300px|thumb|Ikona "Ilija" Aliđun ili Ilindan je, nakon Jurjeva, najpoštovanija muslimanska svetkovina u Bosni i Hercegovini. Ovdašnji Muslimani su oduvijek poštovali Ilindan ili Aliđun, koji je redovno drugog augusta. Sveti Ilija je hrišćanska zamjena za staroslavenskog (paganskog) Boga - gromovnika Peruna. "U muslimanskom svetkovanju Aliđuna su došle do izražaja staroslavenske paganske tradicije povezane s kultom Sunca, gromova i kiše." Hadžijahić M. (1980): Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29 (8-9): 315, Sarajevo.Duraković E.: Staroslavenski običaji u narodnoj religiji i kulturi Bošlnaka. Esej, Behar, 100, Sarajevo.
Interesantna je turska izvedenica naziva praznika – Aliđun. Vlastito ime Ali(ja) je muslimanska verzija za hrišćanskog Iliju, a riječ gün na turskom znači dan. Jednostavnim prevođenjem Ilindana u Aligun ili Aliđun muslimani nisu htjeli da prikriju njegovo porijeklo. To su potvrđivali izrekom: "Do podne Ilija, od podne Alija", što je uticalo da u narodu živi sjećanje na proces širenja islama u Bosni i Hercegovini koje obuhvatalo predislamsko stanovništvo Bosne i Hercegovine, uključujući i mnoge njegove praznike. Najčuveniji aliđunski derneci održavali su se u Gerzovu, pored turbeta čuvenog muslimanskog epskog junaka, Alije Đerzeleza, što takođe upućuje na spomenutu povezanost Ilija-Alija. Hadžijahić M. (1990): Porijeklo bosanskih muslimana. Muslimanska biblioteka, Sarajevo.Kulišić Š. (1973): Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u proučavanju stare slovenske religije (II), ANUBIH Knjiga XI, Centar za balkanološka ispitivanja, Knjiga 9, Sarajevo.
Aliđun se tradicionalno obilježava širom Bosne i Hercegovine, kada se održavaju vašari i teferići. "Muslimani Sarajeva imali su običaj da na Ilindan rano ujutro odlaze na Trebević, gdje su do mrklog mraka jeli, pili, pjevali i igrali kola veseleći se na različite načine.“Hadžijahić M (1980): Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29 (8-9): 315, Sarajevo.Kapetanović R., Mulabdić E. (1990): Šta ne valja. Behar, I-X, (odabrali Isaković A. i Hajdarević H), El-Kalem, Sarajevo. Antropolog Safet Hadžimuhamedović, u svojoj knjizi Waiting for Elijah: Time and Encounter in a Bosnian Landscape, razmatra sinkretističku tradiciju Ilindana-Aliđuna u Bosni, sa posebnim naglaskom na Gatačko polje. U njegovom istraživanju, iščekivanje Ilije i Alije, kojim je bila označena cijela godina tradicionalnog kalendara, poprima novi sadržaj nakon rata 1990-ih: čekanje postaje mikro-politički odgovor na razaranje krajolika i njegove više-vjerske zajednice, a Ilijin-Alijin povratak se javlja kao mogućnost obnove poželjnije prošlosti.
Aliđunski (Ilindanski) derneci - vašari održavali su se u Večićima (Kotor Varoš), sve do 1992, kada su nasilno ukinuti, iz "sigurnosnih razloga" i u Gerzovu kod Šipova. Najatraktivniji dio aliđunskih derneka predstavljale su momačke igre i junačenja. Često su se međusobno takmičili pripadnici različitih konfesija. Glasovite su bile Gerzovske aliđunske igre, na koje dolazili i takmičari iz udaljenih krajeva, da afirmišu nâm svoj zavičaj.Niškanović M. (1978): Ilindanski dernek kod turbeta Djerzelez Alije u Gerzovu. Novopazarski zbornik, 2: 165.U Gornjevrbaskoj regiji na Aliđun održavani su vašari na Treskavici iznad Gornjeg Vakufa i u Kopčiću (između Bugojna i Donjeg Vakufa).Filipović S. M. (2003): Život i običaji narodni u Visočkoj nahiji. Mak, Visoko. Na dan Svetog Ilije održava se u Visokom vašar, a u Temerinu - teferić.
Reference
Vidi još Sveti Ilija
Kategorija:Religija u Bosni i Hercegovini