Burkittov limfom je rak limfnog sistema, posebno B-limfocita koji se nalaze u germinalnom centru. Ime je dobio po Denisu Parsonsu Burkitu, irskom hirurgu koji je prvi opisao bolest 1958. dok je radio u ekvatorskoj Africi. Ukupna stopa izlječenja za Burkittov limfom u razvijenim zemljama je oko 90%, a gora je u zemljama s niskim prihodima. Burkittov limfom je neuobičajen kod odraslih, kod kojih ima lošiju prognozu.
Klasifikacija right|thumb| Sedmogodišnji dečak iz Nigerije sa višemjesečnom historijom otoka vilice koji je liječen antibioticima: Tumor je bio ulcerisan i dreniran. right|thumb|Slika usta pacijenta sa Burkittovim limfomom na kojoj se vidi poremećaj zuba i djelomična opstrukcija disajnih puteva Burkittov limfom može se podijeliti u tri glavne kliničke varijante: endemski, sporadični i varijante povezane s imunodeficijencijom. Endemska varijanta (takođe zvana "afrička varijanta") najčešće se javlja kod djece koja žive u endemskim regijama svijeta prema malariji (npr. ekvatorska Afrika, Brazil i Papua Nova Gvineja). Infekcija Epstein–Barrovim virusom (EBV) nalazi se u gotovo svih pacijenata. Vjeruje se da hronična malarija smanjuje otpornost na EBV, omogućavajući mu da se zadrži. Bolest karakteristično zahvata vilicu ili druge kosti lica, distalni dio ileuma, cekum, jajnike, bubrege ili dojke. Sporadični tip Burkittovog limfoma (također poznat kao "neafrički") najčešća je varijanta, koja se nalazi na mjestima gdje malarija nije holoendemska. Tumorske ćelije imaju sličan izgled ćelijama raka klasičnog endemskog Burkitovog limfoma. Sporadični limfomi su rijetko povezani s Epstein-Barr virusom. Ne-Hodgkinov limfom, koji uključuje Burkittov limfom, čini 30-50% dječjih limfoma. Vilica je rjeđe zahvaćena u odnosu na endemsku varijantu. Ileocekumska regija je uobičajeno mjesto zahvaćenosti. Burkittov limfom povezan s imunodeficijencijom obično je povezan sa infekcijom HIVa ili se javlja kod pacijenata nakon transplantacije koji uzimaju imunosupresivne lijekove. Burkitov limfom može biti jedna od bolesti povezanih sa inicijalnom manifestacijom AIDS-a.
Prema morfologiji (tj. mikroskopskom izgledu) ili imunofenotipu, gotovo je nemoguće razlikovati ove tri kliničke varijante. Burkittov limfom povezan s imunodeficijencijom može pokazati više plazmacitnog izgleda ili više pleomorfizma, ali ove karakteristike nisu specifične.
Burkittov limfom se obično povezuje sa infekcijama B-ćelija limfocita sa Epstein-Barrovim virusom (EBV) i u tim slučajevima se smatra jednim od oblika Epstein-Barr virusno vezane limfoproliferativne bolesti. Endemska varijanta Burkittovog limfoma (eBL) je u gotovo svim slučajevima povezana s EBV infekcijom. Međutim, sporadična varijanta, koja pogađa oko 1.200 osoba godišnje u SAD-u, povezana je s virusom u samo 10-15% slučajeva. Varijanta Burkittovog limfoma povezana s imunodeficijencijom pogađa 30-40% osoba sa virusom ljudske imunodeficijencije (HIV), izazvanim AIDS i rijetki slučajevi pacijenata koji su primili koštanu srž ili drugu transplantaciju organa; u posljednjim slučajevima, pogođeni su gotovo uvijek primali intenzivnu hemoterapiju i stoga su imunodeficijentni. Oko 30% osoba sa varijantom imunodeficijencije zaraženo je EBV-om. Činjenica da neki slučajevi Burkittovog limfoma ne uključuju EBV dopušta da mnogi nisu uzrokovani i/ili promovirani EBV-om, tj. virus može biti nedužan putnički virus u ovim slučajevima. Međutim, gotovo sveprisutno prisustvo virusa u epidemijskoj varijanti Burkittovog limfoma sugerira da doprinosi razvoju i/ili napredovanju ove varijante. Pregled mutacija nedavno je našao razlike između tumora sa i bez infekcije EBV, osnažujući dokaze o ulozi virusa u limfomagenezi.
Patofiziologija thumb| Burkittov limfom u biopsiji bubrega. thumb|Izgled prtesjeka Burkittov limfoma pod visokim povećanjem, sa izgledom "zvjezdanog neba" (boja H&E)
Genetika Sve tipove Burkittovog limfoma karakterizira disregulacija gena c-myc pomoću jedne od tri hromosomske translokacijes. Ovaj gen nalazi se na hromosomu 8, regija 8q24. Najčešća varijanta je t(8;14)(q24;q32), koja se javlja u oko 85% slučajeva. Ovo uključuje i gene c-myc i IGH@. Identificirana je i varijanta sa trosmjernom translokacijom, t(8;14;18). Rijetka varijanta je na t(2;8)(p12;q24). Ovo uključuje IGK@ i c-myc. Još jedna rijetka varijanta je t(8;22)(q24;q11), uključujući IGL@ i c-myc.
U kombinaciji, dvije manje uobičajene translokacije, t(2;8)(p12;q24) i t(8;22)(q24;q11), čine preostalih 15% slučajeva koji nisu uzrokovani translokacijama t(8;14) )(q24;q32).
Imunologija Ćelije Burkitovog limfoma normalno eksprimiraju molekule HLA klase I, kao i neke komplekse HLA klase II; međutim, CD4+ T-ćelije nisu pravilno aktivirane. BL ćelije eksprimiraju samo EBNA 1, slabo antigenski antigen povezan sa EBV-om, koji je u stanju da izbjegne prezentaciju HLA klase I, čime izbjegne imunski odgovor. EBNA 1 može se predstaviti preko molekula HLA klase II, ali put HLA klase II nije u stanju da aktivira CD4+ T-ćelije.
Dijagnoza
Svojstva malignih B-ćelija Normalne B-ćelije germinalnog centra imaju preuređene gene teškog i lahkog lanca imunoglobulina, a svaka izolovana B-ćelija poseduje jedinstveno preuređenje IgH gena. Budući da su Burkittov limfom i drugi B-ćelijski limfomi klonski proliferativni procesuirani, pretpostavlja se da sve tumorske ćelije jednog pacijenta imaju identične IgH gene. Kada se DNK tumorskih ćelija analizira pomoću elektroforeze, može se pokazati klonska traka, jer će se identični IgH geni pomjeriti na istu poziciju. Naprotiv, kada se istom tehnikom analizira normalni ili reaktivni limfni čvor, vidjet će se razmaz, a ne posebna traka. Ova tehnika je korisna jer je ponekad teško razlikovati benigne reaktivne procese (npr. infektivna mononukleoza) i maligni limfom.
Mikroskopija Tumor se sastoji od slojeva monotone (tj. slične veličine i morfologije) skupine limfoidnih ćelija srednje veličine sa visokom proliferativnom i apoptotskom aktivnošću. Pod snažnim mikroskopskim povećanjem, uočen je izgled "zvjezdanog neba" zbog raspršenih makrofaga opterećenih makrofaga (makrofaga koji sadrže mrtve apoptotske tumorske ćelije). Stari opisni izraz "mala necijepana ćelija" je pogrešan. Tumorske ćelije su uglavnom srednje veličine (tj. veličine tumorskih jedara sličnoj onoj histiocita ili endotelnih ćelija). "Male necijepane ćelije" upoređuju se sa "velikim necijepanim ćelijama" normalnih limfocita germinativnog centra. Tumorske ćelije imaju male količine bazofilne citoplazme sa tri do četiri mala jedra. Obris ćelijske mreže se obično čini kvadratastim.
Imunohistohemija Tumorske ćelije kod Burkittovog limfoma općenito snažno eksprimiraju markere diferencijacije B-ćelija (CD20, CD22, CD19), kao i CD10 i BCL6. Tumorske ćelije su općenito negativne na BCL2 i TdT. Visoku mitotsku aktivnost Burkittovog limfoma potvrđuje gotovo 100% ćelija koje su pozitivno obojene na Ki67.
Liječenje Općenito, prva linija liječenja Burkittovog limfoma je hemoterapija. Neki od ovih režima su: GMALL-B-ALL/NHL2002 protokol, modifikovani Magrathov režim (R-CODOX-M/IVAC). COPADM, hiper-CVAD, i režim raka i leukemije Grupe B (CALGB) 8811 mogu biti povezani s rituksimabom. Kod starijih pacijenata, liječenje može biti prilagođeno dozi EPOCH-a sa rituksimabom.
Efekti hemoterapija, kao i kod svih tipova raka, zavise od vremena postavljanja dijagnoze. Kod brže rastućih karcinoma, kao što je Burkittov limfom, rak zapravo reagira brže nego kod sporijeg raka. Ova brza reakcija na hemoterapiju može biti opasna za pacijenta, jer se može pojaviti fenomen nazvan "sindrom tumorske lize". Tokom procesa, neophodni su pažljivo praćenje pacijenta i odgovarajuća hidratacija. Budući da Burkittov limfom ima veliku sklonost širenju na centralni nervni sistem (limfomski meningitis), intratekna hemoterapija metotreksatom i/ili ARA-C i/ili prednizolonom daje se zajedno sa sistemskom hemoterapijom.
Hemoterapija ciklofosfamid doksorubicin vincristine metotreksat citarabin ifosfamid etopozid rituksimab
Ostali tretmani za Burkittov limfom uključuju imunoterapiju, transplantaciju koštane srži, transplantaciju matičnih ćelija, operaciju za uklanjanje tumora i radioterapiju.
Prognoza Ukupna stopa izlječenja za Burkittov limfom u razvijenim zemljama je oko 90%, ali je lošija u zemljama s niskim prihodima. Burkittov limfom je neuobičajen kod odraslih, gdje ima lošiju prognozu.
U 2006. godini, tretman sa EPOCH prilagođenom dozom s rituksimabom pokazao je obećavajuće početne rezultate u maloj seriji pacijenata (n=17), sa stopom odgovora od 100% i 100% ukupno preživljavanje i preživljavanje bez progresije nakon 28 mjeseci (srednja vrijednost praćenja).
Epidemiologija Od svih kancera koji zahvataju istu klasu krvnih zrnaca, 2,3% slučajeva je Burkittov limfom.Infekcija Epstein-Barrvim virusom je u snažnoj korelaciji s ovim karcinomom.
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Geni na hromosomu 8 Kategorija:Ne-Hodgkinov limfom Kategorija:Bolesti povezane s Epstein-Barrovim virusom Kategorija:Infektivni uzroci raka