Gračanica je grad i naseljeno mjesto u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, te je jedan od 5 gradova u Tuzlanskom kantonu. Zahvata veći dio doline rijeke Spreče u njenom donjem toku i dio planine Trebava. Graniči sa gradom Gradačac na sjeveru, Srebrenikom na istoku te Lukavacem na jugoistoku. Granične općine sa južne i zapadne strane su Petrovo i Doboj Istok. Općina je do rata 1992–1995 pokrivala površinu od 387 km2, da bi joj nakon Dejtonskog sporazuma pripala teritorija od 216 km2. Status grada Gračanica je dobila u 2019.
Historija lijevo|mini|Sahat kula u GračaniciPodručje današnje Gračanice bilo je naseljeno još u prahistoriji, a u kasnom srednjem vijeku na tom prostoru postojali su selo Gračanica, povezano s eksploatacijom željezne rude, i utvrđeni grad Soko.
U osmansko doba Gračanica se razvila u značajno upravno i trgovačko središte. Nahija Sokol, nazvana po srednjovjekovnom gradu Sokolu, javlja se 1533. godine, a Gračanica je 1572. postala sjedište kadiluka, što je ubrzalo njen urbani razvoj. O važnosti kasabe krajem 16. stoljeća svjedoči i gradnja džamije Ahmed-paše Budimlije, poznate kao Bijela ili Čaršijska džamija, podignute između 1593. i 1595. godine.
Tokom 20 stoljeća Gračanica je prolazila kroz promjene karakteristične za širi razvoj Bosne i Hercegovine: od austrougarske administrativne reorganizacije i modernizacije, preko perioda između dva svjetska rata, Drugog svjetskog rata i socijalističke industrijalizacije, do ratnih razaranja 1992–1995. i poratne obnove.
Prahistorija i srednji vijek Područje današnje Gračanice pripada starom prostoru Usore i bilo je nastanjeno još u prahistoriji. U kasnom srednjem vijeku na ovom prostoru izdvajala su se dva lokaliteta: selo Gračanica, u kojem se kopala željezna ruda, i utvrđeni grad Soko. Taj dvojni obrazac – rudarsko naselje i obližnje utvrđenje – bio je karakterističan za više mjesta srednjovjekovne Bosne.
Soko se u izvorima javlja kao važan fortifikacijski punkt, a prema osmanskim podacima iz 1533. bio je središte nahije Sokol. Kasniji razvoj Gračanice kao otvorene kasabe uticao je na postepeno opadanje značaja srednjovjekovnog Sokola, koji je s vremenom stagnirao dok se urbano jezgro spuštalo i širilo u pogodnijem ravničarskom prostoru.
Na kontinuitet naseljenosti i značaj ovog područja upućuju i sačuvani spomenici srednjovjekovne i osmanske baštine u okolini Gračanice, među kojima se posebno izdvajaju stari grad Soko i stara džamija u Sokolu, oba proglašena nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine.
Osmansko doba Nakon osmanskog osvajanja Bosne 1463. godine prostor Gračanice uklopljen je u osmanski upravni sistem. U prvim stoljećima osmanske vlasti Gračanica se nije razvila iz većeg srednjovjekovnog urbanog centra, nego iz manjeg naselja koje je, zahvaljujući povoljnom položaju i upravnoj funkciji, preraslo u kasabu.
Gračanica se po prvi put spominje u osmanskim izvorima 1528. godine. Naselje je pripadalo nahiji Soko, i bilo je poznato po rudniku željeza. Centar nahije Soko predstavljao je srednjovjekovni utvrđeni grad Sokol, koja se nalazi na oko 6 km udaljenosti od grada.
Do 1604. godine Gračanica je brojala deset mahala sa osam džamija i mesdžida, više kulturno-prosvjetnih ustanova, hamamom itd, te 25 registriranih esnafa. Po broju stanovnika dosegla je nivo Donje Tuzle (današnja Tuzla). Negdje krajem 17. vijeka, Ahmed-paša Budimlija, najznačajniji gračanički vakif, izgradio je čaršijsku džamiju, hamam (javno kupatilo) i sahat kulu koja je godinama prepoznatljivo obilježje gračaničke čaršije. U prvoj polovini 19. vijeka, gradačački kapetani iz porodice Gradaščević (Osman-beg, Murat-beg i Hadži Bećir-beg) osnovali su još tri značajna vakufa, te izgradili dvije medrese, više desetina dućana, hanova i drugih koristonosnih objekata.
Prema pregledima osmanskih izvora i kasnijoj historiografiji, nahija Sokol javlja se 1533. godine, a 1572. Gračanica postaje sjedište kadiluka, koji je obuhvatao šire područje Posavine i sjeveroistočne Bosne, uključujući mjesta kao što su Gradačac, Brčko, Šamac i Orašje. Ta promjena bila je presudna za gradski razvoj, jer je kadiluk donosio administraciju, sudstvo, trgovački promet i veći broj stanovnika.
Urbani rast Gračanice u osmanskom razdoblju bio je povezan s izgradnjom javnih i vjerskih objekata. Među najvažnijim spomenicima tog perioda su:
Ahmed-pašina (Bijela, Čaršijska) džamija; Lipa džamija; Sahat-kula; Konak (kasnija Vijećnica).
KONS u odlukama o zaštiti gračaničkih spomenika navodi da o urbanom usponu Gračanice krajem XVI stoljeća svjedoči upravo gradnja Ahmed-pašine džamije između 1593. i 1595. godine, kao i formiranje više važnih gradskih cjelina u narednim stoljećima.
Austro-Ugarska i početak modernizacije U vrijeme austrougarske okupacije BiH 1878. godine, pred Gračanicom se odigrala jedna od najvznačajnijih bitaka, u kojoj su združene snage Bošnjaka pod komandom pljevaljskog muftije Mehmed Vehbi ef. Šemsekadića pobijedile okupatora i prisilile ga na povlačenje ka Doboju.
Nakon Berlinkog kongresa i austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, Gračanica je ušla u novi državno-pravni i administrativni okvir kao dio modernizacijskih procesa koji su zahvatili cijelu zemlju. Iako su specifična istraživanja o samom gradu dugo bila razmjerno malobrojna, novija lokalna historiografija pokazuje da je upravo u ovom periodu nastavljen prijelaz Gračanice iz osmanske kasabe u modernije lokalno središte.
Početkom XX stoljeća u Gračanici se jasno vidi razvoj građanskog i kulturnog života. U gradu je 1903. osnovana Islamska čitaonica, a sedam godina kasnije i Turska čitaonica i knjižnica, koja je odmah po osnivanju imala čak 240 članova.
20. stoljeće Nakon Prvog svjetskog rata Gračanica je postala dio Kraljevine SHS, a potom Kraljevine Jugoslavije. Iako je lokalna privreda ostala snažno vezana za zemljoradnju, zanatstvo i trgovinu, grad je zadržao ulogu regionalnog središta za okolna sela i manje čaršije.
Tokom Drugog svjetskog rata područje Gračanice dijelilo je sudbinu sjeveroistočne Bosne, s dubokim političkim, vojnim i demografskim potresima. Od 1943. godine do kraja rata, Gračanica je u više navrata padala u partizanske ruke i bivala ponovo zauzimana od ustaških i njemačkih snaga, pri čemu je velik broj stanovnika odlazio s partizanima. Konačno je oslobođena 7. aprila 1945. godine. Poslijeratna jugoslavenska vlast uključila je Gračanicu u proces socijalističke obnove, industrijalizacije i širenja javnih službi, što je bilo dio općeg razvoja bosanskohercegovačkog društva nakon 1945. godine.
Novija istraživanja o lokalnoj historiografiji sjeveroistočne Bosne navode da su monografije o Gračanici i njenoj okolini, kao i radovi o Narodnooslobodilačkoj borbi, činili važan dio kasnijeg istraživanja prošlosti ovoga kraja.
Socijalističko razdoblje U doba socijalističke Jugoslavije Gračanica je prošla kroz intenzivnije administrativne, demografske i privredne promjene.
Ovaj period obilježili su urbanizacija, širenje općinskih institucija, jačanje obrazovanja i komunalne infrastrukture, kao i veće uključivanje Gračanice u privredne tokove tuzlanske regije i sjeveroistočne Bosne.
Rat 1992–1995. Uoči rata 1992. godine prostor doline Spreče, kojem pripada i Gračanica, bio je obilježen rastućim političkim i vojnim napetostima. Tokom rata u Bosni i Hercegovini Gračanica je ostala u sastavu teritorije pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. U jednom iskazu pred MKSJ-em Gračanica se opisuje kao mjesto između Gradačca i Doboja, u „muslimanskom dijelu Bosne i Hercegovine“, dok drugi transkript MKSJ-a bilježi da su žene, djeca i stariji iz jedne kolone 11. maja 1992. odvoženi prema Gračanici i Doboju, odnosno prema slobodnoj teritoriji pod kontrolom bosanske strane.
Prema svjedočenju generala Rasima Delića pred MKSJ-em, brigade iz Banovića, Lukavca, Gračanice i Doboj-Istoka branile su stanovništvo na sjeveru i sjeveroistoku tog prostora, u pravcu Doboja i doline Spreče.
Gračanica je tokom rata granatirana s Ozrena i Trebave, pri čemu je stradalo više desetina civila. Armija Republike Bosne i Hercegovine u periodu od marta do novembra 1994. izvodila niz napada ograničenih ciljeva i na području Gračanice, u sklopu strategije iscrpljivanja Vojske Republike Srpske.
Na južnoj polovini prijeratne općine Gračanica (područje Ozrena) u jesen 1991. godine neustavno i jednostrano je proglašena nova srpska općina Petrovo. U proljeće 1992, nakon niza subverzivno-terorističkih napada u organizaciji lokalnog SDS-a, započelo je spontano samoorganiziranje građana kroz tzv. mahalske straže, zatim mobiliziranje rezervnog sastava milicije, a potom i Teritorijalne odbrane. Agresor je otpočeo ratna dejstva u maju 1992. godine, ali branitelji su mu se uspješno suprostavili, a u ljeto i jesen iste godine postigli su i značajne uspjehe oslobađanjem dva sela, Gornje Lohinje i Lendića. Do kraja godine, u Gračanici je od jedinica Opštinskog štaba TO formirana 111. brdska brigada, a potom i Operativna Grupa 2 (OG-2), na čelu koje je do početka 1995. stajao pukovnik Osman Puškar i u sastav koje su ušle još i 109. brigada (Doboj Istok) i 117. brigada (Lukavac). Osim odbrane vlastite zone odgovornosti, dijelovi jedinica OG-2 su učestvovali u borbama na drugim ratištima, od gradačačkog do olovskog i vareškog. Godine 1994. od najboljih boraca OG-2 formirana je nova 212. oslobodilačka brigada, sa komandom u Gračanici, koja se tokom iste godine istaknula u mnogim borbama, a posebno u oslobođenju važnih kota Vijenac i Vis. Početkom 1995, izvršeno je preimenovanje brigada OG-2, pri čemu 111. brdska brigada postaje 221. brigadom, a 212. 222. oslobodilačkom brigadom. OG-2 je preformirana u 22. diviziju KoV, kojoj je pored dotadašnjih brigada OG-2 pridodata i 225. brigada Banovići. Ova divizija je odigrala značajnu ulogu u borbama na ozrensko-vozućkom ratištu u jesen 1995. godine.
Stanovništvo
Po službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Gračanica imala je 59.134 stanovnika, raspoređenih u 28 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, veći dio općine Gračanica ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta: Boljanić, Bosansko Petrovo Selo, Kakmuž, Karanovac, Porječina i Sočkovac, te dijelovi naseljenih mjesta: Skipovac Donji i Skipovac Gornji. Od ovog područja formirana je općina Petrovo.
Grad Gračanica
Naseljeno mjesto Gračanica
Kultura Nacionalni spomenici
Poznate ličnosti
Mustafa Kamarić Mustafa Beganović Vedin Musić, nogometaš Nijaz Omerović Amel Ćurić Ibrahim Jukan Husein Mujić Minja Stjepanović Marija Babović Halim Mulaibrahimović Mehmed Imširović Sabrija Prohić Fikret Konjić Izet Mašić
Također pogledajte Gračanička sahat-kula Šarena džamija u Gračanici Arminka Helić
Reference
Vanjski linkovi
Zvanični veb-sajt grada Gračanice
Kategorija:Općine Bosne i Hercegovine Kategorija:Općine Federacije Bosne i Hercegovine Kategorija:Općine u Tuzlanskom kantonu *