mini|desno|300px|Lokacija Sueskog kanala Sueski kanal (, Qanāt as-Suwais) jest vještački kanal u visini mora između Sredozemnog i Crvenog mora koji povezuje lučke gradove Port Said i Suez. kroz Suesku prevlaku i koji dijeli Afriku od Azije (i dalje, Sinajsko poluostrvo od ostatka Egipta). Kanal dug 193,30 km i ključna je trgovačka ruta između Evrope i Azije.
Godine 1858. Ferdinand de Lesseps je osnovao kompaniju Sueski kanal za izričitu svrhu izgradnje kanala. Izgradnja kanala trajala je od 1859. do 1869. Kanal je službeno otvoren 17. novembra 1869. Plovilima nudi direktan put između sjevernog Atlantika i sjevernog Indijskog okeana preko Sredozemnog i Crvenog mora, izbjegavajući južni Atlantik i južni Indijski okean, te smanjenje udaljenosti putovanja od Arapskog mora do Londona za otprilike 8.900 km, na 10 dana pri 20 čvorova (37 km/h) ili 8 dana pri 24 čvora (44 km/h). Kanal se proteže od sjevernog kraja Port Saida do južnog kraja Port Tewfik u gradu Suez. U 2021, više od 20.600 plovila prešlo je kanal (u prosjeku 56 dnevno).
Originalni kanal je sadržavao jednostruki plovni put sa prolaznim lokacijama u obilaznici Balaha i Velikom gorkom jezeru. U njemu, prema planovima Alois Negrellija, nije bilo ustava, a morska voda je slobodno tekla kroz njega. Općenito, voda u kanalu sjeverno od Gorkih jezera teče na sjever zimi i na jug ljeti. Južno od jezera, struja se mijenja sa plimom u Suesu.
Kanal je bio vlasništvo egipatske vlade, ali evropski dioničari, uglavnom britanski i francuski, posjedovali su koncesijsku kompaniju koja je njime upravljala do jula 1956, kada ga je predsjednik Gamal Abdel Nasser nacionalizirao - događaj koji je doveo do Sueske krize od oktobra do novembra. 1956. Kanalom upravlja i održava državna uprava za Sueski kanal (SCA) Egipta. Prema Carigradskoj konvenciji, može se koristiti "u vrijeme rata kao i u vrijeme mira, svakim trgovačkim ili ratnim brodom, bez obzira na zastavu pod kojom plovi."Constantinople Convention of the Suez Canal of 2 March 1888 still in force and specifically maintained in Nasser's Nationalization Act. Ipak, kanal je igrao važnu vojno-stratešku ulogu kao pomorska prečica i tačka gušenja. Mornarice s obalama i bazama i na Sredozemnom i na Crvenom moru (Egipat i Izrael) imaju poseban interes za Sueski kanal. Nakon što je Egipat zatvorio Sueski kanal na početku Šestodnevnog rata 5. juna 1967, kanal je ostao zatvoren tačno osam godina, a ponovo je otvoren 5. juna 1975.
Egipatska vlada pokrenula je izgradnju 2014. kako bi proširila obilaznicu Ballah za 35 km kako bi se ubrzalo vrijeme tranzita kroz kanal. Proširenje je namjeravalo skoro udvostručiti kapacitet Sueskog kanala, sa 49 na 97 brodova dnevno. Po cijeni od 59,4 milijarde LE (9 milijardi američkih dolara), ovaj projekat je finansiran kamatonosnim investicijskim certifikatima izdatim isključivo egipatskim pravnim licima i pojedincima.
Uprava za Sueski kanal službeno je otvorila novi bočni kanal 2016. Ovaj bočni kanal, na sjevernoj strani istočnog produžetka Sueskog kanala, služi istočnom terminalu za pristajanje i iskrcavanje plovila sa terminala. Kako se Istočni kontejnerski terminal nalazi na samom kanalu, prije izgradnje novog bočnog kanala nije bilo moguće pristajati ili iskrcati plovila na terminalu dok je išao konvoj brodova.
Prethodnici
Drevni kanali zapad-istok izgrađeni su da bi se olakšalo putovanje od Nila do Crvenog mora.Rappoport, S. (Doctor of Philosophy, Basel). History of Egypt (undated, early 20th century), Volume 12, Part B, Chapter V: "The Waterways of Egypt", str. 248–257. London: The Grolier Society.Hassan, F. A. & Tassie, G. J. Site location and history (2003). Kafr Hassan Dawood On-Line, Egyptian Cultural Heritage Organization . Pristupljeno 8. 8. 2008. Vjeruje se da je jedan manji kanal izgrađen za vrijeme Senusreta II ili Ramzesa II. Drugi kanal, koji je vjerovatno uključivao dio prvog, izgrađen je za vrijeme vladavine Neka II, ali jedini potpuno funkcionalni kanal projektirao je i dovršio Darije I.
Drugi milenij p. n. e. James Henry Breasted pripisuje najraniji poznati pokušaj izgradnje kanala prvoj katarakti, blizu Asuana, Šestoj egipatskoj dinastiji, a njegov završetak Senusretu III iz Dvanaeste egipatske dinastije.J. H. Breasted, Ancient Records of Egypt, 1906. Volume One, str. 290–292, §§642–648. Chicago: The University of Chicago Press.
Legendarni Sesostris (vjerovatno faraon Senusret II ili Senusret III iz Dvanaeste egipatske dinastije) je možda izgradio drevni kanal, Kanal faraona, spajajući Nil sa Crvenim morem (1897-1839 p. n. e. ), kada je oko 1848. p. n. e. izgrađen kanal za navodnjavanje koji je bio plovni tokom sezone poplava i koji je vodio u suhu riječnu dolinu istočno od delte rijeke Nil po imenu Wadi Tumilat. (smatra se da je u davna vremena Crveno more dosezalo na sjever do Gorkih jezera i jezera Timsah).The Columbia Encyclopedia, Sixth Edition, s.v. "Suez Canal" . Retrieved 14. 5. 2008.Naville, Édouard. "Map of the Wadi Tumilat" (plate image), in The Store-City of Pithom and the Route of the Exodus (1885). London: Trubner and Company.
U svojoj Meteorologiji, Aristotel (384–322 p. n. e.) je napisao:
Strabon je napisao da je Sesostris počeo graditi kanal, a Plinije Stariji (23/24–79 n.e.) je napisao:
U 20. stoljeću otkriveno je proširenje ka sjeveru kasnijeg kanala Darije I, koje se proteže od jezera Timsah do jezera Ballah.Shea, William H. "A Date for the Recently Discovered Eastern Canal of Egypt", in Bulletin of the American Schools of Oriental Research, No. 226 (April 1977), str. 31–38. Datirano je u Srednje egipatsko carstvo ekstrapolacijom datuma drevnih lokaliteta duž njegovog toka.
Reljefi ekspedicije na Puntu pod Hatšepsut, 1470. p.n.e, prikazuju pomorska plovila koja nose ekspedicione snage koje se vraćaju sa Punta. Ovo sugeriše da je postojala plovna veza između Crvenog mora i Nila.Sanford (1938), str. 72; Garrison (1999), str. 36. Nedavna iskopavanja u Wadi Gawasisu mogu ukazivati na to da je egipatska pomorska trgovina započela od Crvenog mora i da nije bio potreban kanal. Čini se da dokazi ukazuju na njegovo postojanje do 13. vijeka p. n. e. za vrijeme Ramzesa II.Hess, Richard S. Rev. of Israel in Egypt: The Evidence for the Authenticity of the Exodus Tradition , by James K. Hoffmeier. The Denver Journal 1 (1. 1. 1998). Pristupljeno 14. 5. 2008.Hassan, Fekri A. Kafr Hassan Dawood On-line , 17. 8. 2003. Pristupljeno 14. 5. 2008. Martínez Babon, Javier. "Consideraciones sobre la Marinay la Guerra durante el Egipto Faraónico" . Pristupljeno 14. 5. 2008. Kanali koje su kopali Neko II, Darije I i Ptolomej
Ostatke drevnog kanala zapad-istok kroz drevne egipatske gradove Bubastis, Pi-Ramesses i Pithom otkrili su Napoléon Bonaparte i njegovi inžinjeri i kartografi 1799.Descriptions de l'Égypte, Volume 11 (État Moderne) , containing Mémoire sur la communication de la mer des Indes à la Méditerranée par la mer Rouge et l'Isthme de Sueys, par M. J.M. Le Père, ingénieur en chef, inspecteur divisionnaire au corps impérial des ponts et chaussées, membre de l'Institut d'Égypte, str. 21–186Their reports were published in Description de l'ÉgypteMontet, Pierre. Everyday Life in the Days of Ramesses The Great (1981), page 184. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.Silver, Morris (6. 4. 1998), "5c. Evidence for Earlier Canals." Ancient Economies II . Pristupljeno 8. 8. 2008. Economics Department, City College of New York.
Prema Historijama grčkog historičara Herodota,Herodotus ii.158., Neko II je preduzeo da prokopa kanal zapad-istok kroz Wadi Tumilat između Bubastisa i Heroopolisa, i možda ga nastavio do Heroopolitskog zaliva i Crvenog Mora. Bez obzira na to, navodi se da Neko II nikada nije završio svoj projekat.
Herodotu je rečeno da je 120.000 ljudi stradalo u ovom poduhvatu, ali je ova brojka nesumnjivo preuveličana."The figure '120,000' is doubtless exaggerated. Mehemet Ali lost only 10,000 in making the Mahmûdieh Canal (from the Nile to Alexandria)." remarked W. W. How and J. Wells, A Commentary on Herodotus. Prema Pliniju Starijem, Nekovo proširenje do kanala bilo je oko 92 kilometra, jednako ukupnoj udaljenosti između Bubastisa i Velikog gorkog jezera, što je omogućavalo vijuganje kroz doline. Dužina koju Herodot kaže, od preko 1000 stadija (tj. preko 183 km), mora se shvatiti kao cjelokupna udaljenost između Nila i Crvenog mora u to vrijeme.
Sa Nekovom smrću, rad je prekinut. Herodot kaže da je razlog zbog kojeg je projekat napušten bio upozorenje primljeno od proročišta da će drugi imati koristi od njegovog uspješnog završetka.According to Herodotus, work on the project was "stayed by a prophetic utterance that he [Necho] was toiling beforehand for the barbarian. The Egyptians call all men of other languages barbarians." (Herodotus, eo. loc..) Nekov rat sa Nebuchadnezzarom IIII najvjerovatnije je spriječio nastavak kanala.
Nekov projekat je završio Darije I od Perzije, koji je vladao Starim Egiptom nakon što ga je osvojio njegov prethodnik Kambiz II. Možda je do Darijevog vremena postojao prirodni plovni prolaz koji je postojao između Heroopolitskog zaliva i Crvenog moraApparently, Ptolemy considered the Great Bitter Lake as a northern extension of the Red Sea, whereas Darius had not, because Arsinoe is located north of Shaluf. (See Naville, "Map of the Wadi Tumilat", referenced above.) u blizini egipatskog grada Šalufa (alt. ChaloufPlease refer to Darius the Great's Suez Inscriptions. ili Shaloof), koji se nalazi južno od Velikog gorkog jezera, je postao toliko blokiran muljem da je Darius morao da ga očisti kako bi omogućio plovidbu. Prema Herodotu, Darijev kanal je bio dovoljno širok da su dvije trireme mogle proći jedna uz drugu sa ispruženim veslima, a za prelazak je bilo potrebno četiri dana. Darije je obilježio svoje postignuće brojnim granitnim stelama koje je postavio na obali Nila, uključujući jednu u blizini Kabreta i još jednu nekoliko kilometara sjeverno od Suesa. Sueski natpisi Darija Velikog glase:
Kanal je napustio Nil kod Bubastisa. Natpis na stubu u Pitomu bilježi da ga je 270. ili 269. godine p. n. e. ponovo otvorio Ptolemej II Filadelf. U Arsinoi, Ptolomej je konstruisao plovnu bravu, sa pregradama, u zalivu Heroopolite u Crvenom moru, koja je dozvoljavala prolaz plovilima, ali je sprječavala mješanje slane vode iz Crvenog mora sa slatkom vodom u kanalu.R. E. Gmirkin, "Berossus and Genesis, Manetho and Exodus: Hellenistic Histories and the Date of the Pentateuch", str.236
U drugoj polovini 19. stoljeća, francuski kartografi otkrili su ostatke drevnog kanala sjever-jug pored istočne strane jezera Timsah i završavajući blizu sjevernog kraja Velikog gorkog jezera.Carte hydrographique de l'Basse Egypte et d'une partie de l'Isthme de Suez (1855, 1882). Volume 87, page 803. Paris. See Pokazalo se da je to kanal koji je napravio Darije I, jer je na tom mjestu pronađena njegova stela u spomen na njegovu izgradnju. (Ovaj drevni, drugi kanal možda je pratio tok duž obale Crvenog mora kada se nekada prostirao na sjever do jezera Timsah.) Povlačenje Crvenog mora i Nila koji se smanjuje Neki historičari veruju da se Crveno more postepeno povlačilo tokom vijekova, a njegova obala se polako pomjerala ka jugu od jezera Timsah i Velikog gorkog jezera. Zajedno sa upornim akumulacijama nilskog mulja, održavanje i popravka Ptolomejevog kanala postajali su sve glomazniji tokom svakog stoljeća.