thumb| Mikroskopska slika uzorka majčinog mlijeka Mikrobiota majčinog mlijeka, također poznata kao probiotici majčinog mlijeka (HMP), obuhvata mikrobiotu – zajednicu mikroorganizama – prisutnih u ljudskim mliječnim žlijezdama i majčinom mlijeku. Suprotno tradicionalnom vjerovanju da je majčino mlijeko sterilno, napredak u mikrobnoj kulturi i metodima nezavisnim od kulture potvrdio je da ljudsko mlijeko sadrži raznolike zajednice bakterija. Ove zajednice se razlikuju po sastavu od drugih mikrobnih populacija koje se nalaze u ljudskom tijelu i koje čine ljudski mikrobiom.
Mikrobiota u ljudskom mlijeku služi kao potencijalni izvor komensalnih, mutualizamskih i potencijalno probiotskih bakterija za crijevnu mikrobiotu dojenčeta. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira probiotike kao "žive organizme koji, kada se primjenjuju u odgovarajućim količinama, pružaju zdravstvenu korist domaćinu."
Pojava thumb| Grafički prikaz bakterijskih koljena i 10 najčešćih rodova u ljudskom mlijeku Majčino mlijeko je prirodni izvor bakterija mliječne kiseline za novorođenče putem dojenja i može se smatrati simbiotskom hranom. Normalna koncentracija bakterija u mlijeku zdravih žena bila je oko 103 jedinice koje formiraju kolonije (CFU) po mililitru. Bakterijske zajednice mlijeka bile su uglavnom složene. Među stotinama operativnih taksonomskih jedinica otkrivenih u mlijeku svake žene, samo vrste devet rod (biologija)rodova (Streptococcus, Staphylococcus, Serratia, Pseudomonas, Corynebacterium, Ralstonia, Propionibacterium, Sphingomonas, i Nitrobacteraceae) bilo je prisutno u svakom uzorku od svake žene, ali je bakterijska zajednica mlijeka svake žene uglavnom bila stabilna tokom vremena. Majčino mlijeko je izvor živih Stafilokoka, Streptokoka, bakterija mliječne kiseline, Bifidobacteria, Propionibakterija, Korinebakterija i blisko srodnih Gram-pozitivnih bakterija za crijeva dojenčadi.
Sastav
Majčino mlijeko se smatralo slobodnim od bakterija do otprilike ranih 2000-ih, kada su bakterije mliječnokiselinskog vrenja po prvi put opisane u majčinom mlijeku higijenski prikupljenom od zdravih žena. Nekoliko studija je pokazalo da postoji prijenos bakterijskih sojeva s majke na dojenče koji pripadaju, barem, rodovima Lactobacillus, Staphylococcus, Enterococcus i Bifidobacterium putem dojenja, što objašnjava blisku vezu bakterijskog sastava crijevne mikrobiote dojenčadi s onim koji se nalazi u majčinom mlijeku njihovih majki. Istraživanja su također otkrila sličnosti između humanog mlijeka i mikrobne zajednice crijeva dojenčadi, što ukazuje na to da izloženost hrani, poput probiotika u ljudskom mlijeku, može doprinijeti podršci crijevnoj mikrobioti dojenčadi i razvoju imunosti.
Bakterije koje se obično izoluju u uzorcima ljudskog mlijeka uključuju rodove Bifidobacterium, Lactobacillus, Staphylococcus, Streptococcus, Bacteroides, Clostridium, Micrococcus, Enterococcus i Escherichia. Metagenomske analize ljudskog mlijeka pokazuju da u njemu dominiraju Staphylococcus, Pseudomonas. i Edwardsiella. Mikrobiom ljudskog mlijeka vjerovatno varira u zavisnosti od populacije i između pojedinačnih žena; Međutim, studija zasnovana na grupi američkih žena uočila je istih devet bakterijskih taksona u svim uzorcima od svih učesnica, što ukazuje na zajedničko "jezgro" mikrobioma mlijeka, barem u toj populaciji. Prijavljeno je da su bakterijske zajednice ljudske grušaline raznolikije od onih koje se nalaze u zrelom mlijeku.
Tri soja Lactobacilli s probiotičkim svojstvima koja su izolirana iz majčinog mlijeka bila su L. fermentum CECT5716, L. gasseri CECT5714 i L. salivarius CECT5713, s L. fermentum kao jednim od najzastupljenijih sojeva. Tvrdi se da je rana primjena L. fermentum CECT5716 u formuli za dojenčad sigurna i dobro podnošljiva za dojenčad u dobi od jednog do šest mjeseci, i sigurno za dugotrajnu upotrebu.
Porijeklo Iako porijeklo mikrobioma ljudskog mlijeka nije tačno poznato, predloženo je nekoliko hipoteza za njegovo uspostavljanje. Bakterije prisutne u ljudskom mlijeku mogu poticati iz okolnog miktobioma dojki, odnosno kožnnog mikrobioma, ili mikrobiota usne šupljine dojenčeta. Retrogradni povratni tok tokom dojenja ili sisanja također može dovesti do nakupljanja bakterija u mliječnim kanalima, potkrijepljeno zapažanjem da je pokazano da se određeni stepen povratnog toka javlja tokom dojenja korištenjem infracrvene fotografije. Alternativno, bakterije se mogu premjestiti u mliječni kanal iz majčinog probavnog trakta putem enteromamarnog puta, što je olakšano dendritskim ćelijama.
Okolinski faktori
Nekoliko faktora može uticati na sastav probiotika u majčinom mlijeku, kao što su majčin indeks tjelesne mase (BMI), spol dojenčeta, način porođaja i način dojenja. Studija koju su proveli Soto i saradnici također je otkrila da se laktobacili i bifidobakterije češće nalaze u majčinom mlijeku žena koje nisu primale nikakve antibiotike tokom trudnoća i dojenja. Oligosaharidi ljudskog mlijeka (HMO), primarna komponenta ovog mlijeka, su prebiotici za koje je dokazano da podstiču rast korisnih vrsta Bifidobacterium i Bacteroides..
Zdravlje majke Zdravstveno stanje majke povezano je s promjenama u bakterijskom sastavu mlijeka. Viši majčin BMI i gojaznost povezani su s promjenama u nivoima vrsta rodova Bifidobacterium i Staphylococcus i općenito nižom bakterijskom raznolikošću. U mlijeku žena s celijakijom uočeno je smanjeno prisustvo bakterija rodova Bacteroides i Bifidobacterium. Žene koje su HIV-pozitivne pokazuju veću bakterijsku raznolikost i povećanu količinu laktobacila u mlijeku u odnosu na žene koje nisu HIV-pozitivne. Mastitis je povezan s promjenama u mikrobioti ludskog mlijeka na nivou koljena, nižom mikrobnom raznolikošću i smanjenom brojnošću obavezno anaerobnih taksona.
Žene koje rađaju u terminu i prijevremeno porođaju pokazuju razlike u sastavu mikrobioma mlijeka, pri čemu rodilje u terminu pokazuju nižu zastupljenost vrsta Enterococcus i veću količinu vrsta Bifidobacterium u mlijeku, u poređenju s majkama prijevremenog porođaja.
Malo je studija provedeno koje ispituju utjecaj majčine prehrane na mikrobiom mlijeka, ali poznato je da prehrana utječe na druge aspekte sastava mlijeka, kao što je lipidni profil, što bi zauzvrat moglo uticati na njegov mikrobni sastav. Varijacije u sadržaju masti i ugljikohidrata u majčinoj prehrani mogu uticati na taksonomski sastav mikrobioma mlijeka. I taksonomski sastav i raznolikost bakterija prisutnih u ljudskom mlijeku vjerovatno variraju ovisno o geografskoj lokaciji majke; međutim, potrebne su studije s geografski raznolikijim učesnicima kako bi se bolje razumjele varijacije između populacija.
Periporođajna upotreba antibiotika kod majke povezana je s promjenama u prevalenciji rodvaLactobacillus, Bifidobacterium, Staphylococcus i Eubacterium u mlijeku.
Utvrđeno je da je gustoća socijalne mreže dijade majke i djeteta povezana s povećanom bakterijskom raznolikošću u mikrobiomu mlijeka majki u Centralnoafričkoj Republici.
Način porođaja Način porođaja može uticati na sastav mikrobioma majčinog mlijeka. Vaginalni porođaji povezani su s visokom taksonomskom raznolikošću i visokom prevalencijom vrsta rodova Bifidobacterium i Lactobacillusa, a suprotan trend se uočava kod porođaja carskim rezom, however no relationship between delivery mode and the maternal milk microbiome has also been observed.
Faza laktacije
Mikrobiom ljudskog mlijeka varira tokom faze laktacije, s većom mikrobnom raznolikošću u grušalini nego u zrelom mlijeku. Taksonomski sastav ljudskog mlijeka također varira tokom perioda laktacije, u početku dominirajući vrstama rodova Weissella, Leuconostoc, Staphylococcus, Streptococcus i Lactococcus,, a kasnije se prvenstveno sastoji od rodova Veillonella, Prevotella, Leptotrichia, Lactobacillus, Streptococcus, Bifidobacterium i Enterococcus.
Uticaji na zdravlje Smatra se da je dojenje važan pokretač uspostavljanja crijevnog mikrobioma kod dojenčadi. Crijevni mikrobiom dojenčadi hranjene majčinim mlijekom je manje raznolik, sadrži veće količine vrsta rodova Bifidobacterium i Lactobacillus, te manje potencijalnih patogenih taksona nego crijevni mikrobiom dojenčadi hranjene adaptiranim mlijekom. Bakterije iz majčinog mlijeka mogu smanjiti rizik od infekcija kod dojenčadi, kompetitivnim isključivanjem štetnih bakterija, i proizvodeći antimikrobne spojeve koji eliminiraju patogene sojeve. Određeni "Laktobacilli" i "Bifidobacteria", čiji rast stimulišu HMO-i, doprinose zdravom metaboličkom i imunskom funkcioniranju u crijevima dojenčadi.
Prednosti za dojilje Dojenje je bitna komponenta majčinog zdravlja i pruža brojne prednosti. Povezano je sa smanjenim rizikom od metaboličkih bolesti, poboljšanom imunskom funkcijom i odgođenim menstruacijskim ciklusima. Lactobacillus fermentum, vrsta probiotske bakterije, identificirana je kao sredstvo za smanjenje rizika od raka dojke. Istraživačke studije su pokazale da L. fermentum može poboljšati mastitis, čestu upalnu bolest povezanu s laktacijom, smanjenjem broja Streptococcus bakterija za koje se vjeruje da su uzročnik i faktor rizika za mastitis. Osim toga, teorijski su potvrđene značajne koristi dojenja u smanjenju metaboličkih bolesti poput dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. Proces laktacije zahtijeva značajnu potrošnju energije, što može ublažiti rizik od ovih bolesti. Dokazano je da Lactobacillus fermentum olakšava gubitak težine i smanjuje masnu masu, kao i poboljšava osjetljivost na insulin, čime pomaže u sprječavanju dijabetesa i gojaznosti.Janney CA, Zhang D, Sowers M. Lactation and weight retention. Am J Clin Nutr. 1997 Nov;66(5):1116-24. PMID 9356528 Štaviše, hormonske promjene tokom laktacije mogu dodatno poboljšati metabolizam i homeostazu glukoze, što ukazuje na smanjenje potencijalnih metaboličkih bolesti. Međutim, teško je odrediti tačan faktor koji utiče na promjenu težine nakon porođaja, zbog različitih faktora koji utiču na promjenu težine, kao što su BMI prije trudnoće, debljanje tokom trudnoće i socijalna podrška. Nedavna metaanaliza 13 kohortnih studija otkrila je da je dokazano da dojenje smanjuje upalne markere, kao što su C-reaktivni protein i interleukin-6, koji su povezani sa insulinskom rezistencijom i dijabetesom tipa 2.Tahir, M. J., Haapala, J. L., Foster, L. P., Duncan, K. M., Teague, A. M., Kharbanda, E. O., McGovern, P. M., Whitaker, K. M., Rasmussen, K. M., Fields, D. A., Harnack, L. J., Jacobs, D. R., & Demerath, E. W. (2019). Association of full breastfeeding duration with postpartum weight retention in a cohort of predominantly breastfeeding women. Nutrients, 11(4), 938.
S druge strane, dojenje također može odgoditi menstrucijske cikluse, smanjujući rizik od anemije uzrokovane nedostatkom željeza i povezanih zdravstvenih problema. "Prolaktin", hormon koji se proizvodi tokom dojenja, potiskuje ovulaciju, sprječavajući majku da ima menstruaciju. Ovo potiskivanje može trajati i do šest mjeseci nakon porođaja, služeći kao prirodni oblik kontracepcije.Rassie, K., Mousa, A., Joham, A., & Teede, H. J. (2021). Metabolic conditions including obesity, diabetes, and polycystic ovary syndrome: Implications for breastfeeding and breastmilk composition. Seminars in Reproductive Medicine, 39(03/04), 111–132.