Sindrom suhog oka (DES), također poznat kao keratoconjunctivitis sicca (KCS), je stanje kada suhih očiju. Ostali povezani simptomi uključuju iritaciju, crvenilo, iscjedak i oči koje se lako zamaraju. Može se javiti i zamagljen vid. Simptomi se kreću od blagih i povremenih do teških i kontinuiranih. U neliječenim slučajevima mogu se pojaviti ožiljci na rožnjačama.

Znakovi i simptomi Tipski simptomi sindroma suhog oka su suhoća, peckanje i pješčano-šljunčana iritacija očiju koja se pogoršava kako dan odmiče. Simptomi se također mogu opisati kao svrab, peckanje ili umor očiju. Ostali simptomi su bol, crvenilo, osjećaj povlačenja i pritisak iza oka. Može postojati osjećaj da je nešto, poput trunke prljavštine, u oku. Nastalo oštećenje površine oka povećava nelagodu i osjetljivost na jako svjetlo. Obično su zahvaćena oba oka.

Može se pojaviti i gust iscjedak iz očiju. Iako može izgledati kontradiktorno, suho oko može uzrokovati suzenje očiju zbog iritacije. Može doći do pretjeranog suzenja, kao da je nešto ušlo u oko. Ove refleksne suze neće nužno učiniti da se oči bolje osećaju pošto su to vodenaste suze koje nastaju kao odgovor na povredu, iritaciju, ili emocije kojima nedostaju svojstva podmazivanja neophodna da bi se spriječilo suho oko.

Budući da treptanje obliva oko suzama, simptomi se pogoršavaju aktivnostima u kojima je stopa treptanja smanjena zbog produžene upotrebe očiju. Ove aktivnosti uključuju produženo čitanje, korištenje računara (računarski vidni sindrom), vožnja ili gledanje televizije. Simptomi se povećavaju u vjetrovitim, prašnjavim ili zadimljenim (uključujući dim cigareta) područjima, u suhim sredinama na velikim nadmorskim visinama uključujući avione, u danima sa niskom vlagom, i u područjima gdje se koristi klima uređaj (posebno u automobilu), ventilator, grijač ili čak fen. Simptomi se smanjuju tokom hladnog, kišnog ili maglovitog vremena i na vlažnim mjestima, kao što je pod tušem.

Većina ljudi koji imaju suhe oči doživljavaju blagu iritaciju bez dugoročnih efekata. Međutim, ako se stanje ne liječi ili postane ozbiljno, može izazvati komplikacije koje mogu uzrokovati oštećenje oka, što rezultira oštećenjem vida ili (rijetko) gubitkom vida. Procjena simptoma je ključna komponenta dijagnoze suhog oka – do te mjere da mnogi vjeruju da je sindrom suhog oka bolest zasnovana na simptomima. Razvijeno je nekoliko upitnika kako bi se odredio rezultat koji bi omogućio dijagnozu. McMonnies & Ho-ov upitnik o suhim očima često se koristi u kliničkim studijama suhih očiju.

Uzroci Svaka abnormalnost bilo kojeg od tri sloja suza stvara nestabilan suzni film, što rezultira simptomima suhih očiju.

Povećano isparavanje Najčešći uzrok suhog oka je povećano isparavanje suznog filma, obično kao rezultat disfunkcija Meibomove žlijezde. Meibomske žlijezde su dva skupa lojnih žlijezda koje oblažu gornji i donji kapak i luče masni vanjski sloj suznog filma – lipidni sloj. Ove žlijezde se često začepe zbog upale uzrokovane blefaritisom i/ili rozaceom, što sprječava ravnomjernu raspodjelu ulja. Oosljedica je nestabilan lipidni sloj koji dovodi do povećanog isparavanja suznog filma.

U teškim slučajevima MGD-a, meibominske žlijezde mogu atrofirati i potpuno prestati proizvoditi ulje.

Niska vlažnost Niska vlažnost može uzrokovati sindrom suhog oka.

Smanjena proizvodnja suza Keratoconjunctivitis sicca može biti uzrokovan neadekvatnim stvaranjem suza zbog hiposekrecije suzne suze. Zahvaćen je vodeni suzni sloj, što rezultira nedostatkom vodene suze (ATD). Suzna žlijezda ne proizvodi dovoljno suza da bi cijela konjunktiva i rožnjača bili pokriveni kompletnim slojem. Ovo se obično dešava kod ljudi koji su inače zdravi. Povećana starost je povezana sa smanjenim suzenjem. Ovo je najčešći tip koji se nalazi kod žena u postmenopauzi.

U mnogim slučajevima, suho oko sa nedostatkom vode možda nema očigledan uzrok (idiopatski). Ostali uzroci uključuju kongenitalnu alakrimu, kseroftalmiju, ablaciju suzne žlijezde i senzornu denervaciju. U rijetkim slučajevima, to može biti simptom kolagenih vaskularnih bolesti , uključujući relapsirajući polihondritis, reumatoidni artritis, granulomatozu s poliangiitisom i sistemski eritematozni lupus. Sjögrenov sindrom i druge autoimunske bolesti su povezane sa nedostatkom vodene suze. Lijekovi kao što je izotretinoin, sedativi, diuretici, triciklični antidepresivi, antihipertenzivi, oralni kontraceptivi, antihistaminici, nazalni dekongestivi, beta-blokatori, fenotiazini, atropin i opijati za ublažavanje bolova kao što je morfij mogu uzrokovati ili pogoršati ovo stanje. Infiltracija suznih žlijezda sarkoidozom ili tumorima, ili postradijacijska fibroza suzne žlijezde žlijezde također mogu izazvati ovo stanje. Nedavna pažnja je posvećena sastavu suza kod osoba sa normalnim ili suhim očima. Samo mali dio od procijenjenih 1543 proteina u suzama je različito deficijentan ili povećan kod suhog oka, od kojih je jedan lakritin. Lokalni lakritin podstiče suzenje u pretkliničkim studijama na kunićima. Također, lokalni tretman očiju miševa suhog oka (Aire nokaut-mišji model suhog oka) vratio je suzenje i potisnuo obojenje rožnjače i veličinu upalnih žarišta u suznim žlijezdama.

Dodatni uzroci Starenje je jedan od najčešćih uzroka suhih očiju jer proizvodnja suza opada s godinama. Pretpostavlja se da su nekoliko klasa lijekova (i na recept i bez recepta) glavni uzrok suhog oka, posebno u starije osobe. Posebno se vjeruje da antiholinergijski lijekovi koji također uzrokuju suha usta podstiču suhoću oka. Suho oko može biti uzrokovano termičkim ili hemijskim opekotinama, ili (u slučajevima epidemije) adenovirusom. Brojne studije su otkrile da dijabetičari imaju povećan rizik od ove bolesti.

Otprilike polovina svih ljudi koji nose kontaktna sočiva žale se na suhe oči. Postoje dvije potencijalne veze između upotrebe kontakta i suhog oka. Tradicijski se vjerovalo da mehka kontaktna sočiva, koja plutaju na suznom filmu koji prekriva rožnicu, apsorbiraju suze u očima. Veza između gubitka osjetljivosti živaca i proizvodnje suza je također predmet aktuelnog istraživanja.

Suho oko se također javlja ili pogoršava nakon LASIK-a i drugih refraktivnih operacija, u kojima se nervi rožnjače koji stimuliraju lučenje suza presijecaju tokom stvaranja rožnjačnog zaliska. Suho oko uzrokovano ovim zahvatima obično se povlači nakon nekoliko mjeseci, ali može biti trajno. Osobe koje razmišljaju o refrakcijskoj operaciji trebale bi ovo uzeti u obzir.

Povreda oka ili drugi problem sa očima ili očnim kapkom, kao što su ispupčene oči ili opušteni kapak mogu uzrokovati keratokonjunktivitis sicca. Poremećaj kapak može narušiti složeno treptanje potrebno za širenje suza.

Abnormalnosti suznog sloja mucina uzrokovane nedostatkom vitamina A, trahomom, difterijskim keratokonjunktivitisom, mukokutanim poremećajima i određenim lokalnim lijekovima, također su uzroci keratoconjunctivitis sicca.

Osobe sa keratokonjunktivitisom sicca imaju povišen nivo suznog nervnog faktora rasta (NGF). Moguće je da površinski NGF ovog oka ima važnu ulogu u upali površine oka povezanom sa suhim očima.

Patofiziologija Suhe oči neko vrijeme mogu dovesti do sitnih abrazija na površini očiju. U naprednim slučajevima, epitel prolazi kroz patološke promjene; najčešće su to skvamozna metaplazija i gubitak peharastih ćelija. Neki teški slučajevi rezultiraju zadebljanjem površine rožnjača, erozijom rožnjača, punktatom keratopatijom, defektima epitela, ulceracijama rožnjače (sterilne i inficirane), neovaskularizacijom, rožnjača, ožiljcima rožnjače, stanjivanjem rožnjače, pa čak i rožnjačnim perforacijama.

Drugi faktor koji doprinosi može biti nedostatak lakritinskih monomera. Lakritinski monomer, aktivni oblik lakritina, selektivno se smanjuje kod suhog oka s nedostatkom tečne vode, izaziva Sjögrenov sindrom suhog oka, vezanog za kontaktna sočiva i kod blefaritisa.

Dijagnoza Neki testovi dopuštaju da se pacijenti klasificiraju u jednu od dvije kategorije, „sa nedostatkom vode“ ili „hiperevaporativni“. Dijagnostičke smjernice su objavljene 2007. godine od strane Radionice suhog oka. Pregled proreznom lampom može se obaviti radi dijagnosticiranja suhih očiju i dokumentiranja bilo kakvog oštećenja oka. Prilikom realizacije ovim testom, praktičar testira rub očnog kapka.

Schirmerov test može izmjeriti količinu vlage koja kupa oko. Ovaj test je koristan za određivanje težine stanja. Petominutni Schirmerov test sa i bez anestezije koristi se Whatman #41 filter papir širine 5 mm i dužine 35 mm. Za ovaj test uzima se u obzir vlaženje ispod 5 mm sa ili bez anestezije dijagnostikom suhih očiju.

Ako su rezultati Schirmerovog testa abnormalni, može se uraditi Schirmerov test II za mjerenje refleksne sekrecije. U ovom testu, sluznica nosa je iritirana vatom – aplikator sa vrhom, nakon čega se meri stvaranje suza pomoću filter papira Whatman #41. Za ovaj test, vlaženje ispod 15 mm nakon pet minuta smatra se abnormalnim.

Test vremena razlaza suza (TBUT) mjeri vrijeme potrebno da se suze razbiju u oku. Vrijeme lomljenja suza može se odrediti nakon postavljanja kap fluoresceina u slijepoj ulici.

Test analize suznih proteina meri lizozim koji se nalazi u suzama. U suzama, lizozim čini približno 20 do 40 procenata ukupnog sadržaja proteina.

Test analize laktoferina daje dobru korelaciju sa drugim testovima.

Prisustvo nedavno opisane molekule Ap4A, koja se prirodno pojavljuje u suzama, je abnormalno visoko u različitim stanjima očne suhoće. Ova molekula može se kvantificirati biohemijski jednostavno uzimanjem uzorka suze jednostavnim Schirmerovim testom. Ovom tehnikom moguće je odrediti koncentracije Ap4A u suzama pacijenata i na taj način objektivno dijagnosticirati da li uzorci ukazuju na suho oko.

Test osmolarnosti suza predložen je kao test za bolest suhog oka. Osmolarnost suza može biti osjetljivij metod dijagnoze i gradacije ozbiljnosti suhog oka u odnosu na bojenje rožnjače i konjuktive, vrijeme razlijevanja suza, Schirmerov test i ocjenjivanje meibomske žlijezde. Drugi su nedavno doveli u pitanje korisnost osmolarnosti suza u praćenju tretmana suhih očiju.

Prevencija Izbjegavanje refraktivne hirurgije (LASIK & PRK), ograničavanje upotrebe kontaktnih sočiva, ograničavanje upotrebe ekrana računara, izbjegavanje uslova okoline može smanjiti simptome. Komplikacije se mogu spriječiti upotrebom kapi i masti za vlaženje i podmazivanje.

Tretman Mogu se primijeniti različiti pristupi liječenju. Oni se mogu sažeti kao: izbjegavanje faktora pogoršanja, stimulacija suza i suplementacija, povećanje zadržavanja suza, čišćenje kapaka i liječenje upale oka.

Suhe oči mogu biti pogoršane zadimljenim okruženjem, prašinom i klimatizacijom te prirodnom tendencijom za smanjivanje treptanja prilikom koncentracije. Namjerno treptanje, posebno tokom korištenja računara i odmora za umorne oči su osnovni koraci koji se mogu poduzeti kako bi se nelagodnost umanjila. Trljanje očiju može dodatno iritirati, pa ga treba izbjegavati. Stanja kao što je blefaritis mogu često koegzistirati i obraćanje posebne pažnje na čišćenje očnih kapaka ujutro i navečer blagim sapunima i toplim oblogama može poboljšati oba stanja.

Kontrola životne sredine Treba izbjegavati suha okruženja sa promhom i ona sa dimom i prašinom. Ovo uključuje izbjegavanje sušila za kosu, grijača, klima uređaja ili ventilatora, posebno kada su ovi uređaji usmjereni prema očima. Nošenje naočala ili usmjeravanje pogleda prema dolje, naprimjer, spuštanjem kompjuterskih ekrana može biti od pomoći za zaštitu očiju kada se ne mogu izbjeći otežavajući faktori okoline. Upotreba ovlaživača, posebno zimi, može pomoći dodavanjem vlage suhom unutrašnjem zraku.

Rehidracija Za blage i umjerene slučajeve, dodatno podmazivanje je najvažniji dio liječenja.

Primjena vještačkih suza svakih nekoliko sati može pružiti privremeno olakšanje. Potrebno je dodatno istraživanje kako bi se utvrdilo da li su određene formulacije vještačjkih suza superiornije od drugih u liječenju suhog oka.