Kara Musa-paša (; umro 1649) bio je osmanski državnik i vojni zapovjednik bošnjačkog porijekla. Za vrijeme vladavine sultana Ibrahima I imenovan je za velikog vezira, najvišeg državnog službenika poslije sultana, ali je na toj dužnosti ostao samo pet dana, od 16. do 21. septembra 1647. Prije toga služio je kao dvorski službenik, janjičarski aga, glavni defterdar, kapudan-paša i namjesnik Bagdada.
Rođen je u Vikoču kod Foče, u tadašnjem Hercegovačkom sandžaku, u porodici Vehabegović. Školovan je u Enderunu, osmanskoj dvorskoj školi za buduće upravne, vojne i dvorske službenike. U izvorima se navodi i kao Kapidžibaša Musa-paša, prema službi kapidžibaše, zapovjednika dvorskih vratara i jednog od viših službenika dvora.
Porijeklo i dvorska služba Kara Musa-paša potjecao je iz porodice Vehabegović iz Vikoča, mjesta u području Foče. Nakon školovanja u Enderunu ušao je u dvorsku službu i napredovao kroz dvorske i vojne položaje. U vrijeme sultana Murata IV bio je njegov bliski dvorski pratilac, i službenik zadužen za sultanovo oružje i neposrednu pratnju.
U maju 1643. osnovao je vakuf u Novoj Kasabi, u kadiluku Birač. Prema sačuvanoj vakufnami, zadužbina je obuhvatala džamiju, mekteb, dva karavan-saraja, 25 dućana, stupe, mlinove, bašče, šumu, livadu i novčani kapital od 150.000 srebrenih akči. Na osnovu vakufname i fermana iz 1641. smatra se da je Musa-pašina džamija u Novoj Kasabi najvjerovatnije završena u proljeće 1643.
Za vladavine Ibrahima I oženio se Šekerpare Hatun, jednom od žena iz sultanovog dvorskog kruga. Taj brak mu je pomogao u daljem napredovanju, jer je Šekerpare Hatun imala utjecaj na sultana. U istom periodu obavljao je više različitih službi: bio je kapidžibaša, upravnik državnog brodogradilišta, aga spahija, šehremini, službenik zadužen za gradsku upravu i opskrbu Istanbula, te boluk-aga, zapovjednik jednog od vojnih odreda.
Godine 1645. imenovan je za janjičarskog agu, zapovjednika janjičara. U decembru iste godine dobio je vezirski rang i postavljen je za glavnog defterdara, visokog finansijskog službenika koji je upravljao državnim prihodima i rashodima. Time je ušao u najuži krug osmanskih državnih dostojanstvenika.
Kapudan-paša i Kritski rat Nakon smrti Koca Musa-paše u pomorskom sukobu s Mlečanima kod Eubeje, Kara Musa-paša imenovan je u januaru 1647. za kapudan-pašu, velikog admirala osmanske mornarice. Dužnost je preuzeo tokom Kritskog rata, dugog sukoba Osmanskog Carstva i Mletačke Republike za vlast nad Kretom.
Tokom pomorske službe učestvovao je u operacijama oko Krita, ali je ubrzo smijenjen. Kao razlog smjene navodilo se odugovlačenje opsade Kandije i izostanak većeg vojnog uspjeha. Njegova supruga Šekerpare Hatun iskoristila je utjecaj na dvoru da spriječi strožiju kaznu nakon gubitka položaja kapudan-paše.
Za njegovu službu na Kritu vezuje se i Kara Musa-pašina džamija u Retimnu. Zgrada je nastala preuređenjem ranije crkve u džamiju poslije osmanskog osvajanja grada, što je bila česta praksa u novoosvojenim gradovima Osmanskog Carstva.
Kratki veliki vezirat Dok se Kara Musa-paša vraćao s Krita, veliki vezir Nevesinli Salih-paša pogubljen je 16. septembra 1647. Sultan Ibrahim imenovao je Kara Musa-pašu za njegovog nasljednika, a carski pečat, simbol velikovezirske vlasti, poslan mu je morem preko kapidžijskog ćehaje, dvorskog službenika zaduženog za poslove vezane za kapidžije i visoke državne naredbe.
U Istanbulu je, međutim, kao sedaret-kajmekam, odnosno privremeni zastupnik velikog vezira, djelovao Hezarpare Ahmed-paša. On je utjecao na sultana i uspio isposlovati da Kara Musa-paša bude smijenjen već 21. septembra 1647, prije nego što je stigao preuzeti carski pečat i stvarno sjesti na položaj. Zbog toga se u nekim popisima velikih vezira njegovo ime izostavlja ili se navodi uz napomenu da nije preuzeo pečat.
Nakon dolaska u Istanbul nije stupio na dužnost velikog vezira, nego je imenovan za drugog vezira. Taj položaj i dalje ga je zadržao u vrhu državne uprave, ali bez stvarne kontrole nad velikovezirskim uredom.
Bagdad i pogubljenje U decembru 1647. poslan je za namjesnika Bagdada koji je bio jedno od najvažnijih istočnih središta Carstva, a tamošnji namjesnik imao je i upravnu i vojnu ulogu na osmansko-safavidskoj granici. Kara Musa-paša ostao je na toj dužnosti nešto više od godinu, do januara 1649, kada je smijenjen i pozvan nazad u Istanbul.
Po povratku je pogubljen 1649. u Istanbulu. Pogubljenje se vezuje za vrijeme maloljetnog sultana Mehmeda IV, kada je stvarni utjecaj na dvoru imala Kösem Sultanija kao majka i regentica u ime mladog vladara. Odluka o njegovom uklanjanju donesena je u krugu dvora i velikog vezira, u razdoblju obilježenom čestim smjenama, dvorskim sukobima i pritiskom vojnih korporacija na centralnu vlast.
Ocjene U biografskim izvorima Kara Musa-paša opisuje se kao hrabar i energičan čovjek. U osmanskoj biografskoj tradiciji posebno se ističu njegove vještine u borilačkim vježbama. Navodi se da je potekao iz sredine ljudi uvježbanih u jahanju, oružju i dvorskim vojnim vještinama, te da je bio dobar mačevalac i poznat hrvač.
Njegova karijera pokazuje karakterističan put osmanskog dvorskog kadra 17. stoljeća: školovanje u Enderunu, službu u sultanovoj blizini, prelazak u najviše vojne i finansijske položaje, te brzo napredovanje zahvaljujući dvorskim vezama. Kratki i gotovo neostvareni veliki vezirat odražava nestabilnost politike u vrijeme Ibrahima I, kada su na imenovanja snažno utjecali sultanovi miljenici, dvorske žene, visoki veziri i vojni krugovi.
Literatura
Reference
Kategorija:Umrli 1649. Kategorija:Osmanlije bošnjačkog porijekla Kategorija:Veziri Osmanskog Carstva Kategorija:Biografije, Foča