Bosanska Krupa je grad i naseljeno mjesto u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Smještena je u dolinama rijeka Une i Krušnice. Najveći dio grada razvio se na niskom prevoju između brda Huma i Starog grada na nadmorskoj visini od 176 m u proširenom dijelu rijeke Une. Općina Bosanska Krupa graniči sa općinama: Bihać, Cazin, Bužim, Bosanski Petrovac, Sanski Most, Novi Grad, te Dvor u Republici Hrvatskoj. Rijeka Una, prolazi kroz centar Bosanske Krupe. Putnim komunikacijama grad je povezan sa Zapadnom i Južnom Evropom.Geografski položaj Bosanske Krupe, opcinabosanskakrupa.ba ; pristupljeno: 5. 2. 2015.
Historija mini|desno|265px|Grafika sredjovjekovne Bosanske Krupe Ime Bosanske Krupe potječe od staroslavenske riječi "krupa" koja ima više značenja. Riječ krupa se sačuvala u imenu vrste atmosferskih padavina, u jednom ženskom pomagalu za uljepšavanje, a označavala je i dolinu, te kasnije dobila značenje uzvišenja u dolini, međutim jedno od najviše spominjanih značenja za naziv krupa jeste da je dobila ime po djevojci koja se zvala Krupana i koja je živjela u sadašnjoj Krupi.
Prahistorija O naseljenosti područja bosanskokrupske općine još u prahistorijsko doba svjedoče lokaliteti zvani gradine, a kao sigurni dokazi služe materijalni ostaci iz tog vremena. Temelji i zidovi gradinskih ljudskih naselja otkopani su na Kekića glavici pored Zalina, na Oblali kod Malog Radića i na gradini pored sela Suvaja. Područje Krupe i okoline bilo je periferna teritorija keltsko-ilirskog plemena Japoda koje su Rimljani pokorili 35. prije nove ere. Od ljudskih naselja iz rimskog doba najpoznatije je ono što je otkriveno na mjestu Gromila u selu Ljusina kod Krupe. Tu su otkopani temelji rimskih zgrada i razni predmeti. Mnogobrojni otkopani grobovi rimskih vojnika u kojima su pored ljudskih kostiju nađeni rimski novac, jedna sablja i drugi predmeti, govore o prisustvu starih rimljana na ovom područjima. U periodu rimske vlasti područje oko srednje Une pripadalo je rimskoj provinciji Dalmaciji. Nakon podjele Rimskog carstva 395. na Istočno i Zapadno, Pounje je ušlo u sastav Zapadnog rimskog carstva. Ne postoje nikakvi pouzdani podaci o zbivanjima na ovim prostorima u vrijeme Zapadnog rimskog carstva. Poznato je samo da su u 5, 6, i 7. vijeku u pounske krajeve prodirali Goti i širila se vlast Bizantije da bi na kraju doselili Avari i slavensko stanovništvo.
Srednji vijek mini|desno|265px|Bosanska Krupa 1890. godine U srednjem vijeku područje današnje krupske općine pripadalo je hrvatskoj kraljevini i Ugarskoj državi. U 10. vijeku ulazilo je u sastav župe Pset. U 13. vijeku gubi se ime Pset, a prvi put se javlja ime Krupa. Za tvrđavu u Krupi čiji se ostaci nalaze na brežuljku zvanom Grad, zna se da je postojala u 13. vijeku, ali se ne zna ko je bio njen graditelj. Po legendi ovu tvrđavu sazidala je djevojka Krupana. Prvi poznati gospodari Krupe bili su vlastela Babonići. Od 1410. do 1429. Krupa je kraljevski grad kojim su upravljali kastelani u ime ugarskog kralja. Kasnije je Krupa darovana Fridrihu Celjskom da bi je 1456. prisvojio Martin Frankopan. Od 1463. do 1490. Krupa je opet u posjedu ugarskog vladara i njom upravljaju senjski kapetani. Od 1490. vlasnik grada je Ivan Korvin. Nakon toga Krupa po treći put postaje kraljevski grad, da bi uskoro došla u ruke bana Ivana Karlovića. Od 1531. do pada pod osmansku vlast Krupa je bila vlasništvo knezova Zrinjski. Kara-Mustafa paša Sokolović je 23. juna 1565. zauzeo krupsku tvrađavu i od tada je Krupa pod osmanskom vlašću sve do 1878. kada vladavinu u cijeloj Bosni preuzima Austo-ugarska monarhija.
Posljednji hrvatski kapetan bio je vojvoda Matija Bakić, koji se utopio na utoku rijeke Krušnice u Unu. Dok se vodila presudna bitka na lijevoj obali rijeke Une, na mjestu gdje se danas nalazi željeznička stanica nalazila se utaborena desetak dana ugarska vojska, sastavljena većinom od Slavena, pod zapovjedništvom Nijemca Auersperga koji nije htio pomoći opkoljenim Krupljanima. Jedna grupa od osamdesetak Slavena je pokušala doći u pomoć, ali su ih osmanski vojnici spriječili.
Novi vijek i Savremeno doba Austrijanci su opsijedali Krupu 1581, 1690, 1692 i 1716. Krupski grad je popravljan 1783. i 1816. Godine 1833. bilo je u gradu 12 topova.
Osmanlije su u grad smjestili jaku posadu, koja je 1577. imala 300 konjanika i 400 pješaka. U Krupi je bio dizdar i kapetan. Od druge polovine 18. vijeka dizdari i kapetani Krupe bili su Badanjkovići ili Badnjevići. Među poznatijim krupskim dizdarima su: Turhanaga 1627, Omeraga 1637, Redžepaga 1638 i 1641, Mehmedaga 1730, i zadnji Muharemaga (umro u Krupi 1875. u 82-oj godini života).
Prema službenom austrougarskom popisu Krupa je 1885. imala 2.096 stanovnika. 1918. godine, nakon završetka Prvog svjetskog rata i sloma Austo-ugarske Krupa je u sastavu Kraljevine SHS a zatim Jugoslavije. Nakon završetka Drugog svjetskog rata Bosanska Krupa se nalazila u sastavu SFRJ.
Rat u Bosni i Hercegovini mini|desno|265px|Bosanska Krupa nakon rata 1995.
Vojne akcije i preuzimanje grada 1992. Prema presudi u predmetu Brđanin, borbe u Bosanskoj Krupi počele su 22. aprila 1992, nakon čega su srpske snage uspostavile kontrolu nad gradom i njegovom okolinom. Prema vojnoj analizi Balkan Battlegrounds, srpske teritorijalne snage iz područja Grmeča, uz učešće jedinica JNA, prešle su Unu, opkolile Bosansku Krupu i do 23. aprila 1992. zauzele veći dio grada, dok su se preostale snage lojalne Republici Bosni i Hercegovini povukle prema zapadnim i uzvisinskim dijelovima općine.
Nakon uspostavljanja vojne i policijske kontrole, bošnjački i hrvatski civili zatvarani su u više objekata na području općine. MKSJ je utvrdio da su od 21. i 22. aprila 1992. civili zatvarani u osnovnu školu u Jasenici, a početkom maja prebačeni u školu Petar Kočić u Bosanskoj Krupi, gdje su bili izloženi premlaćivanju, mučenju i ubistvima.
Zločini, logori i sudski postupci za 1992. U presudi navedeno je da su u školi Petar Kočić ubijeni brojni zatočenici, uključujući grupu civila strijeljanih automatskim oružjem, dok su zatočenici u Jasenici i Bosanskoj Krupi bili izloženi fizičkom zlostavljanju od strane lokalnih srpskih policajaca i paravojnih grupa.
Sud Bosne i Hercegovine je 15. augusta 2022. prvostepeno proglasio Dušana Ćulibrka krivim za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području Bosanske Krupe i osudio ga na 20 godina zatvora, utvrdivši da je kao pripadnik rezervnog sastava policije učestvovao u ubistvu 51 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Prema podacima na stranici predmeta i izvještavanju portala Detektor, ta presuda je potom potvrđena u žalbenom postupku.
Na stranici predmeta Milorad Kotur Sud Bosne i Hercegovine naveo je da je optužnica protiv Kotura potvrđena 11. januara 2021. te da ga tereti za učešće u ubistvu 51 civila na području Bosanske Krupe, uključujući ubistva 44 logoraša izvedenih iz logora Omarska i likvidiranih kod jame Lisac u Donjem Duboviku, kao i ubistva sedam civila koji su se kretali iz pravca Prijedora prema Bihaću.
U ranijem predmetu protiv Gojka Kličkovića, Mladena Drljače i Jovana Ostojića, Sud Bosne i Hercegovine je 2010. prvostepeno oslobodio optužene, a u odnosu na Ostojića oslobađajuća presuda je potvrđena i u žalbenom postupku; za Kličkovića i Drljaču je nakon ponovljenog postupka donesena pravosnažna oslobađajuća presuda.
Operacije 1995. Jedinice Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) pružile su otpor i s vremenom oslobodile područje, najprije za vrijeme operacije "Južni potez" u septembru 1995, tokom kojih su zajedno djelovale ARBiH, Hrvatska vojska (HV) i Hrvatsko vijeće odbrane (HVO). Ova operacija zaustavila je VRS ofanzivu kod Ključa i Bosanske Krupe, što je značajno uticalo na preokret u regiji.
Bosanska Krupa bila je jedan od glavnih ciljeva 5. korpusa ARBiH-a u operaciji Sana 95. Prema vojnoj analizi Balkan Battlegrounds, operativna grupa Sjever 5. korpusa, sastavljena od 503, 505. i 511. brigade, napala je pravac Bosanska Otoka – Bosanska Krupa sredinom septembra 1995, a nakon dvodnevnih borbi odbrana VRS-a je slomljena te je grad zauzet. U službenim i komemorativnim objavama lokalnih institucija kao datum konačnog oslobođenja Bosanske Krupe navodi se 17. septembar 1995.
Zauzimanje Bosanske Krupe bilo je dio šireg prodora ARBiH-a prema Bosanskom Novom, Ključu i Sanskom Mostu, čime je VRS potisnut iz velikog dijela zapadne Bosne.
Zločini i postupci vezani za 1995. Za događaje nakon zauzimanja područja Bosanske Krupe u ljeto i jesen 1995. pred Sudom Bosne i Hercegovine vođeno je više postupaka protiv pripadnika ARBiH-a i policije. Potvrđena optužnica protiv više bivših pripadnika 511. slavne brdske brigade tereti ih da su prilikom napada na položaje Kobiljnjaka, Osmače i Ćojluka od maja do jula 1995. zarobili najmanje 25 pripadnika VRS-a, od kojih je dio ubijen neposredno nakon zarobljavanja, dok su drugi držani i zlostavljani u vojnom pritvoru u Pištalinama.
Nermin Porić optužen za zločin protiv ratnih zarobljenika na području Bosanske Krupe 1995, pri čemu mu se na teret stavlja komandna odgovornost jer nije spriječio ubistva i zlostavljanja njemu podređenih pripadnika niti je nakon toga pokrenuo postupke kažnjavanja odgovornih.
Prema podacima Istraživačko dokumentacionog centra Sarajevo, u regiji pod opsadom (Bihać, Bosanska Krupa, Cazin i Velika Kladuša) nestalo je ili poginulo oko 4.856 osoba, uključujući civile.
Značaj Zbog položaja na Uni i na komunikacijama prema Bihaću, Bosanskom Novom i unutrašnjosti Bosanske krajine, Bosanska Krupa imala je veliki operativni značaj za obje zaraćene strane. Tokom 1992. kontrola grada omogućila je srpskim snagama stabilizaciju fronta prema Bihaću, dok je u 1995. njegovo zauzimanje otvorilo ARBiH-u pravac daljeg napredovanja prema dolinama Sane i Japre.
Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma koji je označio kraj rata, Bosanska Krupa je administrativno preuređena, glavno sjedište ostalo je u Federaciji BiH (Unsko-sanski kanton), dok je preostali dio područja pripalo Republici Srpskoj, kao posebna općina Krupa na Uni.
Geografija Općina Bosanska Krupa je prije rata 1992. zauzimala prostor od 778 km2. U toku proteklog rata došlo je do otcjepljenja općina Bužim i Krupa na Uni, kojima granicu čini rijeka Una, tako da općina Bosanska Krupa danas zauzima prostor od 556 km2. Prema popisu stanovnika iz 1991. općina Bosanska Krupa imala je 58.212 stanovnika, a danas je taj broj smanjen i iznosi 32.465 stanovnika. Sâm grad Bosanska Krupa danas ima oko 15.400 stanovnika.
Geografski položaj
Općina Bosanska Krupa se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Graniči sa općinama: Bihać, Cazin, Bužim, Bosanski Petrovac, Sanski Most, Novi Grad i Dvor u Republici Hrvatskoj. Međunarodna, a ujedno i najveća rijeka kantona, Una, prolazi kroz centar Bosanske Krupe. Također, putnim komunikacijama općina je povezana sa Zapadnom i Južnom Evropom. Bosanska Krupa se teritorijalno smjestila u dolinama rijeka Une i Krušnice. Najveći dio grada razvio se na niskom prevoju između Huma i Starog grada na nadmorskoj visini od 176 metara u proširenom dijelu rijeke Une.
Klimatske karakteristike U bosanskokrupskoj općini vlada kontinentalna klima što se ogleda po visokim temperaturama u ljetnim mjesecima, a srednja godišnja temperatura iznosi 11,3 °C. Također postoji vrlo skokovit prelazak temperatura između zime i proljeća (mjesec mart 7 °C – mjesec april 11 °C). Jesen je godišnje doba s najvećom količinom padavina, zatim proljeće, tako da jesen i proljeće predstavljaju vlažne dijelove godine i zajedno imaju prosječno 723 mm/m2 padavina. Kiše koje se izliju tokom proljetnih i jesenjih mjeseci su dugotrajne, tihe, obilne i veoma često izazivaju poplave. Snježni period traje u prosjeku 127 dana godišnje. Bosanska Krupa je područje s visokim procentom relativne i apsolutne vlažnosti zraka. Dolina Une uvjetuje i pojavu i pravce regionalnih i lokalnih vjetrova. Aproksimativni pokazatelji pokazuju da su najučestaliji vjetrovi iz: