Ratko Mladić (12. mart 1942 – 27. august 2026) bio je jugoslavenski, bosanskohercegovački i srpski oficir i vojni zapovjednik. Bio je general-potpukovnik Jugoslavenske narodne armije i general-pukovnik Vojske Republike Srpske za vrijeme rata u Hrvatskoj i rata u Bosni i Hercegovini. Na Zapadu nazivan "Bosanskim kasapinom" (), Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) prvostepenom presudom 22. novembra 2017, a kasnije 8. juna 2021. i pravosnažnom, osudio ga je na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti (progon, ubistva, istrebljenje, deportacija i prisilno premještanje nesrpskog stanovništva), terorisanje i progon civilnog stanovništva, kršenje zakona i običaja ratovanja i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Doživotnu kaznu za ove zločine služio je u Pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija u Den Haagu (Nizozemska) sve do svoje smrti.
Dugogodišnji član Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), Mladić je započeo svoju karijeru u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) 1965. Istaknuo se tokom jugoslavenskih ratova, prvo kao visokorangirani oficir JNA, a potom kao načelnik generalštaba Vojske Republike Srpske u rat u Bosni i Hercegovini. U julu 1996. Sudsko vijeće MKSJ-a, postupajući u odsustvu Mladića u skladu sa Pravilom 61. MKSJ-a, potvrdilo je sve tačke prvobitnih optužnica, utvrdivši da postoje razumni osnovi za vjerovanje da je počinio navedene zločine, te je izdalo međunarodnu interpolovu potjernicu. Sjedinjene Američke Države ponudile su 5 miliona dolara, a Vlada Srbije čak i 10 miliona eura, za informacije koje bi dovele do Mladićevog hapšenja, ali on je ostao na slobodi skoro 16 godina, u početku skriven od strane srpskih sigurnosnih snaga iz Srbije i Bosne i Hercegovine, a kasnije i od strane porodice.
Uhapšen je 26. maja 2011. u Lazarevu u Srbiji i izručen je Haagu pet dana kasnije. Njegovo hapšenje smatrano je jednim od preduslova da Srbija dobije status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Njegovo suđenje je formalno počelo 2012. i trajalo je do 2017, kada ga je MKSJ osudio na doživotni zatvor nakon što je proglašen krivim po 10 od 11 tačaka optužnice: jednoj za genocid, pet za zločine protiv čovječnosti i četiri za kršenje zakona ili običaja ratovanja. Oslobođen je jedne tačke optužnice za genocid. Kao najviši vojni oficir sa komandnom odgovornošću, MKSJ je Mladića smatrao odgovornim i za opsadu Sarajeva i za Genocid u Srebrenici. Odbijeni su mu brojni zahtjevi za saosjećajno oslobađanje zbog terminalne bolesti dok je bio u zatvoru.
Biografija
Rani život i vojna karijera Rođen je u Božanovićima kod Kalinovika, u tadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 12. marta 1942. Njegov otac, Neđo (1909–1945), bio je pripadnik jugoslavenskih partizana. Njegova majka, Stana (rođ. Lalović; 1919–2003), sama je odgojila svoje troje djece; kćerku Milicu (rođenu 1940), sinove Ratka i Milivoja (1944–2001), nakon smrti muža. Bosna i Hercegovina je u to vrijeme bila dio Nezavisne Države Hrvatske, fašističke marionetske države koju su između 1941. i 1945. predvodile ustaše, a koje je postavila Nacistička Njemačka i Fašistička Italija, nakon što su napale i podijelile Kraljevinu Jugoslaviju 1941. Mladićev otac poginuo je u akciji (na Mladićev treći rođendan) dok je predvodio partizanski napad na rodno selo ustaškog vođe Ante Pavelića 1945.Adam Lebor, "Milosevic: A Biography", str. 4.
Nakon završetka osnovne škole, radio je u Sarajevu kao kovač za kompaniju "PRETIS" d.d. Vogošća. U Vojnoindustrijsku školu u Zemunu (Beograd) upisao se 1961. Zatim je pohađao Vojnu akademiju KOV, a nakon toga i Oficirsku akademiju. Nakon diplomiranja 27. septembra 1965. započeo je svoju vojnu karijeru u Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Iste godine pridružio se Savezu komunista Jugoslavije, a član je ostao sve do raspada stranke 1990. Prvobitno je bio raspoređen u SR Makedoniju i u narednim decenijama napredovao je u činu, komandujući vodom, oklopnim bataljonom i brigadom.
Dana 31. januara 1989, unaprijeđen je za načelnika Odjeljenja za obrazovanje Treće vojne oblasti Skoplje. Dana 14. januara 1991. ponovo je unaprijeđen u čin zamjenika komandanta u Prištini.
Ratna karijera
U junu 1991. unaprijeđen je u zamjenika komandanta Prištinskog korpusa u Socijalističkoj Autonomnoj Pokrajini Kosovo u vrijeme velikih tenzija između Srba na Kosovui i većinskog albanskog stanovništva na Kosovu. Te godine, dobio je komandu nad 9. korpusom i predvodio je ovu formaciju protiv hrvatskih snaga u Kninu, glavnom gradu samoproglašene Republike Srpske Krajine.
Dana 4. oktobra 1991. unapređen je u general-majora. JNA pod njegovom komandom učestvovale su u ratu u Hrvatskoj, posebno tokom bitke za Šibenik u pokušaju da odvoje Dalmaciju od ostatka Hrvatske, što je rezultiralo zastojem (Hrvati su držali cijelu obalu u blizini Zadra i Šibenika, a RSK je proširila svoju teritoriju u zaleđu). Između ostalih ranih operacija, pomagao je miliciji Milana Martića u opsadi Kijeva 1991. i bici za Zadar.
Dana 24. aprila 1992. unapređen je u čin general-potpukovnik JNA. Dana 2. maja 1992, dva mjeseca nakon referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, Mladić i njegovi generali blokirali su glavni grad Sarajevo, zatvorivši sav saobraćaj u gradu i izvan njega, kao i vodu i struju. Ovim je započela četverogodišnja opsada Sarajeva, najduža opsada glavnog grada u historiji modernog ratovanja. Grad je bio bombardiran granatama i snajperskom vatrom (također pogledajte: Sarajevo Safari). Dana 9. maja 1992. preuzeo je dužnost načelnika štaba/zamjenika komandanta Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu, a sljedećeg dana i komandu samog štaba. Dana 12. maja 1992. kao odgovor na nezavisnost BiH od SFR Jugoslavije, Skupština Srpske Republike Bosne i Hercegovine je na svojoj 16. sjednici glasala za osnivanje Vojske Republike Srpske (VRS), oružane snage te paradržave, Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Na toj sjednici, imenovan je za komandanta Glavnog štaba VRS-a, dužnost koju je obavljao do 8. novembra 1996. Također na toj sjednici, Radovan Karadžić, tadašnji predsjednik Srpske Republike BiH, objavio je svojih "šest strateških ciljeva", uključujući "...razdvajanje od druge dvije nacionalne zajednice, državno razdvajanje.", "Koridor između Semberije i Krajine" i "Uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminisanje Drine kao granice između srpskih država". Mladić je tada rekao:
U maju 1992, nakon povlačenja snaga JNA iz Bosne i Hercegovine, Druga vojna oblast JNA postala je jezgro Glavnog štaba VRS-a. Dana 24. juna 1994. unapređen je u čin general-pukovnika, zadužen za otprilike 80.000 vojnika stacioniranih u tom području.
U julu 1995. vojnici pod direktnom Mladićevom komandom, uznemirene zračnim napadima NATO-a s ciljem prisilnog poštivanja ultimatuma UN-a o uklanjanju teškog naoružanja iz područja Sarajeva, zauzele su i okupirale "zaštićene zone" UN-a, Srebrenicu i Žepu. U Srebrenici je protjerano preko 40.000 Bošnjaka koji su tamo tražili utočište. Procjenjuje se da je po Mladićevom naređenju ubijeno preko 8.000 muškaraca i dječaka."UN peacekeeping in civil wars",p. 49. Retrieved 13 November 2010."The suitcase: refugee voices from..."p. 12. Retrieved 13 November 2010. Nakon pada i genocida u Srebrenici, Mladić je kasnije pred kamerama izjavio:Koristio je ovu izjavu kao opravdanje za traženje "osvete" za osmansku vlast nad Bosnom i Hercegovinom i protiv "Turaka" u tom području.
Dana 4. augusta 1995, kada su ogromne hrvatske vojne snage bile spremne za napad na područje pod srpskom kontrolom u srednjoj Hrvatskoj, Radovan Karadžić je objavio da smjenjuje Mladića s njegove dužnosti i preuzima ličnu komandu nad VRS-om. Karadžić je okrivio Mladića za gubitak dva ključna srpska grada u zapadnoj Bosni koja su nedavno pala u ruke Hrvatske vojske, a gubitak gradova iskoristio je kao izgovor da objavi svoje iznenađujuće promjene u komandnoj strukturi. Mladić je degradiran na čin "savjetnika". Odbio je da tiho ode, tvrdeći da ima podršku i vojske i naroda. Karadžić je uzvratio osudom Mladića kao "ludaka" i pokušajem da ga ukloni s političkog položaja, ali je Mladićeva očigledna podrška naroda prisilila Karadžića da poništi svoju naredbu 11. augusta.The Hague's Most Wanted – timeline of events . Southeast European Times. (21 July 2008). Retrieved 13 November 2010. Njegovi postupci tokom rata doveli su do toga da ga mnogi na Zapadu prozovu "Bosanskim kasapinom".
Nekoliko Mladićevih razgovora snimljeno je tokom rata:
Dana 8. novembra 1996. Biljana Plavšić, predsjednica Republike Srpske, smijenila je Mladića sa dužnosti. Nastavio je primati penziju do novembra 2005.
Optužnica
mini|Zgrada Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu, Nizozemska. Optužnica protiv Mladića podignuta je 25. jula 1995. godine. Druga optužnica, 14. novembra 1995, a izmijenjena optužnica donesena je 10. oktobra 2002. godine pod nazivom Predmet Ratko Mladić (IT-95-5/18-I) - "Bosna i Hercegovina" i "Srebrenica". Druga izmijenjena optužnica donesena je 1. juna 2011. da bi nakon nje uslijedile još dvije izmijenjene optužnice: prvo 20. oktobra te i 16. decembra 2011. godine.
Konačna optužnica za Ratka Mladića glasila je:
a) Dvije tačke za genocid (tačke 1 i 2): Ratko Mladić je počinio, planirao, podsticao, naredio i/ili pomagao i podržavao genocid nad dijelom nacionalnih, etničkih i/ili vjerskih grupa bosanskih Muslimana i/ili bosanskih Hrvata. Namjera da se te grupe djelimično unište manifestirana je na najekstremniji način u Foči, Ključu, Kotor-Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasenici Genocid b) Pet tačaka za zločine protiv čovječnosti (tačke 3, 4, 5, 7 i 8) Progoni Istrebljenja Ubistva Deportacija Nehumana djela (prisilna premještanja) c) Četiri tačke za kršenja zakona ili običaja ratovanja (tačke 6, 9, 10 i 11): Ubistva Terorisanje Protivpravni napadi na civile Uzimanje talaca.
Hapšenje, suđenje i presuda mini|Mladić na suđenju u Den Haagu, maj 2012. Ratko Mladić pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu 22. novembra 2017. po prvostepenoj presudi je proglašen krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini i osuđen na kaznu doživotnog zatvora. Proglašen je krivim po 10 tačaka optužnice, a oslobođen po jednoj tački, koja se odnosila na genocid u šest općina u Bosni i Hercegovini. Konačna presuda po tačkama optužnice bila je sljedeća: Po tački 1 Vijeće nije utvrdilo da je Ratko Mladić kriv za genocid u šest općina, u drugoj tački i svim ostalim tačkama optužnice proglašen je krivim za genocid, progon i zločin protiv čovječnosti, istrebljenje i zločin protiv čovječnosti, ubistvo i zločin protiv čovječnosti, ubistvo, kršenje zakona i običaja ratovanja, deportacija i zločin protiv čovječnosti, nehumano i prisilno premještanje, terorisanje i kršenje zakona i običaja ratovanja, protupravni napadi na civile, uzimanje talaca, kršenje zakona i običaja ratovanja.
Privatni život i smrt Mladić i njegova supruga Bosiljka imali su dvoje djece; sina Darka i kćerku Anu.
Ana je počinila samoubistvo 1994. u 23. godini života. U srbijanskim publikacijama pojavili su se oprečni izvještaji o njenoj smrti i otkriću njenog tijela. Neki su rekli da je njeno tijelo pronađeno u njenoj krvlju poprskanoj spavaćoj sobi, drugi u obližnjem parku ili u šumi blizu Topčiderskog groblja. Zaključeno je da je koristila pištolj svog oca, koji je on dobio u vojnoj školi u mladosti. Postoje i oprečna mišljenja o razlogu njenog samoubistva, a jedna od češćih teorija je da je bila pod ogromnim pritiskom javnosti jer je njen otac često bio kritikovan i kritiziran u novinama zbog svojih zločina nad civililima u BiH. Druga teorija ukazuje na smrt njenog dečka, Dragana, koji je poginuo u ratu u BiH. Historičar Jože Pirjevec podržava ovu teoriju, pišući da je ona počinila samoubistvo kako bi kaznila oca što je poslao njenog dečka da se bori na frontu i što je nije obavijestio o njegovoj smrti.