Slavko Šantić bosanskohercegovački je novinar, pisac i prevodilac.

Biografija Rođen je 21. decembra 1937. u Sarajevu. Diplomirao je jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik na Univerzitetu u Sarajevu (1960). Nekoliko godina radio je kao urednik za Radio Sarajevo i Televiziju Sarajevo (do 1980). Bio je i umjetnički rukovodilac Kamernog teatra 55 u Sarajevu (1980–1985). Od 1985. bio je urednik za kulturu i kolumnista novina Oslobođenje, čak je bio i član redakcije tokom opsade grada. Glavni i odgovorni urednik časopisa Nedjelja. Pisao je umjetničke, književne i pozorišne kritike. Penzionisan je 2002. godine. Suosnivač je i dugogodišnji generalni sekretar Društva nezavisnih intelektualaca Krug 99, te je bio član nadzornog odbora i P.E.N. kluba u BiH. Pjesme su mu prevođene na italijanski, poljski, ruski, njemački, bugarski, albanski, francuski, slovenski, češki, engleski i turski jezik.

Godine 1965. prvi put je posjetio Poljsku – kao novinar u sastavu delegacije Univerziteta u Sarajevu. Fasciniran zemljom i sam je naučio poljski jezik. 1968. godine dolazi u Poljsku na godinu dana kao stipendista Poljske radiotelevizije. Tokom ove, ali i niza narednih posjeta, napisao je mnogo reportaža i članaka kako bi približio Poljsku čitaocima iz Jugoslavije, a nakon njenog raspada i Bosni i Hercegovini.

Njegov prvi prevod sa poljskog na bosanski jezik pojavio se 1965. godine i bio je to izbor poezije Juliana Przybośa. Među mnogobrojnim djelima poljske književnosti koje je preveo, bile su također i pjesme Wisławe Szymborske (1997) i Tadeusza Różewicza (2002), kao i reportaže Wojciecha Tochmana (2004) i pozorišna predstava Romana Gorzelskog (1975). Također je promovisao rad Zbigniewa Herberta.

Bio je lični prevodilac Tadeusza Mazowieckog tokom njegove misije kao specijalnog predstavnika Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini tokom rata u periodu od 1992. do 1995, održavajući prijateljske odnose s njim i u kasnijem periodu. Na inicijativu Šantića, Mazowiecki je 2002. godine dobio titulu počasnog građanina grada Sarajeva.

Nagrade Nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine, 1965. Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, 1970. Nagrada Izdavačkog preduzeća „Svjetlost”, 1970. Orden ”Zaslužan za kulturu Poljske”, 1970. (Odznaka honorowa „Zasłużony dla Kultury Polskiej”) Fund for Free Expression Award, U.S.A., 1993. Viteški Krst Ordena za zasluge Predjednika Republike Poljske, 2021. (Krzyż Kawalerski Orderu Zasługi Rzeczypospolitej Polskiej)

Djela Poezija Ispod granja i zvijezda, Sarajevo: Džepna knjiga, 1958. Vrlo duge svetlosti, Sarajevo: Svjetlost, 1961. Budući oblik, Kruševac: Bagdala, 1965. Pejzaž za pravu reč, Sarajevo: Svjetlost, 1965. Ljudska biljka, Sarajevo: Svjetlost, 1969. Unutrašnje more, Sarajevo: Veselin Masleša, 1974. Južna tapiserija, Mostar: Prva književna komuna, 1975. Izabrane pjesme, Sarajevo: Veselin Masleša, 1976. Južna tapiserija II, Sarajevo: Svjetlost, 1980.

Proza Tragedija razuma : (moj rat za Bosnu), Sarajevo: Međunarodni centar za mir, 1995.

Prevodi Julian Przyboś, Naslov večeri, Sarajevo: Veselin Masleša, 1965, . Wisława Szymborska, Život na licu mjesta, , izbor i prevod s poljskog s Marinom Trumić, Sarajevo: Lica, 1997, . Tadeusz Różewicz, Moja poezija, , izbor i prevod s poljskog s Marinom Trumić, Sarajevo: Krug 99, 2002, ​​. Wojciech Tochman, Kao da jedeš kamen, Sarajevo: Magistrat, 2004, ​​.

Reference

Kategorija:Biografije, Sarajevo Kategorija:Bosanskohercegovački novinari Kategorija:Bosanskohercegovački pjesnici Kategorija:Bosanskohercegovački prevodioci Kategorija:Rođeni 1937. Kategorija:Dobitnici Šestoaprilske nagrade Kategorija:Dobitnici Nagrade Društva pisaca Bosne i Hercegovine Kategorija:Živi ljudi