U psihoanalizi, predsvjesno označava dio psihe koji se nalazi neposredno izvan trenutne svijesti, ali joj prethodi. Sadržaji poput misli i sjećanja smatraju se predsvjesnim ako u datom trenutku nisu aktivno prisutni u svijesti, ali istovremeno nisu ni potisnuti. Zbog toga oni ostaju lako dostupni prisjećanju i mogu relativno lako preći u svjesno stanje. Ovu teorijsku formulaciju Sigmund Freud je izvorno pripisao Josefu Breueru.
U svom topografskom modelu psihe Freud je razlikovao predsvjesno () od svjesnog () i nesvjesnog ().
Predsvjesno se također odnosi na informacije koje su dostupne za kognitivnu obradu, iako se u datom trenutku ne nalaze u polju svjesne spoznaje. Jedan od najučestalijih oblika takve obrade jeste priming (kognitivni podsticaj), kod kojeg prethodno izlaganje nekom podražaju utječe na kasniju obradu informacija. Ostali karakteristični primjeri predsvjesne obrade obuhvataju fenomen "na vrhu jezika" i slijepi vid.
Freudov topografski model
Sigmund Freud je 1900. godine, u djelu Tumačenje snova, uveo postavku da nesvjesni um ne predstavlja tek jednostavnu suprotnost svijesti. Prema njegovom shvatanju, unutar psihičkog aparata postoje dvije zasebne sfere izvan neposredne svijesti: nesvjesno i predsvjesno.
Pojam nesvjesnog Freud je rezervisao isključivo za sadržaje koji su nedostupni svjesnom uvidu, dok je termin predsvjesno koristio za područje koje posreduje između nesvjesnog i svjesnog sistema. Predsvjesno djeluje kao svojevrsni filter ili prag koji reguliše pristup sadržaja u svijest, a funkcionalno je povezano i s voljnom kontrolom pažnje i motorike.
Ovu teorijsku razliku Freud je obrazložio sljedećim riječima:
Kako objašnjava David Stafford-Clark:
Freudov izvorni njemački izraz za predsvjesno bio je das Vorbewusste, dok je za nesvjesno koristio termin das Unbewusste.
Karakteristike
Freud je smatrao da se predsvjesno odlikuje sposobnošću provjere stvarnosti, dostupnošću sjećanja koja se mogu prizvati u svijest te, prije svega, povezanošću s verbalnim predstavama (predstavama riječi), što predstavlja osnovnu razliku u odnosu na sadržaje nesvjesnog.
U drugom poglavlju djela Ego i id, Freud objašnjava da se suštinska razlika između nesvjesne i predsvjesne predstave sastoji u tome što su nesvjesne predstave zasnovane na sadržajima koji nisu neposredno dostupni svijesti, dok predsvjesne predstave mogu dospjeti u svijest putem svojih veza s verbalnim predstavama.
Verbalne predstave predstavljaju tragove sjećanja koji su nekada bili opažaji, pa stoga mogu ponovo postati svjesni. Freud je smatrao da se sadržaji nesvjesnog mogu prenijeti u predsvjesno samo ukoliko se uspostave posredne veze između nesvjesne misli i odgovarajuće riječi ili slike prisutne u predsvjesnom.
Odnos prema idu, egu i super-egu
Razlikovanje svjesnog, predsvjesnog i nesvjesnog predstavlja ono što je Freud nazivao topografskim modelom psihe, odnosno podjelom psihičkog života prema nivou dostupnosti sadržaja svijesti. Godine 1923. Freud je, pored ove topografske podjele, razvio i strukturalni model psihe, uvodeći tri međusobno povezana psihička sistema: id, ego i super-ego. Iako se ovi sistemi djelimično preklapaju s podjelom na svjesno, predsvjesno i nesvjesno, oni predstavljaju zaseban način razumijevanja strukture psihe.
Ego predstavlja organizovanu cjelinu psihičkih procesa i najčešće je povezan sa svjesnim funkcionisanjem. Međutim, njegovi dijelovi mogu djelovati i na predsvjesnom nivou, naročito kada kontrolišu ili ograničavaju pristup nesvjesnih sadržaja svijesti. Budući da ego može pružati otpor određenim psihičkim sadržajima, pojedini njegovi aspekti mogu djelovati i izvan svijesti, odnosno biti nesvjesni u dinamičkom smislu.
Id je potpuno nesvjesni dio psihe koji sadrži nagonske težnje, instinkte i potisnute sadržaje. Ego je u stalnoj interakciji s idom nastojeći da njegove zahtjeve uskladi sa zahtjevima vanjske stvarnosti. Prema Freudu, ego predstavlja razum, prosuđivanje i prilagođavanje stvarnosti, dok id predstavlja izvor nagonskih impulsa i duboko ukorijenjenih strasti.
Super-ego predstavlja unutrašnji sistem moralnih normi, vrijednosti i ideala. On se razvija tokom djetinjstva kroz proces socijalizacije i identifikacije s roditeljskim i društvenim autoritetima, a Freud je smatrao da njegovo formiranje u velikoj mjeri zavisi od razrješenja Edipovog kompleksa. Super-ego djeluje kao unutrašnji moralni autoritet koji procjenjuje postupke pojedinca i usmjerava njegovo ponašanje prema usvojenim idealima i društvenim normama.
U terapijskom kontekstu
U kliničkoj praksi, predsvjesni nivo psihičkog funkcionisanja prepoznaje se kao glavno polje neposrednog terapeutskog rada. Budući da se predsvjesni sadržaji, za razliku od duboko potisnutih nesvjesnih sila, mogu bez većih prepreka dovesti u polje svjesne spoznaje, oni predstavljaju materijal koji je najpogodniji za kliničko istraživanje, verbalizaciju i interpretaciju.
U psihoanalitičkom procesu razlikuju se pacijentove predsvjesne transferne fantazije od onih koje pripadaju nesvjesnom sistemu psihe. Predsvjesne transferne fantazije nalaze se na samoj granici osvještavanja i mogu postati dostupne pacijentovom uvidu uz relativno mali napor i usmjeravanje pažnje, dok nesvjesne fantazije zahtijevaju znatno složeniji proces dugotrajne analize i savladavanja odbrambenih mehanizama.
Psihijatar Eric Berne smatrao je da predsvjesno obuhvata znatno šire područje psihičkog života nego što se to obično pretpostavlja. Prema njegovom mišljenju, prenaglašavanje uloge nesvjesnog u tradicionalnoj psihoanalizi dovelo je do toga da i analitičari i pacijenti potcijene stvarni uticaj i važnost predsvjesnih procesa u svakodnevnom funkcionisanju i samoj terapiji.
Također pogledajte Svijest Jacques Lacan Filozofija uma Subliminalna percepcija Nesvjesni um
Reference
Dodatna literatura Virginia Hamilton, The Analyst's Preconscious (1996), (Digitalizovano na Google Books)
Vanjski linkovi Davidson, C. The Problem of the Preconscious
Kategorija:Nesvjesno Kategorija:Frojdovska psihologija Kategorija:Analitička psihologija Kategorija:Mentalni procesi Kategorija:Psihoanalitička terminologija Kategorija:Psihodinamika Kategorija:Psihoanalitička teorija