John Matthew Martinis (San Pedro, 1958), američki je fizičar i profesor na Univerzitetu Kalifornije u Santa Barbari. Poznat je po svom radu na razvoju kvantnih računara baziranih na superprovodnicima. Godine 2019. vodio je tim u Googleu koji je prvi demonstrirao kvantnu nadmoć koristeći procesor Sycamore.

Godine 2025. dobio je Nobelovu nagradu za fiziku zajedno sa svojim bivšim mentorom Johnom Clarkeom i kolegom Michelom Devoretom za eksperimentalne dokaze makroskopskih kvantnih fenomena u superprovodljivim krugovima.

Biografija Martinis je rođen u San Pedru u Kaliforniji. Njegov otac bio je porijeklom iz mjesta Komiža na otoku Visu (Hrvatska), odakle je emigrirao u SAD. Diplomirao je fiziku na Univerzitetu Kalifornije u Berkeleyju 1980. godine, a doktorirao na istom univerzitetu 1987. pod mentorstvom Johna Clarkea.

Karijeru je započeo u Nacionalnom institutu za standarde i tehnologiju (NIST) u Boulderu, gdje je radio na razvoju elektronike za mjerenje pojedinačnih elektrona. Godine 2004. prešao je na Univerzitet Kalifornije u Santa Barbari (UCSB), gdje drži katedru za eksperimentalnu fiziku.

Godine 2014. pridružio se kompaniji Google kako bi osnovao i vodio njihov odjel za kvantno računarstvo (Google Quantum AI). Tu je vodio razvoj 53-kubitnog procesora Sycamore, koji je 2019. izvršio zadatak koji bi klasičnom superračunaru trebao hiljade godina. Iz Googlea je otišao 2020. godine zbog neslaganja oko vodstva tima te je kasnije suosnovao kompaniju Qolab.

Istraživački rad Martinisov rad fokusira se na superprovodljive kubite (kvantne bitove). Njegova grupa na UCSB-u i u Googleu značajno je poboljšala vjernost (fidelity) i stabilnost supravodljivih krugova, što je omogućilo izgradnju većih i pouzdanijih kvantnih procesora. Njegov rani rad s Clarkeom i Devoretom na Berkeleyju bio je ključan za razumijevanje kvantnog tuneliranja u makroskopskim sistemima, što je 2025. nagrađeno Nobelovom nagradom.

Nagrade i priznanja Fritz London Memorial Prize (2014) – za rad na supravodljivim kbitima. Nagrada John Stewart Bell (2021) – za fundamentalna istraživanja u kvantnoj mehanici. Nobelova nagrada za fiziku (2025) – za otkriće makroskopskog kvantnog tuneliranja.

Također pogledajte Kvantni računar Suprerprovodljivost Google Quantum AI

Reference

Vanjski linkovi

Službena stranica Martinis grupe na UCSB

Kategorija:Rođeni 1958. Kategorija:Živi ljudi Kategorija:Američki fizičari Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku