Imre Kertész (Budimpešta, 9. novembar 1929 – Budimpešta, 31. mart 2016), bio je mađarski književnik i preživjeli iz koncentracionog logora gdje je bio zarobljen tokom 2. svjetskog rata. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2002. godine i prvi je Mađar dobitnik te prestižne nagrade. U njegovim djelima se obrađuju teme holokausta kao i teme vezane za diktatore i ljudska prava.Nobelovac Imre Kertész preminuo u 86. godini Pristupljeno 6.4.2016. Preminuo je 31. marta 2016. u svom domu u Budimpešti, nakon što je nekoliko godina bolovao od Parkinsonove bolesti.Smrt Imrea Kertésza Pristupljeno 6.4.2016.George Gomori, "Imre Kertész obituary"
Biografija Rođen je u Budimpešti 1929. Tokom 2. svjetskog rata biva deportiran u Koncentracioni logor Auschwitz, a nakon toga i u logor Buchenwald.Imre Kertész - Biografija Encyclopædia Britannica Pristupljeno 6.4.2016. Po završetku Drugog svjetskog rata vraća se u Budimpeštu gdje radi kao novinar za Világosság od 1948. Godine 1951. dobija otkaz te se posvećuje pisanju i prevođenju. Između ostalog, prevodi djela velikana kao što su Nietzsche, Hofmannsthal, Schnitzler, Freud, Roth, Wittgenstein i Canetti.
Svoje najpoznatije djelo, Čovjek bez sudbine, u kojem opisuje iskustvo 15-godišnjeg dječaka u koncentracionim logorima Auschwitz, Buchenwald i Zeitz, počinje pisati 1960. a objavljuje ga tek 1975. Ispričana je kao kvaziautobiografija, ali autor odbacuje jaku biografsku povezanost. Po istoimenom romanu snimljen je i film 2005. u režiji Lajosa Koltaija.
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, a cjelokupni spisateljski rad krunisan je Nobelovom nagradom za književnost iz 2002. godine.
Djela Čovjek bez sudbine (Sorstalanság), 1975. Fijasko (A kudarc), 1988. Kadiš za nerođeno dijete (Kaddis a meg nem születetett gyermekért), 1990. Izviđač (A nyomkereső), 1977. Engleska zastava (Az angol lobogó), 1991. Dnevnik s galije (Gályanapló), 1992. Drugačiji ja: hronika metamorfoze (Valaki más: a változás krónikája),´1997. Holokaust kao kultura (A holocaust mint kultúra), 1993 Trenuci šutnje dok vod za smaknuća puni (A gondolatnyi csend, amíg a kivégzőoztag újratölt), 1998. Izgnani jezik (A száműzött nyelv), 2001. Likvidacija (Felszámolás), 2003.
Nagrade Književna nagrada Brandenburga 1995. Leipziška književna nagrada 1997. Herderova nagrada 2000. Ehrenpreis Robert-Bosch-Stiftunga 2001. Hans Sahl-Preis 2002. Nobelova nagrada za književnost 2002.
Reference
Vanjski linkovi Nobelova nagrada na nobelprize.org
Kategorija:Rođeni 1929. Kategorija:Biografije, Budimpešta Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za književnost Kategorija:Mađarski pisci Kategorija:Umrli 2016.