mini|Vincent van Gogh, prikaz priče o dobrom Samarićaninu, koja naglašava zlatno pravilo. Zlatno pravilo morala je temeljno etičko načelo koje propisuje sljedeće:

Čini drugima što želiš sebi (pozitivna forma) Ne čini drugima što ne želiš sebi (negativna forma, poznata kao srebrno pravilo).

Univerzalnost zlatnog pravila ogleda se u tome što propisuje jednak odnos prema svim ljudima, a ne samo prema pripadnicima svoje grupe. Tokom historije mnogi filozofi i vjerske vođe isticali su razne vidove ovog univerzalnog moralnog načela kao poželjan odnos u ljudskoj zajednici. Zlatno pravilo nalazi se u temeljima raznih etičkih sistema, kao i u temelju modernog koncepta ljudskih prava.A Dictionary of Philosophy (natuknica "golden rule", str. 134), London: Pan Books in association with The MacMillan Press, 1979; Defined another way, it "refers to the balance in an interactive system such that each party has both rights and duties, and the subordinate norm of complementarity states that one's rights are the other's obligation." See also: Također se nalazi u korijenu različitih kultura i predstavlja moralni standard za rješavanje njihovih sukoba.

Skupština svjetskih religija je 1993. usvojila Deklaraciju prema globalnoj etici, koja proglašava zlatno pravilo kao zajedničko načelo za mnoge religije.Towards a Global Ethic (An Initial Declaration) ReligiousTolerance.org. - Under the subtitle, "We Declare," see third paragraph. The first line reads, "We must treat others as we wish others to treat us." Inicijalnu deklaraciju je potpisalo 143 predstavnika svih najvećih svjetskih religija, uključujući bahai vjeru, brahmanizam, budizam, kršćanstvo, hinduizam, starosjedilačku vjeru, islam, đainizam, judaizam, neopaganizam, sikizam, taoizam i zoroastrejstvo.

Zlatno pravilo ne treba miješati s etikom reciprociteta, u smislu retributivne pravde, čija je poznata maksima "oko za oko, zub za zub". Nasuprot tome, ono propisuje da ljudima činimo ono što bismo željeli da oni nama čine, bez obzira na to šta nam oni zaista čine.

Pojam Pojam Zlatno pravilo ili zlatni zakon na Zapadu se započeo koristiti 1670-ih. Neki pripisuju imenovanje ovog pravila "zlatnim" Konfučiju (pogledati niže u tekstu).

Historija Buddha mini|desno|Siddhartha Gautama

Indijski filozof i duhovni učitelj Siddhartha Gautama na više je mjesta afirmirao zlatno načelo:

Konfučije Neki pripisuju imenovanje ovog pravila "zlatnim" Konfučiju:

Stari Grci Zlatno pravilo bilo je često načelo u starogrčkoj filozofiji, obično u negativnoj formi: "Izbjegavaj činiti ono za šta bi korio druge." – TalesDiogenes Laërtius, "The Lives and Opinions of Eminent Philosophers", I,36 "Ono što ne želiš da te zadesi nemoj ni ti činiti." – Sekstus pitagorejac "Ne čini drugima ono što bi te ljutilo da drugi čine." – IzokratIsocrates, "Nicocles",6 "Ne treba nikad činiti krivdu zauzvrat niti se odnositi loše prema bilo kome, bez obzira na to koliko se prema nama loše ponijeli." – Sokrat

Isus / Isa a. s.

desno|mini|Isusova besjeda na gori Isus iz Nazareta u svojim je besjedama često afirmirao zlatno pravilo morala. Evanđelje po Luki bilježi sljedeće Isusove riječi:

U čuvenoj Besjedi na gori Isus daje konkretne primjere sprovođenja zlatnog pravila, stavljajući ga nasuprot starozavjetnom načelu retributivne pravde:

Nakon niza primjera Isus pod ovo pravilo podvodi čitavu hebrejsku Toru i proročke knjige:

Muhammed Allahov poslanik Muhammed, s. a. w. s, na više mjesta jasno afirmira zlatno moralno pravilo:

On dalje pojašnjava ovo temeljno načelo konkretnim primjerima:

Pojašnjavajući svojih učenicima zlatno pravilo, Muhammed ga stavlja nasuprot etici reciprociteta:

Kant

Njemački filozof Immanuel Kant formulira kategorički imperativ, koji uzima kao temeljno načelo univerzalnog morala.

Primjer njegove upotrebe bio bi: "Ako ne želim da krađa postane opći zakon, onda ne smijem ni ja krasti". Ovaj apriorični princip važi uvijek i svuda, jer je osnova praktičnog uma. Za Kanta ne postoji situacija u kojoj kategorički imperativ može biti zanemaren.

Kriticizam mini|George Bernard Shaw Neki filozofi kritizirali su zlatno pravilo kao neodrživo. George Bernard Shaw govorio je:

Shaw ukazuje da, ako ne dijelimo vrijednosti sa drugima, način na koji želimo da nas tretiraju nije način na koji oni žele biti tretirani. Naprimjer, kaže se da je sadist samo mazohist koji slijedi zlatno pravilo. Još jedan primjer neodrživosti je čovjek koji ulazi u bar tražeći tuču.

Walter Terence Stace u odgovor na Shawove kritike piše da je njegova zamjerka o različitim ukusima na mjestu, ali da je previdio da načelo "Čini kao što bi želio da ti se čini" podrazumijeva uzimanje u obzir nečijeg ukusa, kao što bismo željeli da neko uzme naš u obzir. Stoga, zlatno pravilo i dalje može izražavati suštinu univerzalne moralnosti "čak iako nema dva čovjeka na svijetu koji dijele zajednički ukus".

Karl Popper pisao je: "Zlatno pravilo je dobar standard koji dalje unapređujemo čineći drugima bilo šta razumno što bi oni željeli da im bude učinjeno."The Open Society and Its Enemies, Vol. 2 Ovaj koncept kasnije je nazvan "platinasto pravilo".The Platinum Rule

Reference

Također pogledajte Osveta Oko za oko Ljubi bližnjeg svog Ljubi svog neprijatelja Ko se mača laća od mača i gine

Kategorija:Socijalna filozofija Kategorija:Etika Kategorija:Religijske prakse Kategorija:Religija i društvo Kategorija:Isusovo učenje Kategorija:Muhammed Kategorija:Buddha