistes subcylindricus (P. L. Sclater, 1871)}- -{Ceratogymna atrata (Temminck, 1835)}- -{Ceratogymna elata (Temminck, 1831)}- -{Ocyceros birostris (Scopoli, 1786)}- -{Ocyceros gingalensis (Shaw, 1811)}- -{Ocyceros griseus (Latham, 1790)}- -{Penelopides affinis Tweeddale, 1877}- -{Penelopides exarhatus (Temminck, 1823)}- -{Penelopides manillae (Boddaert, 1783)}- -{Penelopides mindorensis Steere, 1890}- -{Penelopides panini (Boddaert, 1783)}- -{Rhinoplax vigil (J. R. Forster, 1781)}- -{Rhyticeros everetti (Rothschild, 1897)}- -{Rhyticeros narcondami Hume, 1873}- -{Rhyticeros plicatus (J. R. Forster, 1781)}- -{Rhyticeros subruficollis (Blyth, 1843)}- -{Rhyticeros undulatus (Shaw, 1811)}- -{Tockus alboterminatus (Buttikofer, 1889)}- -{Tockus bradfieldi (Roberts, 1930)}- -{Tockus camurus Cassin, 1857}- -{Tockus deckeni (Cabanis, 1868)}- -{Tockus erythrorhynchus (Temminck, 1823)}- -{Tockus fasciatus (Shaw, 1811)}- -{Tockus flavirostris (Ruppell, 1835)}- -{Tockus hartlaubi Gould, 1861}- -{Tockus hemprichii (Ehrenberg, 1833)}- -{Tockus jacksoni (Ogilvie-Grant, 1891)}- -{Tockus leucomelas (Lichtenstein, 1842)}- -{Tockus monteiri Hartlaub, 1865}- -{Tockus nasutus (Linnaeus, 1766)}- -{Tockus pallidirostris (Hartlaub & Finsch, 1870)}- -{Tropicranus albocristatus (Cassin, 1848)}-

Podvrste

-{Aceros corrugatus corrugatus (Temminck, 1832)}- -{Aceros corrugatus rugosus (Begbie, 1834)}- -{Anorrhinus tickelli austeni Jerdon, 1872}- -{Anorrhinus tickelli tickelli (Blyth, 1855)}- -{Anthracoceros albirostris albirostris (Shaw, 1808)}- -{Anthracoceros albirostris convexus (Temminck, 1832)}- -{Buceros hydrocorax hydrocorax Linnaeus, 1766}- -{Buceros hydrocorax mindanensis Tweeddale, 1877}- -{Buceros hydrocorax semigaleatus Tweeddale, 1878}- -{Buceros rhinoceros borneoensis Schlegel & S. Muller, 1840}- -{Buceros rhinoceros rhinoceros Linnaeus, 1758}- -{Buceros rhinoceros silvestris Vieillot, 1816}- -{Bycanistes cylindricus albotibialis (Cabanis & Reichenow, 1877)}- -{Bycanistes cylindricus cylindricus (Temminck, 1831)}- -{Bycanistes fistulator duboisi W. L. Sclater, 1922}- -{Bycanistes fistulator fistulator (Cassin, 1850)}- -{Bycanistes fistulator sharpii (Elliot, 1873)}- -{Bycanistes subcylindricus subcylindricus (P. L. Sclater, 1871)}- -{Bycanistes subcylindricus subquadratus Cabanis, 1880}- -{Penelopides affinis affinis Tweeddale, 1877}- -{Penelopides affinis basilanicus Steere, 1890}- -{Penelopides affinis samarensis Steere, 1890}- -{Penelopides exarhatus exarhatus (Temminck, 1823)}- -{Penelopides exarhatus sanfordi (Stresemann, 1932)}- -{Penelopides manillae manillae (Boddaert, 1783)}- -{Penelopides manillae subniger McGregor, 1910}- -{Penelopides panini panini (Boddaert, 1783)}- -{Penelopides panini ticaensis Hachisuka, 1930}- -{Rhyticeros plicatus dampieri Mayr, 1934}- -{Rhyticeros plicatus harterti Mayr, 1934}- -{Rhyticeros plicatus jungei Mayr, 1937}- -{Rhyticeros plicatus mendanae Hartert, 1924}- -{Rhyticeros plicatus plicatus (J. R. Forster, 1781)}- -{Rhyticeros plicatus ruficollis (Vieillot, 1816)}- -{Rhyticeros undulatus aequabilis Sanft, 1960}- -{Rhyticeros undulatus undulatus (Shaw, 1811)}- -{Tockus alboterminatus alboterminatus (Buttikofer, 1889)}- -{Tockus alboterminatus geloensis (Neumann, 1905)}- -{Tockus alboterminatus suahelicus (Neumann, 1905)}- -{Tockus erythrorhynchus damarensis (Shelley, 1888)}- -{Tockus erythrorhynchus erythrorhynchus (Temminck, 1823)}- -{Tockus erythrorhynchus kempi Treca & Erard, 2000}- -{Tockus erythrorhynchus ruahae Kemp & Delport, 2002}- -{Tockus erythrorhynchus rufirostris (Sundevall, 1850)}- -{Tockus fasciatus fasciatus (Shaw, 1811)}- -{Tockus fasciatus semifasciatus (Hartlaub, 1855)}- -{Tockus hartlaubi granti (Hartert, 1895)}- -{Tockus hartlaubi hartlaubi Gould, 1861}- -{Tockus leucomelas elegans Hartlaub, 1865}- -{Tockus leucomelas leucomelas (Lichtenstein, 1842)}- -{Tockus nasutus epirhinus (Sundevall, 1850)}- -{Tockus nasutus nasutus (Linnaeus, 1766)}- -{Tockus pallidirostris neumanni (Reichenow, 1894)}- -{Tockus pallidirostris pallidirostris (Hartlaub & Finsch, 1870)}- -{Tropicranus albocristatus albocristatus (Cassin, 1848)}- -{Tropicranus albocristatus cassini (Finsch, 1903)}- -{Tropicranus albocristatus macrourus (Bonaparte, 1850)}-

Galerija

Reference

Literatura

Kemp, Alan C. & Woodcock, Martin , Oxford. Maclean, Gordon Lindsay & Roberts, Austin Roberts' Birds of Southern Africa (Revised Edition). Wallace, Alfred Russel (1863): "The Bucerotidæ, or Hornbills ". The Intellectual Observer June 1863: 309–316. Zimmerman, Dale A., Turner, Donald A., & Pearson, David J. Birds of Kenya and Northern Tanzania (Field Guide Edition).

Spoljašnje veze -{Hornbill videos on the Internet Bird Collection}- -{ITIS Taxonometric Report Data}- -{Birds of India website}- -{Hornbill Conservation: Hornbill Specialist Group, IUCN.}- -{Narcondam Island Wildlife Sanctuary }-

* Категорија:Породице птица Категорија:Таксони које је описао Константин Самјуел Рафинеск