Hesperide u grčkoj mitologiji(starogrčki: Ἑσπερίδες) su nimfe večeri i zlatne svjetlosti zalazaka sunca, koje su bile "kćeri zapadne večeri". Zvali su ih i Atlantide (starogrčki: Ἀτλαντίδες) od njihovog poznatog oca, Titana Atlasa.Diodorus Siculus. Library, 4.27.2
Mitologija Nimfe večeri Hesperide su obično tri, kao i ostale grčke trijade (tri Gracije i tri Mojre). "Budući da su same Hesperide samo simboli darova koje jabuke utjelovljuju, oni ne mogu imati uloge u ljudskoj drami. Njihova apstraktna, zamjenjiva imena su simptom njihove bezličnosti", primijetila je Evelyn Byrd Harrison.Evelyn Byrd Harrison, "Hesperides and Heroes: A Note on the Three-Figure Reliefs", Hesperia 33.1 (januar 1964 str. 76–82) str. 79–80.
Ponekad su prikazane kao večernje kćeri Noći (Nikta) ili same,Hesiod, Theogony 215 ili sa Tamom (Ereb),Hyginus. Fabulae, Preface; Cicero. De Natura Deorum, iii.44 u skladu sa načinom na koji je Eja na krajnjem istoku, u Kolhidi, kćerka titana Hiperiona. Hesperide su također navedene kao kćeri Atlasa,Hyginus, De Astronomica 2.3.1 citing Pherecydes as the authority i HesperisDiodorus Siculus, Bibliotheca historica 4.27.2 ili Forka i Ketescholia in Apollonius of Rhodes, Argonautica, 4.1399 ili Zeusa i Temida.scholia in Euripides, Hippolytus, 742 U rimskom književnom izvoru, za nimfe se jednostavno kaže da su Hesperove kćeri, oličenje "zapada".Servius, ad Aeneid, iv.484.
Ipak, među imenima koja su im data, iako nikada odjednom, bilo je tri, četiri ili sedam Hesperida. Apolonije sa Rodosa daje broj tri sa njihovim imenima kao Egla (starogrčki:Αἴγλη, "Aigle"), Eriteja (starogrčki:Ερυθεια, "Erytheis") i Hespera ("Hespere").Apollonius Rhodius, Argonautica 4.1396–1449 Higin ih u svom predgovoru Fabulama imenuje kao "Aegle", Hesperie i Aerica.Wilhelm Friedrich Rinck (1853). Die Religion der Hellenen: aus den Mythen, den Lehren der Philosophen und dem Kultus. str. 352 Hyginus. Fabulae, Preface. U drugom izvoru, one se zovu Aegle, Arethusa i Hesperethusa, tri Hesperove kćeri.Peter Parley (1839). Tales about the mythology of Greece and Rome, str. 356Charles N. Baldwin, Henry Howland Crapo (1825). A Universal Biographical Dictionary, str. 414
Hesiod kaže da su ove "Hesperide jasnog glasa",Hesiod, Theogony 275 kćeri Nikte (noć), čuvale zlatne jabuke iza Okeana na krajnjem zapadu svijeta, te navodi da ih je bilo četiri, a njihova imena kao: Egla (starogrčki:Αἴγλη, "Aigle" (ili Aegle, "blistavo svjetlo"), Eriteja (Erytheia ili Erytheis), Hespera ("sjaj zalaska sunca") čije se ime odnosi na boju sunca na zalasku, crvenu, žutu ili zlatnu; i na kraju Aretuza (starogrčki: Ἀρέθουσα, Arethusa).Servius, Commentary on Virgil's Aeneid 4.484 quoting Hesiod Hesperu i Aretuzu je nazivao i kao "Hesperetide volovskih očiju".Hesiod, Homeric Hymns and Homerica, edited and translated by Hugh G. Evelyn-White.
Ponekad se nazivaju "Zapadne mlade", "Kćeri večeri" i "božice zalaska sunca", oznake koje su sve očigledno vezane za njihovu zamišljenu lokaciju na dalekom zapadu. Hesperide su prikladno personifikacija večeri (kao što je Eja personifikacija zore), a Večernja zvijezda je Hesper.
Pored njegovanja bašte, uživale su u pjevanju.Hesiod, Theogony, 518; Orphic Fragments, 17; Apollonius of Rhodes, Argonautica, 4.1399. Euripid ih naziva "sluškinjama ministranata" jer posjeduju moć slatke pjesme.Euripides, Heracles, 394 Hesperide bi mogle biti nimfe Hamadrijade ili Epimelijade kao što sugeriša odlomak u kojem se pretvaraju u drveće: "... Hespera je postala topola, a Ereteis brijest, a Egla sveto stablo vrbe..." i u istom izvještaju, one su opisane figurativno ili doslovno da imaju bijele ruke i zlatne glave.Apollonius of Rhodes, Argonautica, 4.1422ff
Eriteja ("crvena") je jedna od Hesperida. Ime je primijenjeno na ostrvo blizu obale južne Hispanije, koje je bilo mjesto prvobitne punske kolonije Gades (moderni Kadiz).
Zemlja Hesperida Hesperide čuvaju blažen baštu u dalekom zapadnom uglu svijeta, koji se nalazi u blizini planina Atlas u sjevernoj Africi koji okružuje Okean, svjetski okean.A confusion of the Garden of the Hesperides with an equally idyllic Arcadia is a modern one, conflating Sir Philip Sidney's Countess of Pembroke's Arcadia and Robert Herrick's Hesperides: both are viewed by Renaissance poets as oases of bliss, but they were not connected by the Greeks. The development of Arcadia as an imagined setting for pastoral is the contribution of Theocritus to Hellenistic culture: see Arcadia (utopia). Prema Pliniju Starijem, bašta se nalazila u Liksusu u Maroku, što je također bila lokacija na kojoj se Herkul borio protiv Anteja.
Prema sicilijanskom grčkom pjesniku Stesihoru, u njegovoj pjesmi „Pjesma o Gerionu“, i grčkom geografu Strabonu, u svojoj knjizi Geografija (tom III), bašta Hesperida nalazi se u Tartesosu, lokaciji na jugu Iberijskog poluostrva.
Eusperida (u današnjem Bengaziju) koji su vjerovatno osnovali ljudi iz Kirene ili Barke, koja oba leže na zapadu, možda ima mitološke asocijacije na baštu Hesperida.Ham, Anthony, Libya, 2002, str. 156
Do starog rimskog doba, bašta Hesperida izgubila je svoje arhaično mjesto u religiji i svela se na poetičku konvenciju, u kojoj je formi oživljen u renesansnoj poeziji, da se odnosi i na baštu i na nimfe koje su tamo živjele.
Bašta Hesperida
Bašta Hesperida je Herin voćnjak na zapadu, gdje raste jedno stablo jabuke ili gaj, dajući zlatne jabuke. Prema legendi, kada se dogodio brak Zeusa i Here, različita božanstva su došla sa svadbenim poklonima za potonjeg, a među njima i boginja Geja, sa granama na kojima su rasle zlatne jabuke kao svadbeni dar.Poet. Astron. ii. 3 Hera, diveći im se jako, molila je Geju da ih posadi u svojoj bašti, koji se protezao sve do planine Atlas.
Hesperide su dobile zadatak da brinu o gaju, ali su povremeno same brali jabuke iz njega. Ne vjerujući im, Hera je također postavila u baštu besmrtnog, uvijek budnog, stoglavog zmaja po imenu Ladon kao dodatnu zaštitu.quoting Pherecydes, Hyginus. Astronomica ii.3 U mitu o Parisovom sudu, Erida, boginja razdora, iz bašte je dobila Jabuku razdora, što je dovelo do Trojanskog rata.Colluthus. Rape of Helen, 59ff. Translated by Mair, A. W. Loeb Classical Library Volume 219. London: William Heinemann Ltd, 1928
U kasnijim godinama smatralo se da su "zlatne jabuke" zapravo mogle biti narandže, voće nepoznato Evropi i Mediteranu prije srednjeg vijeka.Athenaeus. Deipnosophistae, 3.83c Pod ovom pretpostavkom, grčki botanički naziv odabran za sve vrste citrusa bio je hesperidoidi (starogrčki: Ἑσπεριδοειδῆ), a čak i danas grčka riječ za plod narandže glasi πορτοκάλι (Portokáli).
Jedanaesti Heraklov zadatak
Nakon što je Heraklo završio svojih prvih deset zadataka, Euristej mu je dao još dva tvrdeći da se ne računaju ni Hidra (jer je Jolaj pomogao Heraklu) ni Augejeve štale (zato što je dobio platu za posao ili zato što su rijeke obavile posao). Prvi od dva dodatna zadatka bila je krađa jabuka iz bašte Hesperida. Herakle je prvo uhvatio Starca mora,Karl Kerenyi, The Heroes of the Greeks, 1959, str.172, identifies him in this context as Nereus; as a shape-shifter he is often identified as Proteus. boga mora koji mijenja oblik, kako bi saznao gdje se nalazi bašta Hesperida. U nekim verzijama priče, Herakle je otišao na Kavkaz, gdje je Prometej bio zatvoren. Titan ga je kroz zemlju naroda na najdaljem sjeveru i opasnosti s kojima će se susresti na svom maršu kući nakon što je ubio Geriona na krajnjem zapadu. Prati ovaj pravi put; i, prije svega, doći ćeš do Boreadesa, gdje se čuvaj uragana koji huči, da te nesvjesnog ne prevrne i odnese u zimskom vihoru.
Kao nagradu, Herakle je oslobodio Prometeja njegovog svakodnevnog mučenja.Aeschylus. Prometheus Unbound, Fragment 109 (from Galen, Commentary on Hippocrates' Epidemics, 6.17.1). Translated by Weir Smyth. Ova priča se češće nalazi u položaju Erimantskog vepra, jer se povezuje s Hironom koji je odlučio da se odrekne besmrtnosti i zauzeo Prometejevo mjesto.
Druga priča govori o tome kako Herakle, bilo na početku ili na kraju svog zadatka, susreće Anteja, koji je bio besmrtan sve dok je dodirivao svoju majku, Geju, zemlju. Herakle je ubio Antaeja tako što ga je držao uvis i zgnječio ga.Apollodorus ii. 5; Hyginus, Fab. 31 Herodot tvrdi da se Herakle zaustavio u Egiptu, gdje je kralj Busiris odlučio da ga prinese kao godišnju žrtvu, ali je Herakle izletio iz svojih okova.
Konačno putujući u baštu Hesperida, Herakle je prevario Atlasa da mu uzme neke od zlatnih jabuka, nudeći mu da zadrži nebo na neko vrijeme (Atlas ih je mogao uzeti kao što je, u ovoj verziji, bio otac ili na drugi način u srodstvu sa Hesperidama). Ovo bi učinilo ovaj zadatak – kao što su Hidre i Augejeve štale – poništenim jer je dobio pomoć. Po povratku, Atlas je odlučio da ne želi nebo nazad, i umjesto toga je ponudio da sam isporuči jabuke, ali ga je Herakle ponovo prevario pristao da zauzme njegovo mjesto pod uslovom da ga Atlas privremeno razriješi kako bi Herakle mogao udobnije namjestiti svoj ogrtač. Atlas se složio, ali Herakle je odbio i otišao, noseći jabuke. Prema drugoj, Herakle je umjesto toga ubio Ladona i ukrao jabuke.
Postoji još jedna varijacija priče u kojoj je Herakle bio jedina osoba koja je ukrala jabuke, osim Perzeja, iako je Atena kasnije vratila jabuke na njihovo pravo mjesto u vrtu. Neki ih smatraju istim "jabukama radosti" koje su dovele u iskušenje Atalantu, za razliku od "jabuke razdora" koju je Eris koristila da pokrene takmičenje ljepote na Olimpu (što je izazvalo "Osadu Troje").
Na atičkoj grnčariji, posebno s kraja petog vijeka, Herakle je prikazan kako u blaženstvu sjedi u baštama Hesperida, uz prisustvo devojaka.
Argonauti Nakon što je heroj Heraklo ubio Ladona i ukrao zlatne jabuke, Argonauti su tokom svog putovanja sutradan došli u Hespersku ravnicu. Grupa heroja tražila je milost od Hesperida da ih odvede do izvora vode kako bi zadovoljili svoju žeđ. Boginje sažaljevajući mladiće, uputile su ih na izvor koji je stvorio Heraklo koji je isto tako žudeći za propuhom lutajući zemljom udario u stijenu u blizini jezera Triton nakon čega je voda izbila. Sljedeći odlomak opisuje ovaj susret Argonauta i nimfi:Apollonius of Rhodes. Argonautica, 4.1393ff.
Zatim, poput bijesnih pasa, oni [tj. Argonauti] su požurili da traže izvor; jer pored njihove patnje i tjeskobe, obuzela ih je uzavrela žeđ, i nisu uzalud lutali; ali dođoše u svetu ravnicu u kojoj je Ladon, zemaljska zmija, do jučer pazila na zlatne jabuke u vrtu Atlasa; a svuda okolo nimfe, Hesperide, bile su zauzete, pjevajući svoju divnu pjesmu. Ali u to vrijeme, pogođen Heraklom, ležao je pored stabla jabuke; samo mu se vrh repa još previjao; ali od glave do tamne kičme ležao je beživotan; a tamo gdje su strijele ostavile u njegovoj krvi gorku žuč lernejske hidre, muhe su uvele i umrle nad gnojnim ranama. A nadohvat ruke, Hesperide, s njihovim bijelim rukama prebačenim preko svojih zlatnih glava, kričavo su jadikovale; a heroji su se iznenada približili; ali su djevojke, na njihov brzi pristup, odjednom postale prah i zemlja na mjestu gde su stajale. Orfej je označio božanski predznak, i svojim drugovima se obratio u molitvi: „O božanski, lijepi i ljubazni, budite milostivi, o kraljice, bilo da ste ubrojane među nebeske boginje, ili one ispod zemlje, ili da se zovete Usamljenice nimfe; dođite, o nimfe, sveta raso Okeana, pojavi se očito našim čežnjivim očima i pokaži nam neki izvor vode iz stijene ili neki sveti tok koji šiklja iz zemlje, boginje, čime možemo utažiti žeđ koja nas neprestano peče. I ako se ikada više vratimo na naše putovanje u Ahejsku zemlju, onda ćemo tebi među prvim boginjama voljnih srca donijeti nebrojene darove, libacije i bankete.