Sigurnost računara ili IT sigurnost () je polje računarstva koje se bavi nadzorom, praćenjem i spriječavanjem raznih opasnosti koje mogu prouzročiti nestabilnost, prestanak rada ili bilo kakvu vrstu štete na softveru, pa i hardveru računara.
Pod pretpostavkom da je računar siguran od svih opasnosti (virusi, crvi, i razne vrste infekcija), korisnik bi trebao da može uraditi baš ono što hoće na računaru, što nije slučaj ako je računar napadnut od strane nekog štetnog programa koji je napisan sa namjerom da naškodi radu računara.
Ranjivosti
Ranjivost je slabost u dizajnu, implementaciji, radu ili unutrašnjoj kontroli. Većina otkrivenih ranjivosti dokumentovana je u bazi zajedničkih ranjivosti i izloženosti (CVE). Ranjivost koja se može iskoristiti jest ona ranjivost za koju postoji barem jedan napad koji radi. Kontrolisanje ranjivosti sistema je ciklus identificiranja i otklanjanja ili ublažavanja ranjivosti,Foreman, P: Vulnerability Management, page 1. Taylor & Francis Group, 2010. posebno u softveru i firmveru. To je sastavni dio računarske sigurnosti i sigurnosti računarske mreže.
Ranjivosti se mogu otkriti pomoću skenera ranjivosti koji analizira računarski sistem u potrazi za poznatim ranjivostima,Anna-Maija Juuso and Ari Takanen Unknown Vulnerability Management, Codenomicon whitepaper, October 2010 kao što su otvoreni portovi, nesigurna konfiguracija softvera i podložnost zlonamjernom softveru. Prijetnje se u pravilu mogu svrstati u jednu od sljedećih kategorija:
Backdoor Backdoor u računarskom sistemu, kriptosistemu ili algoritmu jest svaka tajna metoda zaobilaženja normalne provjere autentičnosti ili sigurnosti. Mogu se nalaziti u sistemu po dizajnu ili zbog slabe konfiguracije ili biti postavljeni od nekog napadača. Bez obzira na motive njihovog postojanja oni stvaraju ranjivost sistema.
DDoS napad DoS ili DDoS (engl. 'Distributed Denial of service') napad, je pokušaj napadača da učini računar nedostupnim korisnicima kojima je on namijenjen. On onesposobljava mrežu, računar ili neki drugi dio infrastrukture na taj način da ih korisnici ne mogu koristiti
Fizički pristup Neovlašteni korisnik koji ima fizički pristup računaru najvjerojatnije može izravno kopirati podatke sa njega. Oni također mogu ugroziti sigurnost tako što će napraviti modifikacije operativnog sistema, instalirati softverske crve, keyloggere, prikrivene uređaje za slušanje. Čak i kada je sistem zaštićen standardnim sigurnosnim mjerama, moguće ih je zaobići pokretanjem drugog operativnog sistema ili alata sa CD-ROM-a, USB Flash sticka, ili drugih sredstava za pokretanje. Šifriranje diska i Trusted Platform Module (standard za sigurni kriptoprocesor) osmišljeni su da spriječe ovakve napade.
Viševektorski, polimorfni napadi Od 2017. godine se pojavljuje nova klasa multivektorskih i polimorfnih prijetlji koje kombiniraju nekoiliko vrsta napada istovremeno. Polimorfni malware mijenja svoje karakteristike koje bi mogle biti prepoznatljive kako bi izbjegao poznate tehnike identifikacije prijetnji. Te su prijetnje klasificirane kao cyber-napadi pete generacije.
Phishing mini|Primjer lažne poruke e-pošte, prerušen u službenu e-poštu (izmišljene) banke. Pošiljalac pokušava prevariti primatelja u otkrivanju povjerljivih podataka tako što će ga "potvrditi" na lažnoj web stranici. Phishing je pokušaj dobivanja osjetljivih podataka poput korisničkih imena, lozinki i podataka o kreditnoj kartici izravno od korisnika obmanjivanjem korisnika. Lažno predstavljanje obično se vrši prevarama putem e-pošte ili izravnim slanjem poruka, a korisnike se često upućuje na unošenje detalja na lažnu web stranicu čiji je izgled gotovo identičan stvarnoj web stranici. Može se i okarakterisati kao primjer društvenog inženjerstva .
Dobijanje privilegija Napadač može sa nekim nivoom ograničenog pristupa bez autorizacije, povisiti svoje privilegije ili nivo pristupa. Na primjer, standardni korisnik računara može biti u mogućnosti da iskoristi ranjivost u sistemu da dobije pristup ograničenim podacima ili čak postati "root" i imati potpuno neograničen pristup nekom sistemu.
Socijalni inženjering Socijalno inženjeristvo ima za cilj uvjeriti korisnika da otkrije tajne poput lozinki, brojeva kartica itd. Na primjer, lažnim predstavljanjem banke ili kupca.
Spoofing Spoofing (što se može prevesti kao zavarivanje) je čin predstavljanja kao valjanog subjekta falsificiranjem podataka (poput IP adrese ili korisničkog imena), kako bi se dobio pristup informacijama ili resursima. Postoji nekoliko vrsta zavarivanja, uključujući:
E-mail spoofing, gdje je napadač krivotvori adresu pošiljatelja e-pošte Spoofing IP adrese, gdje napadač mijenja izvornu IP adresu u mrežnom paketu kako bi sakrio svoj identitet ili lažno predstavljao neki drugi računarski sistem. MAC spoofing, gdje napadač modificira MAC (Media Access Control Address) adresu svog mrežnog intefejsa kako bi se predstavio kao valjan korisnik na mreži. Biometrijski spoofing, gdje napadač proizvede lažni biometrijski uzorak da bi se predstavljao kao drugi korisnik.
Smanjivanje ranjivosti Multifaktor autentikacijska metoda može smanjiti mogućnost neovlaštenog pristupa sistemu. Zahtijeva nešto "nešto što znate" kao su lozinka ili PIN i "nešto što imate" kao što su kartice, mobitel ili drugi hardver. To povećava sigurnost jer je neovlaštenoj osobi potrebno i jedno i drugo da bi dobili pristup. Socijalno inženjerstvo i fizički napadi na računar mogu se spriječiti samo ne-računarskim metodama. Obuka je često uključena kako bi se ublažio ovaj rizik, ali čak i u visoko discipliniranim sredinama napadi socijalnog inženjeringa i dalje mogu biti teško predvidljivi.
Mehanizmi zaštite hardvera Iako sam hardver može predstavljati izvor nesigurnosti, kao što je ranjivost mikročipa koji je zlonamjerno isprogramiran tokom proizvodnog procesa, hardverski bazirana ili potpomognuta računarska sigurnost može biti alternativa softverskom pristupu. Korištenje uređaja i metoda poput ključeva, TPM-a, onemogućavanja USB portova i pristupa mobilnim uređajima, iskopčavanja nekih komponenti (kao što su web kamera ili GPS) mogu se smatrati sigurnijim zbog toga što će onda biti potreban fizički pristup ili sofisticirani backdoor kako bi napadač uspio.
Mjere za stvaranje sigurnih sistema mini|BlackArch Linux distribucija opremljena raznim alatima sa kojim je moguće testirati probijanje ranjivih sistema.
Kontrole pristupa korisničkom računu i kriptografija mogu zaštititi sistemske datoteke i podatke. Firewall je sa stanovišta sigurnosti mreže najčešći preventivni sistem jer može zaštititi pristup internim mrežnim servisima i blokirati određene vrste napada filtriranjem paketa. Sistemi za otkrivanje provale dizajnirani su tako da otkriju mrežne napade koji se izvršavaju i pomognu u forenzičkim situacijama nakon napada, dok logovi i revizijski slijed služe sličnoj funkciji za pojedine sisteme. Kriptografija je tehnika koja može biti korištena za zaštitu podataka koji se prenose s jednog računara na drugi, smanjuje mogućnost da se presretnu ili preprave. Jaka autentikacija koja osigurava da se tačno zna ko se prijavio na neki računar ili mrežu. Provjereni softver je u biti softver koji je prošao sva ispitivanja i provjere, osiguravajući da u sebi ne posjeduje štetan kod, obično to prati neka licensa ili certifikat.
Načini i alati za stvaranje sigurnih sistema
Backup
Backup je način osiguravanja podataka. U osnovi, to je samo kopija najvažnijih (ili svih) podataka na računaru. Podaci se čuvaju na hard diskovima, CD, DVD i ostalim medijima. Pričuvni (backup) podaci se obično trebaju držati na više mjesta radi bolje sigurnosti, također moguće je držati podatke na nekom internet serveru kojem vjerovatno i ne znate mjesto. Osim prijetnje za sigurnost računara, pričuvni podaci su također bitni ako se desi neka prirodna nesreća kao što je potres, požar i tako dalje. Naime, backup će vam najsigurnije zatrebati kada vam neki nametni, poput virusa,inficira neke datoteke na računaru te vam onda vaši dokumenti ili potrebne datoteke neće biti na dohvat ruke. Uz backup tih podataka svoje dokumente i važne datoteke možete imati uvijek, kada vam god zatrebaju.
Anti-virusni softver
Uloga antivirusnog softvera na računaru je spriječiti aktiviranje poznatih zlonamjernih aplikacija, poznatijih pod nazivima virusi, crvi i trojanski konji. Ovi nametnici ometaju ili čak onemogućuju normalan rad na vašem računaru, a mnogi od njih se usput nastoje i proširiti na druge računare, zbog čega možete imati problema s vašim pružateljem internet usluga i drugim korisnicima. Antivirusni softver prepoznaje zlonamjerne aplikacije koje su mu poznate, što čini uspoređivanjem njihovog koda s bazom takozvanih antivirusnih definicija. Neki antivirusni alati nude i metodu pod nazivom heuristika koja nastoji prepoznati nametnike po njihovom ponašanju, međutim budući da autor zlonamjerne aplikacije može isprobati svoj kod antivirusnim programom prije puštanja na mrežu, ova je metoda vrlo niske efikasnosti. Zbog toga je vrlo važno redovno ažurirati definicije vašeg antivirusnog softvera posjećivanjem stranice proizvođača ili korištenjem automatskog ažuriranja dostupnog u većini antivirusnih alata (automatic update). Kada antivirusni softver prepozna zlonamjernu aplikaciju koja se želi aktivirati, obično postavi pitanje korisniku što želi učiniti. Tipični ponuđeni odgovori su "obrisati", "očistiti", "karantenizirati" i "ignorirati". Obično je cijela datoteka zlonamjerna, zbog čega je opcija "obrisati" najlogičniji izbor.
Firewall
Lični firewall (izvorno en wiki personal firewall) je aplikacija koja nadzire komunikaciju između računara i mreže. Njegova je uloga ograničiti tu komunikaciju na onu predviđenu normalnom upotrebom računara, čime se postiže zaštita od neovlaštenog pristupa. U praksi nas lični firewall štiti od pokušaja preuzimanja kontrole nad našim računarom zlonamjernim pristupom njegovim servisima. Najčešći oblik takvog pristupa jesu mrežni crvi koji se na taj način šire. Nakon instalacije na vaš računar, osobni firewall nadzire aktivnosti drugih aplikacija (npr. web-preglednika) i uređaja putem kojih pristupate mreži (npr. modem ili mrežna kartica). Kako bi što više pojednostavili podešavanje, proizvođači osobnih firewalla većinom su se odlučili komunikaciju kroz mrežne uređaje podijeliti na računare kojima vjerujemo i s kojima dijelimo svoje resurse (lokalna mreža) i ona prema kojima smo nepovjerljivi (ostatak Interneta). S aplikacijama je sličan slučaj: web-pregledniku i e-mail klijentu dopustit ćemo da slobodno komuniciraju s ostalim računarima na Internetu, dok aplikaciji čije nam porijeklo nije poznato obično to nećemo dopustiti. Takva je aplikacija možda crv koji se nastoji proširiti ili neka aplikacija instalirana bez našeg znanja koja želi nekome poslati naše šifre i druge povjerljive podatke.
Anti-spyware
Za neželjene aplikacije vjerovatno ste čuli pod nazivom spyware, adware i dialeri. Njihovi uklanjatelji poznati su pod nazivom anti-spyware i djeluju na sličnoj osnovi kao i antivirusni softver - prepoznaju unaprijed ugrađene definicije poznatih neželjenih aplikacija. Doduše, dok je većina antivirusnog softvera stalno aktivna, uklanjatelji neželjenih aplikacija uglavnom se pokreću na zahtjev korisnika. Osim što štite vašu privatnost, ovi se alati brinu i o zaštiti vaše e-mail adrese od neželjenih poruka (obično su e-mail adrese na računaru prvo što spyware "ukrade").
Neki od uklanjatelja, npr. SpyBot Search & Destroy, imaju mogućnost trajne zaštite vašeg web-preglednika uklanjanjem nekih njegovih ranjivosti i blokiranjem neovlaštenog pristupa vašoj početnoj stranici te podešavanjima pretraživanja Interneta.(najviše važi za Internet Explorer).