Masakr u Bijelom Potoku predstavlja ubistvo bošnjačkih civila koje su 1. juna 1992. u Bijelom Potoku počinili pripadnici Vojske Republike Srpske i paravojnih formacija. Oko 675 muškaraca i dječaka iz nekoliko sela zvorničke općine razdvojeno je od svojih porodica, a zatim ubijeno. Njihova su tijela pokopana u raznim masovnim grobnicama širom Podrinja.
Do maja 2020, nisu pronađeni ostaci oko 245 žrtava.
Masakr Napadom srpskih paravojnih formacija i JNA na Zvornik 8. aprila 1992. započinje etničko čišćenje Bošnjaka u gradu i okolnim selima. Bošnjaci su, u aprilu i maju, etnički očišćeni iz brojnih sela i zaseoka, uključujući Hajdareviće, Dardagane, Đuliće, Bijeli Potok, Kučić Kulu, Klisu, Šetiće, Petkovce, Lupe, Tršić, Radavu, Liplje, Čelišmane, Mahmutoviće, Sjenokos i Džine. Dana 31. maja 1992. Nurija Jašarević, predsjednik MZ Klisa, i Alija Đulić, predsjednik MZ Đulići, sklapaju dogovor s VRS-om prema kojem će Bošnjaci ujutro vozilima preći na slobodnu teritoriju Sapne. Naredni dan je došlo do masakra u kojem su pripadnici VRS-a pobili većinu muškaraca i dječaka od 15 do 80 godina.
Najveći broj žrtava od naselja imali su Đulići. Ubijeno je između 176 i 188 stanovnika ovog naselja.
Masovne grobnice Godine 2003. otkrivena je masovna grobnica na Crnom vrhu, u kojoj su pronađeni ostaci 629 bošnjačkih žrtava Zvornika i srebreničkog genocida. Neki od ostataka pripadali su žrtvama ubijenim u Bijelom Potoku.
Reference
Kategorija:Masakri u ratu u Bosni i Hercegovini Kategorija:1992. u Bosni i Hercegovini Kategorija:Zvornik Kategorija:Masakri nad Bošnjacima Kategorija:Masakri u 1992. Kategorija:Masakri u Zvorniku