Telhini () u grčkoj mitologiji, bili su prvobitni stanovnici ostrva Rodos i bili su poznati na Kreti i Kipru.
Porodica Njihovi roditelji bili su ili Pont i Geja ili Tartar i Nemesis, ili su rođeni iz krvi kastriranog Urana, zajedno s Erinijama.Ivan Ceces o Teogoniji 80. s Bahilidom kao autoritetom za Telhinovo porijeklo, budući da su sinovi Nemesisa i Tartara. Prema Diodoru Sicilijskom, Telhini su bili potomci Talase.Diodor Sicilski, 5.55.1 Imali su peraje umjesto ruku i glave pasa i bili su poznati kao djeca riba.Evstatije Solunski o Homeru, str. 771 U nekim izvještajima, Posejdon je opisan kao otac Telhina.Non, Dionisijaka 14.36 ff
Mitologija Reja je povjerila Telhinima odgoj Posejdona, što su i postigli uz pomoć Kafire, jedne od Okeanovih kćeri. Druga verzija kaže da ih je Reja pratila na Kretu s Rodosa, gdje je devet Telhinja, poznatih kao Kureti, odabrano da odgoje Zeusa.Strabon, Geografija 10.3.19 str. 653
Međutim, u drugim verzijama priče, Reja, Apolon i Zeus opisani su kao neprijateljski raspoloženi prema Telhinjanima.Sholije uz Apolonije Rođanin, Argonautika 1.1141 Bogovi (Zeus, Posejdon ili Apolon) su ih na kraju ubili jer su počeli koristiti magiju u zlonamjerne svrhe;Ovidije, Metamorfoze 7.365 ff posebno su proizveli mješavinu stigijske vode i sumpora, koja je ubijala životinje i biljkeStrabon, Geografija 14.2.7 (prema Nonu, to su učinili kao osvetu što su ih Helijade protjerale s Rodosa). Izvještaji se razlikuju o tome kako su tačno uništeni: poplavom ili Zeusovim gromomPindar, Paean 5 ili Posejdonovim trozubcemNon, Dionisijaka 18.35 ili je Apolon poprimio oblik vuka da ih ubije.Servije, Komentar na Vergilijevu Eneidu 4.377 Izgleda da su izgubili Titanomahiju, bitku između bogova i Titana.
Ovidije u svom Ibisu spominje da je Makelo, kao i ostali Telhini, ubijen gromom;Ovid, Ibis 475 prema KalimahuKalimah, Aitia fr. 3.1 i Nonu, međutim, Makelo je bio jedini koji je pošteđen. Prema Bahilidu, preživjela je Deksiteja.Bahilid, fr. 1 Bakhilid također spominje da je Deksiteja kasnije imala sina Euksantija s Minosom.Potvrđeno izvještajem Apolodora, 3.1.2 Ovaj Euksantij je također poznat iz Pindarovih djela.
U rijetkim izvještajima, Telhini su prvobitno bili Akteonovi psi, koji su pretvoreni u ljude.
Reference
Izvori Diodorus Siculus, The Library of History translated by Charles Henry Oldfather. Twelve volumes. Loeb Classical Library. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press; London: William Heinemann, Ltd. 1989. Vol. 3. Books 4.59–8. Online version at Bill Thayer's Web Site Diodorus Siculus, Bibliotheca Historica. Vol 1-2. Immanel Bekker. Ludwig Dindorf. Friedrich Vogel. in aedibus B. G. Teubneri. Leipzig. 1888-1890. Greek text available at the Perseus Digital Library. John Tzetzes, Book of Histories, Book VII-VIII translated by Vasiliki Dogani from the original Greek of T. Kiessling's edition of 1826. Online version at theio.com John Tzetzes, Book of Histories, Book XII-XIII translated by Nikolaos Giallousis from the original Greek of T. Kiessling's edition of 1826. Online version at theio.com Maurus Servius Honoratus, In Vergilii carmina comentarii. Servii Grammatici qui feruntur in Vergilii carmina commentarii; recensuerunt Georgius Thilo et Hermannus Hagen. Georgius Thilo. Leipzig. B. G. Teubner. 1881. Online version at the Perseus Digital Library. Nonnus of Panopolis, Dionysiaca translated by William Henry Denham Rouse (1863-1950), from the Loeb Classical Library, Cambridge, MA, Harvard University Press, 1940. Online version at the Topos Text Project. Nonnus of Panopolis, Dionysiaca. 3 Vols. W.H.D. Rouse. Cambridge, MA., Harvard University Press; London, William Heinemann, Ltd. 1940-1942. Greek text available at the Perseus Digital Library. Pseudo-Apollodorus, The Library with an English Translation by Sir James George Frazer, F.B.A., F.R.S. in 2 Volumes, Cambridge, MA, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1921. Online version at the Perseus Digital Library. Greek text available from the same website. Publius Ovidius Naso, Metamorphoses translated by Brookes More (1859-1942). Boston, Cornhill Publishing Co. 1922. Online version at the Perseus Digital Library. Publius Ovidius Naso, Metamorphoses. Hugo Magnus. Gotha (Germany). Friedr. Andr. Perthes. 1892. Latin text available at the Perseus Digital Library. Publius Papinius Statius, The Thebaid translated by John Henry Mozley. Loeb Classical Library Volumes. Cambridge, MA, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1928. Online version at the Topos Text Project. Publius Papinius Statius, The Thebaid. Vol I-II. John Henry Mozley. London: William Heinemann; New York: G.P. Putnam's Sons. 1928. Latin text available at the Perseus Digital Library. Stephanus of Byzantium, Stephani Byzantii Ethnicorum quae supersunt, edited by August Meineike (1790-1870), published 1849. A few entries from this important ancient handbook of place names have been translated by Brady Kiesling. Online version at the Topos Text Project. Strabo, The Geography of Strabo. Edition by H.L. Jones. Cambridge, Mass.: Harvard University Press; London: William Heinemann, Ltd. 1924. Online version at the Perseus Digital Library. Strabo, Geographica edited by A. Meineke. Leipzig: Teubner. 1877. Greek text available at the Perseus Digital Library.
Kategorija:Grčka mitologija Kategorija:Djeca Geje Kategorija:Djeca Posejdona