Stolac je grad i naseljeno mjesto koji su smješteni u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, na krajnjem istoku Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Geografski položaj Naselje Stolac je nastalo na obalama rijeke Bregave kojeg okružuju planine Hrgud te Vidovo polje s okolnim mjestima koja su ispisana perom bogate kulturne prošlosti. Sam prilaz Stocu sa zapadne strane je Dubravska visoravan, koja je specifična i poznata po breskvi i nadasve dubravskom vinogorju po kojem su poznata stolačka vina. Stolačko područje je svojim mediteranskim šarmom, dobrom vodom, blagim nebom, pitomim krajolikom i skladom prirodnih ljepota, privlačilo ljude od prahistorijskih vremena. Iliri i grčki pomorci, rimski patriciji, istočno gotski osvajači, slavenski velikodostojnici, osmanski plemići, venecijanske vojskovođe, austrougarski namjesnici, te mnogi poklonici sunca, svježine rijeke Bregave, kulturno historijskih valera i tajnovitih poruka iz proteklih vijekova, ostavili su ovdje svoj trag: gradine i grobove, imena na pločama-poruke za one koji će za njima doći. Stolac je prostor s najduljom i najraskošnijom historijom gradskog života u Bosni i Hercegovini, a spada u malu grupu balkanskih prostora na kojima su sačuvana materijalna svjedočenja o urbanim oblicima života kroz razdoblje dugo preko 3.500 godina, koliko su stari posljednji poznati nalazi ilirskog grada Daorsona.
Historija mini|desno|270px|lijevo|Stari grad u Stocu.Zbog guste koncentracije arheoloških, sakralnih i stambenih spomenika Stolac se ubraja među najvažnije historijske urbane cjeline u Bosni i Hercegovini.
Prahistorija Najstariji tragovi ljudske prisutnosti na stolačkom prostoru vezani su za Badanj, paleolitsko nalazište u Borojevićima kod Stoca. Riječ je o polupećini nad desnom obalom Bregave, gdje su utvrđena dva hronološki različita sloja paleolitskog naseljavanja. Posebnu važnost nalazištu daje u stijeni urezan crtež, koji se ubraja među najstarije poznate primjere prahistorijske umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
Šire stolačko područje bilo je naseljeno i tokom bronzanog i željeznog doba. Na uzvišenjima oko današnjeg grada razvijala su se gradinska naselja i fortifikacije, a najznačajniji tragovi takvog razvoja sačuvani su u Ošanićima, gdje će u kasnijem razdoblju nastati helenistički Daorson.
O zainteresiranosti za život na ovom prostoru od najstarijih vremena svjedoče mjesta koja ga okružuju: pećina Badanj - paleolitsko stanište, utvrđeni ilirski grad Daorson, koji izaziva divljenje svojim kiklopskim zidinama, te poznate nekropole stećaka na Radimlji, Boljunima, Rotimlji i Vidoštaku kao i sama tvrđava Stari grad.
Antika U antičkom razdoblju stolački kraj bio je jedan od najvažnijih centara južne Hercegovine. U Ošanićima kod Stoca nalazio se Daorson, utvrđeni i urbanizirani centar ilirskog plemena Daorsa, čiji su ostaci — megalitski bedemi, akropola, kule, kovani novac i drugi pokretni nalazi — svjedočanstvo razvijene helenističke kulture na istočnom Jadranu. Prema podacima UNESCO-a, prahistorijska utvrda na tom mjestu postojala je od ranog do kasnog brončanog doba, dok se razaranje Daorsona može smjestiti u sredinu ili drugu polovinu 1. stoljeća p. n. e.
Na prostoru današnjeg Stoca nalazio se i rimski Diluntum (u UNESCO-vom tekstu i kao Dilentum), antičko gradsko naselje s nalazima iz 1. i 2. stoljeća nove ere te s kasnoantičkim fortifikacijama. Istraživanja rimskih vila u Bosni i Hercegovini ukazuju da je na području današnje općine Stolac istražen niz manjih vila koje su gravitovale većem urbanom središtu, identificiranom upravo kao Diluntum, jednim od značajnijih naselja u slivu donje Neretve.
Kasna antika ostavila je na stolačkom području i važne tragove ranog kršćanstva. Prema Anti Škegri, kršćanstvo se u rimskom naselju u Stocu ukorijenilo već u drugoj polovini 3. stoljeća, a u drugoj polovini 4. ili prvoj polovini 5. stoljeća podignuta je ranokršćanska bazilika; stolačko područje dovodi se i u vezu sa Sarsenterumom, koji se spominje u aktima salonitanskih crkvenih sabora 530. i 533. godine.
Srednji vijek Stolac je prvi put spomenut u pisanim izvorima 7. maja 1420. Zasad je to rodni list imena ovog grada. Prvi poznati stanovnik Stoca je izvjesni Gojak Tihosalić, koji se bavio stočarstvom. Dokument se nalazi u Državnom arhivu u Dubrovniku. Njegov sadržaj je sljedeći: Milien Budečević pred dubrovačkim knezom Nikolom Pucićem podiže tužbu protiv Vučihne i Stjepoja Vlahovića iz katuna Vučihne Vlahovića zato što su tih dana u mjestu zvanom Stolac oduzeli tri krave i vola, a koju stoku je Milien imao na čuvanju i uzgoju kod Gojaka Tihosalića iz Stoca.
Nasljednik Gojaka Tihosalića mogao bi biti Vukmir Gojaković koji se spominje krajem maja 1436. godine. Označen da je iz Stoca u Vidovom polju Vukmir Gojaković (Vochmir Goiacouich de Stolaç de Vidoe poglie) se tada obavezao na sedmogodišnju službu kod dubrovačkog oružara Antolina Obradovića.„Vochmir Goiacouich de Stolaç de Vidoe poglie locauit se et opera sua usque ad septem annos proxime futuros cum Antolino Obradouich protomagistro arsanate presente et eum conducente ad standum et laborandum cum ipso, promittens idem Vochmir dicto tempore stare cum eo Antolino et ab ipso non aufugere necque recedere sed ei obedire et fideliter seruire et se et personam suam operari et exercere in factis et agendis ipsius Antolini prout sibi comissum et ordinatum fuint et res et bona ipsius autem saluare et custodire” (31. maj 1436. godine), Državni arhiv Dubrovnik, Serija: Diversa Notariae, Svezak: XX, Folija: 249.
Srednjovjekovni Stolac razvio se uz Vidoški grad i u neposrednoj vezi s njim. Prema Mladenu Ančiću, pisani izvori naselje pod imenom Stolac prvi put spominju 1420. godine, dok se razvoj naselja prije toga može rekonstruirati samo djelimično, na osnovu kasnijih izvora i arheoloških nalaza. UNESCO navodi da je najraniji spomen Vidoškog grada u povelji iz 1444. godine, nakon čega se tvrđava u više povelja do 1454. spominje kao posjed Stjepana Vukčića Kosače.
Iako prvi osmanski popis osvojenih krajeva iz 1475–1477. registrira u Stocu samo 34 domaćinstva, Ančić zaključuje da je kasnosrednjovjekovni Stolac prije osmanskog osvajanja bio razvijenije središte nego što to sam popis sugerira. Naselje je bilo uključeno u privrednu mrežu zaleđa Dubrovnika, nalazilo se na važnom prometnom pravcu i imalo obilježja obrtničkog i trgovačkog središta, s mnogo mlinica, proizvodnjom vina i vjerovatnim sedmičnim sajmom.
U srednjovjekovnu kulturnu baštinu stolačkog kraja spadaju i brojne nekropole stećaka, među kojima se posebno izdvajaju Radimlja i Boljuni. Radimlja, smještena u Vidovu polju zapadno od Stoca, jedna je od najvrjednijih nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini. Većina njenih spomenika potječe iz 15. i 16. stoljeća i povezuje se s porodicom Hrabren-Miloradović.
Osmansko razdoblje Stolac je pod osmansku vlast došao 1465. godine. Tokom 16. stoljeća naselje se razvilo u kasabu i postepeno oblikovalo urbani lik koji će ga obilježavati stoljećima. Prema UNESCO-vom opisu prirodno-graditeljske cjeline Stoca, početkom 16. stoljeća do tada još uvijek slabo naseljeno područje počelo se pretvarati u gradsko središte, a gradnja Čaršijske džamije započela je na mjestu starog musalle. Ančić navodi da je gradnja Carske džamije započela 1519. godine.
Osnovu urbanog razvoja činila je Bregava, uz čiji su tok nastajali mostovi, mlinice, stupe, mahale, čaršija i rezidencijalni kompleksi. Korito Bregave sa svojim graditeljskim sklopovima predstavljalo „kičmu“ urbanog rasporeda Stoca. Među važnijim mostovima navode se Inat ćuprija, Podgradska ćuprija, most u Begovini i most Sare Kašiković iz 1896. godine, dok su mlinice i stupe bile ključne za svakodnevni privredni život grada.
Putopisac Evlija Čelebija zabilježio je 1664. godine da je u Dolu na Bregavi bilo deset vodenica, dok UNESCO-ov tekst navodi i podatak iz 18. stoljeća prema kojem je na rijeci bilo čak 180 vodeničkih točkova. Nakon Karlovačkog mira 1699. tvrđava iznad grada popravljana je i proširivana, a oko 1706. osnovana je stolačka kapetanija.
Važan sloj kasnoosmanskog Stoca čine rezidencijalni kompleksi Rizvanbegovića u Begovini. Nakon ukidanja položaja dizdara i kapetana 1835. godine, braća Rizvanbegović napustila su tvrđavu i podigla nova vlastelinska zdanja uz Bregavu, čime je nastao jedan od najreprezentativnijih stambenih sklopova osmanske arhitekture u Hercegovini.
Austro-Ugarska i početak modernizacije Uspostavom austrougarske vlasti 1878. godine Stolac ulazi u novo administrativno i urbanističko razdoblje. Vojne vlasti izvršile su temeljitu obnovu Starog grada 1883, a 1888. izgradile i modernu utvrdu iznad starijeg osmanskog sklopa.
Tokom austrougarskog razdoblja kroz nekropolu Radimlja probijena je cesta Čapljina–Stolac, čime je nekropola presječena i dio stećaka oštećen ili uništen. S druge strane, to je bilo doba i novih javnih i sakralnih građevina: mekteb ibtidaija u centru Stoca projektiran je 1900. godine prema nacrtu inženjera Maxa Davida, dok je katolička crkva u gradu podignuta 1902. godine u romaničkom stilu s primjesama gotike.
20. stoljeće U 20. stoljeću Stolac je zadržao ulogu lokalnog administrativnog, trgovačkog i kulturnog središta istočne Hercegovine. Tokom Kraljevine Jugoslavije i potom socijalističke Jugoslavije nastavljeno je istraživanje i evidentiranje njegovog arheološkog i graditeljskog naslijeđa, naročito lokaliteta Daorsona, Radimlje, Boljuna i urbanih cjelina uz Bregavu.
Rat u Bosni i Hercegovini Tokom rata u Bosni i Hercegovini Stolac je pretrpio teška ljudska stradanja, progone i razaranja kulturnog naslijeđa. ICTY je u predmetu Prlić i drugi naveo da su se u proljeće 1993. pojačale napetosti između Armije RBiH i HVO-a u više općina, među njima i u Stocu, te da se kampanja napada i etničkog čišćenja Herceg-Bosne/HVO-a odnosila i na općinu Stolac.
Sud Bosne i Hercegovine je u više predmeta procesuirao zločine počinjene na području općine Stolac. U predmetu Ivan Kraljević i dr. 2018. godine izrečena je presuda protiv više optuženih za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, dok je u predmetu Mile Pažin i dr. 2020. godine izrečena osuđujuća presuda koja je 2021. potvrđena u osuđujućem dijelu.
U istom razdoblju teško su stradali i brojni spomenici kulture. Uništeni ili spaljeni pojedini stambeni i sakralni sklopovi, među njima Uzunovička džamija sa stambenom cjelinom oko nje, kao i Đulhanumina kuća u Begovini. Ratna razaranja duboko su promijenila demografsku, kulturnu i urbanističku sliku grada. Stolac ostao je bez mnogih svojih značajki, uništena je džamija Ismail Kapetana Sarica, džamija Hadži Alije Hadžisalihovića, pravoslavna crkva iz 1870. god. Jedna od najstarijih džamija u Bosni i Hercegovini, džamija sultana Selima iz 1519, zapaljena je i srušena. tako je i sa drugim spomenicima: Silahtar Jusuf paše hamam, kuća Ali Paše Rizvanbegovića, Stara kuća (Mujina), Džulhanimina kuća, mezarja, biblioteke, Stolačka sahat-kula.
Savremena historija Nakon rata uslijedio je dugotrajan proces obnove graditeljskog naslijeđa i javnog života. Zbog izuzetne koncentracije spomenika Stolac je uvršten na UNESCO-vu Tentativnu listu kao Prirodno i graditeljsko naslijeđe Stoca. Poseban međunarodni značaj dobila je Radimlja, koja je kao dio serijskog dobra Stećci srednjovjekovni nadgrobni spomenici upisana na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine 2016. godine.
Savremeni Stolac ostaje mjesto u kojem se na malom prostoru susreću prahistorijsko, antičko, srednjovjekovno, osmansko, austrougarsko i moderno naslijeđe.
Kultura Nacionalni spomenici
Stanovništvo
Po popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Stolac imala je 18.681 stanovnika, raspoređenih u 36 naselja.