{| class="infobox vcard" style="font-size:90%; width:21em; text-align:left;" Ergela Đakovo !colspan="2" cellspacing="0" cellpadding="0" style=background-color:#eeac41;color:#FEEEED|Đakovo, Osječko-baranjska županija, Hrvatska |-bgcolor= "#dcae48"| 300px|Ulaz u ergelu Đakovo '' Osnovana1506. OsnivačBiskup Mijo Mesarić Tip:državna institucija Direktor:Nikola Grizelj Radnici:~33 (2024.) Mjesto:Đakovo, Osječko-baranjska županija, Hrvatska Web stranica:https://ergela-djakovo.hr/hr/o-ergeli/ |} Ergela Đakovo je državna konjogojska farma smještena u gradu Đakovu, Osječko-baranjska županija, Hrvatska, koja vuče porijeklo od 1506. Ukupno obuhvata oko 320 hektara površine, a bavi se gajenjem konja lipicanske rase.
Historija Gajenje konja u Đakovu prvi put se pominje već 1239. kada je Koloman, mlađi brat hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. (III.) i krunisani kralj Galicije te herceg "čitave Slavonije", poklonio zemlju na tom području bosansko-srijemskim biskupima, što je kasnije, 1244, potvrdio i Bela IV. Biskupi su kontinuisano gajili konje, što potvrđuje dokument iz 1374. koji je izdan prilikom vjenčavanja bosanskog bana (kasnijeg kralja) Tvrtka Kotromanića s bugarskom princezom Dorotejom koje je održano u Đakovu ili njegovoj okolini.
Za godinu osnivanja uzima se 1506, kada je prvi put pomenuto ime „ergela“. Tada je biskup Mijo Mesarić imao 90 arapskih konja, a već 1524. njihov broj je uvećan na 130. Većina tih konja izginula je zajedno s biskupom Jurjem Palinom u bitki na Mohačkom polju 1526. Ubrzo nakon toga Osmanlije su uspjele da zauzmu ergelu i cijelo područje Đakova.
Za vrijeme velikog turskog rata ergela je oslobođena 1687. te obnovljena dvadesetak godina kasnije. Biskup Juraj Patačić je 1706. kupio nove pastuhe i kobile arapske rase, sa namjerom da se gaje konji za vojne potrebe u pograničnom području. Već 1719. u Đakovu je bilo 375 konja, jer je te godine biskup Petar Bakić kupio novih 30 arapskih grla.
Početkom 19. vijeka počelo je u ergeli uvođenje lipicanera. Zbog Napoleonovih ratovanja u Italiji, konji iz slovenskog pograničnog mjesta Lipica prebačeni su 1806. na bezbjednije mjesto u Đakovo. Polovinom 19. vijeka, kada je Josip Juraj Strossmayer postao đakovački biskup, konji lipicanske rase su prevladavali u Đakovu, a zatim postali jedina rasa koja se gajila u ergeli.
Godine 1900. broj konja je iznosio 288, a 1912. biskup Ivan Krapac je dao da se izgradi pomoćna ergela u Ivandvoru, nekoliko kilometara udaljenom od grada. Nakon Drugog svjetskog rata ergela je postala dio „Poljoprivredno-industrijskog kombinata (PIK) Đakovo“ i bila u njegovom sastavu dugi niz godina. Osamostaljivanjem Republike Hrvatske 1991. ona se izdvojila iz PIK-a i formirala kao državna ergela, a 2010. administrativno je spojena sa ergelom Lipik, gdje se isto nalaze lipicaneri.
Osnovni pastusi i kobile U ergeli Đakovo postoji sedam muških lipicanskih konjogojskih linija: Pluto (osnovana 1765.), Conversano (1767.), Neapolitano (1770.), Maestoso (1773.), Favory (1779.), Siglavy (1810.) i Tulipan (1860).
Linije kobila u ergeli su: Allegra, Batosta, Gaetana, Krabbe, Mara, Mima, Montenegra, Munja, Santa, Slavonia, Toplica, Trofetta i Zenta.
Slike 220px|centar<p style="font-size: 85%"> Natpis na tabli220px|centar<p style="font-size: 85%"> Lipicaner pase travu220px|centar<p style="font-size: 85%"> Mladi konji uz ogradu ergele
Također pogledajte Ergela međimurskog konja, Žabnik Ergela Lipik Stočarstvo
Reference
Vanjski linkovi
Ergela Đakovo obilježila 513. godišnjicu osnutka i 213 godina uzgoja lipicanaca Upravno vijeće i direktor ergele Organizaciona struktura
Kategorija:Građevine i strukture u Hrvatskoj Kategorija:Turističke atrakcije u Hrvatskoj Ergela