mini|Crocodylus niloticus

Nilski krokodil (Crocodylus niloticus) je vrsta krokodila koja živi u Africi i jedna je od najvećih postojećih vrsta gmizavaca. Rasprostranjen je u većem dijelu podsaharske Afrike i na Madagaskaru, gdje nastanjuje različite slatkovodne ekosisteme. Poznat je po čestim napadima na ljude i smatra se opasnim predatorom u mnogim područjima. Iako vrsti globalno ne prijeti neposredno izumiranje, lokalne populacije su u pojedinim afričkim državama ugrožene zbog gubitka staništa i prekomjernog izlova.

Naziv roda Crocodylus potiče od grčke riječi krokodeilos, koja se tumači kao „šljunak koji gmiže“ ili kao naziv vezan za Nil i obalu pune kamenja, dok niloticus na latinskom znači „nilski“.

Stanište i rasprostranjenost

mini|lijevo|200px|Rasprostranjenost nilskog krokodila

Nilski krokodil nastanjuje prvenstveno slatkovodne ekosisteme poput rijeka, jezera, močvara i bara, ali se može naći i u bočatim vodama estuarija i priobalnim mangrovima. Najčešće boravi u mirnijim dijelovima vodenih tokova i područjima s pogodnim mjestima za sunčanje na obali.

Vrsta je široko rasprostranjena u podsaharskoj Africi, posebno u istočnim, centralnim i južnim dijelovima kontinenta. Pored toga, prisutna je na sjeveru Madagaskara, gdje naseljava veće rijeke i jezera. Historijski je bila prisutna i u delti Nila te duž nekih obalnih područja Sredozemnog mora, ali je na tim prostorima lokalno izumrla.

Izgled i građa tijela

mini|desno|200px|Nilski krokodili u zatočeništvu

Nilski krokodil ima snažno, izduženo tijelo, kratke, bočno raširene noge i dugačak, mišićav rep koji služi kao glavno sredstvo pogona u vodi. Tijelo je prekriveno debelom, rožnatom kožom s redovima koštanih pločica (skuta) koje tvore jak oklop duž leđa i repa. Osnovna boja tijela varira od sivkasto do maslinasto-zelene, sa svjetlijom, žućkastom do bijelom bojom trbušne strane, pri čemu starije jedinke obično izgledaju tamnije.

Glava je izdužena s relativno širokom njuškom srednje širine, a snažne vilice opremljene su s više od 60 konusnih, oštrih zuba koji se stalno obnavljaju. Oči, nozdrve i uši smješteni su na gornjoj strani glave, što životinji omogućava da većim dijelom tijela ostane potopljena dok osmatra okolinu. Poput ostalih krokodila, posjeduje prozirnu treptajuću opnu (žmurnjaču) koja štiti oči pod vodom i potpuno razvijeno sekundarno nepce koje odvaja disajne puteve od usne šupljine. Srce je građeno od dvije pretkomore i dvije komore, što je osobina koju dijeli s pticama i sisavcima, dok je probavni sistem prilagođen gutanju krupnog plijena, uz često prisustvo kamenčića u želucu koji pomažu u usitnjavanju hrane.

Veličina

Nilski krokodil je najveća vrsta krokodila u Africi i jedan od najvećih živućih gmizavaca na svijetu. Odrasle jedinke u većini populacija prosječno dostižu dužinu od 3 do 4,5 metra, dok najveći mužjaci mogu premašiti 5 metara. Masa odraslih mužjaka često iznosi nekoliko stotina kilograma, a izuzetno krupni primjerci mogu težiti i preko 700 kilograma.

Izražen je spolni dimorfizam, pa su mužjaci u prosjeku oko 30% veći od ženki. U prošlosti su zabilježeni izuzetno veliki primjerci duži od 6 metara, ali su takvi „divovi“ danas veoma rijetki, što se djelimično dovodi u vezu s intenzivnim lovom tokom 20. stoljeća.

Parenje i razmnožavanje

mini|desno|200px|Jaja nilskog krokodila

Nilski krokodili dostižu spolnu zrelost nakon što dostignu određenu veličinu, a ne strogo određenu starost, pri čemu mužjaci sazrijevaju pri većoj dužini tijela od ženki. U prirodnim uslovima to se obično dešava nakon oko desetak godina života, zavisno od lokalnih klimatskih i ekoloških prilika.

Sezona parenja vezana je za promjene vodostaja i obično se odvija u periodu prijelaza između kišne i sušne sezone. Mužjaci privlače ženke vokalizacijama, držanjem tijela, udaranjem njuškom po površini vode i drugim oblicima vizuelne i zvučne komunikacije. Nakon udvaranja, par se kratko zadržava u međusobnom kontaktu u vodi, poslije čega dolazi do parenja.

Ženke polažu jaja u gnijezda koja kopaju na pjeskovitim ili rahlim obalama, često nekoliko metara iznad nivoa vode. Gnijezdo je jama duboka nekoliko desetina centimetara u koju ženka polaže od nekoliko desetina do oko 80 jaja, pri čemu prosječne vrijednosti iznose oko 50 jaja. Jaja su po veličini i obliku slična jajima većih ptica, ali sa tanjom ljušturom. Nakon polaganja ženka prekriva jaja pijeskom ili zemljom i ostavlja ih na inkubaciju, koja traje oko tri mjeseca.

Roditeljska briga je dobro razvijena, pa ženka, a često i mužjak, čuvaju područje gnijezda od predatora poput varana i drugih životinja. Mladi se neposredno prije izlijeganja oglašavaju visokofrekventnim zvukovima, što je signal majci da otkopa gnijezdo. Roditelji tada često pažljivo uzimaju jaja u usta kako bi pomogli mladima da izađu i prenose ih do vode. Ženka nastavlja čuvati mladunce još neko vrijeme nakon izlijeganja, pri čemu ih ponekad prenosi na leđima ili u ustima kako bi ih zaštitila od predatora.

Spol mladih nilskih krokodila ne zavisi od genetskih faktora, nego od temperature tokom inkubacije jaja. Niže i više prosječne temperature u gnijezdu pogoduju razvoju ženki, dok se mužjaci razvijaju unutar užeg temperaturnog raspona srednjih vrijednosti.

Mladi pri izlijeganju obično mjere oko 30 centimetara i u ranim godinama relativno brzo rastu. U prvim godinama života ostaju blizu područja gnijezda, nastojeći izbjeći teritorije većih odraslih krokodila, koji im mogu predstavljati potencijalne predatore. Životni vijek nilskog krokodila u prirodi procjenjuje se na nekoliko decenija, a veće jedinke mogu živjeti 70 i više godina, dok u zatočeništvu mogu doživjeti više od 50 godina.

Prehrana

Prehrana nilskog krokodila mijenja se tokom života, odražavajući rast i promjene u veličini tijela. Mladi se u početku hrane kukcima, sitnim vodenim beskičmenjacima i drugim manjim životinjama, zatim prelaze na vodozemce, manje gmazove i ptice.

Odrasli nilski krokodili su oportunistički predatori čiju prehranu u velikoj mjeri čine ribe, ali love i razne druge kralježnjake koji dolaze na vodu. Mogu napasti gotovo svaku životinju koja im priđe obali, uključujući antilope, zebre, bivole, mlade vodenkonje i druge veće sisavce. Poznato je da ponekad napadaju i ljude, zbog čega se ubrajaju među najopasnije velike predatore Afrike.

Lovna strategija se uglavnom zasniva na iznenadnim zasjedama iz plitke vode, pri čemu krokodil koristi prikriven položaj i nagli zamah snažnim repom i tijelom da bi zgrabio plijen. Plijen se obično odvlači pod vodu i utaplja, a veći komadi se kidaju snažnim uvijanjem tijela koje pomaže da se otkinu zalogaji.

Historija

Nilski krokodil je poznat ljudskim zajednicama u Africi još od antičkih vremena i često se spominje u historijskim izvorima. U starom Egiptu imao je važnu ulogu u religiji i mitologiji, gdje je bio povezan s božanstvom Sobekom. Tokom 19. i 20. stoljeća intenzivno je lovljen zbog kože i kao „štetočina“, što je dovelo do opadanja brojnosti u mnogim područjima. Uvođenjem mjera zaštite i regulisanog korištenja vrsta se u nekim državama djelimično oporavila, iako lokalne populacije i dalje mogu biti ugrožene.

Literatura

Reference

Vanjski linkovi

Kategorija:Gmizavci u Africi Kategorija:Krokodili u Africi