mini|desno|300px|Pregled i trijaža povrijeđenih osoba na mjestu događaja mini|desno|300px|Trijažni punkt uspostavljen izvan Pentagona 11. septembra 2001. U medicini, trijaža predstavlja postupak kojim pružaoci zdravstvene zaštite, poput zdravstvenih radnika i osoba osposobljenih za pružanje prve pomoći, određuju redoslijed prioriteta za zbrinjavanje povrijeđenih osoba, odnosno raspoređuju ograničene medicinske resurse kako bi oni bili dostupni onima koji od njih mogu imati najviše koristi. Trijaža se primjenjuje u situacijama kada je broj povrijeđenih veći od broja raspoloživih zdravstvenih radnika (što se naziva incident s velikim brojem žrtava) ili kada nema dovoljno medicinskih sredstava za liječenje svih povrijeđenih.
Metode trijaže razlikuju se među ustanovama, regijama i državama, ali se svaka od njih zasniva na istim univerzalnim principima. U većini protokola trijaže prednost imaju osobe s najtežim povredama koje imaju najveće šanse za preživljavanje, dok se osobe s neizlječivim (terminalnim) povredama svrstavaju u posljednju grupu prioriteta (osim u slučaju obrnute trijaže). Protokoli trijaže međusobno se znatno razlikuju te mogu biti zasnovani na unaprijed utvrđenim, mjerljivim kriterijima, poput sistema bodovanja traume, ili na stručnoj medicinskoj procjeni zdravstvenog radnika. Trijaža nije potpuno precizan postupak i može biti prilično subjektivna, naročito kada se zasniva na općem utisku umjesto na standardizovanom bodovanju. Razlog tome je što je pri donošenju odluka potrebno istovremeno uskladiti više, ponekad i međusobno suprotstavljenih ciljeva, uključujući vjerovatnoću preživljavanja, efikasnost liječenja, preostali životni vijek pacijenta te etička načela i religijska uvjerenja.
Etimologija
Termin trijaža potječe iz francuskog jezika, od riječi triage, koja označava radnju odabiranja ili razvrstavanja, a koja je izvedena je od starofrancuskog glagola trier, koji znači odvojiti, sortirati, razvrstati, prosijati ili odabrati. Glagol trier vuče korijene iz kasnolatinskog izraza tritare, što znači drobiti ili mljeti.
Iako je sam koncept postojao mnogo ranije, najmanje još u vrijeme vladavine Maksimilijana I, izraz trier počeo se koristiti za opisivanje postupka trijaže tek početkom 19. vijeka. U tom periodu Dominique-Jean Larrey, glavni hirurg Napoleonove Carske garde, postavio osnove onoga što će se razviti u savremenu trijažu, princip prema kojem se "ranjenici zbrinjavaju u skladu s utvrđenom težinom njihovih povreda i hitnošću medicinske pomoći, bez obzira na njihov vojni čin ili nacionalnost".
Koncepti u trijaži
Jednostavna trijaža
Jednostavna trijaža najčešće se primjenjuje na mjestu nesreće ili tokom incidenta s velikim brojem žrtava (MCI), s ciljem razvrstavanja pacijenata u nekoliko grupa: one kojima je za preživljavanje neophodna hitna medicinska pomoć i transport u ustanovu sekundarne ili tercijarne zdravstvene zaštite, one kojima za preživljavanje nije potrebna hitna medicinska pomoć, na nepovrijeđene, te na preminule ili one kod kojih je smrt neizbježna u kratkom roku.
U Sjedinjenim Američkim Državama najčešće se primjenjuju modeli trijaže START i SALT, u Kanadi CTAS, a u Australiji ATS.
Procjena obično započinje pozivom svim osobama koje mogu hodati da se udalje u označeni prostor, čime im se dodjeljuje najniži prioritet, nakon čega se pristupa pregledu ostalih pacijenata. Nakon početne procjene koju provodi zdravstveni radnik, zasnovane na ABCDE pristupu, pacijenti se označavaju dostupnim podacima, što uključuje "ime i prezime, spol, povrede, provedene medicinske intervencije, identifikaciju pružaoca pomoći, trijažni skor i jasno vidljivu opću kategoriju trijaže".
pacijenti se označavaju dostupnim identifikacijskim i medicinskim podacima, uključujući ime i prezime, spol, povrede, provedene medicinske intervencije, identifikacijske oznake zdravstvenog radnika, rezultat trijaže te jasno vidljivo označenu kategoriju trijaže.
ABCDE procjena
ABCDE procjena (čije su druge varijante ABC, ABCD, ABCDEF i brojne druge, uključujući verzije prilagođene jezicima koji nisu engleski) predstavlja strukturirani algoritam za brzu procjenu stanja pacijenta. Dizajniran je za sistematski pregled vitalnih funkcija prema stepenu njihove važnosti za preživljavanje organizma.
+ Primjer ABCDE procjeneSlovoNazivOpisADisajni put (Airway)Provjera prohodnosti disajnog puta i postojanja opstrukcijeBDisanje (Breathing)Provjera da li pacijent diše i da li je disanje urednoCCirkulacija (Circulation)Procjena srčane frekvencije i vremena kapilarnog punjenjaDNeurološki status (Disability)Procjena stanja svijesti, budnosti i odgovora na bolne podražajeESkidanje odjeće i pregled (Exposure)Pregled pacijenta radi utvrđivanja povreda, krvarenja, tjelesne temperature i drugih promjena na koži
Trijažna oznaka
mini|desno|300px|Mnogi protokoli trijaže koriste trijažne oznake standardizovanih oblika mini|desno|300px|Svjetlosne oznake za hitnu trijažu (E/T), posebno korisne noću ili u nepovoljnim uslovima Trijažna oznaka je unaprijed pripremljena oznaka koja se postavlja na svakog pacijenta i služi za:
identifikacije pacijenta; evidentiranja rezultata početne procjene; označavanja prioriteta za pružanje medicinske pomoći i transport s mjesta događaja; praćenja pacijenta tokom postupka trijaže; označavanja dodatnih rizika, poput kontaminacije.
Trijažne oznake mogu imati različite oblike. U pojedinim državama koriste se nacionalno standardizovane trijažne oznake, dok se u drugima primjenjuju komercijalno dostupni modeli čiji se izgled i sadržaj razlikuju. Neke međunarodne organizacije također koriste standardizovane trijažne oznake, kao što je slučaj s NATO-om.
Među najčešće korištenim komercijalnim sistemima nalaze se METTAG, SMARTTAG, E/T LIGHT i CRUCIFORM. Napredniji modeli označavanja sadrže posebne indikatore koji pokazuju da li je pacijent kontaminiran opasnim materijama, kao i perforirane odvojive trake koje olakšavaju praćenje kretanja pacijenata tokom cijelog procesa.
Napredna trijaža
Naprednu trijažu provode zdravstveni radnici s višim stepenom stručne osposobljenosti, poput ljekara, medicinskih sestara i tehničara te paramedika. Na osnovu detaljnije kliničke procjene oni donose odluke o daljnjem liječenju, pri čemu se mogu koristiti i naprednim dijagnostičkim metodama, kao što je kompjuterizirana tomografija (CT). Napredna trijaža može predstavljati i oblik sekundarne trijaže, kada se procjena pacijenta obavlja na drugoj lokaciji, poput bolnice, ili nakon dolaska kvalifikovanijeg medicinskog osoblja na mjesto nesreće.
Obrnuta trijaža
Pod pojmom obrnute trijaže podrazumijevaju se tri osnovna koncepta. Prvi se odnosi na ubrzani otpust stabilnih pacijenata iz bolnice kako bi se oslobodili kapaciteti za prihvat velikog broja nastradalih u slučaju incidenta s velikim brojem žrtava.
Drugi koncept obrnute trijaže primjenjuje se kod specifičnih stanja, kao što su povrede izazvane udarom groma, kada se osobama koje na prvi pogled izgledaju kao da ne pokazuju znakove života može dati prednost u liječenju u odnosu na druge pacijente, jer postoji velika vjerovatnoća uspješne reanimacije.
Treće koncept odnosi se na davanje prednosti liječenju lakše povrijeđenih osoba kako bi se one što prije osposobile za povratak svojim dužnostima. Ovaj pristup vuče korijene iz vojne medicine, gdje vraćanje boraca na ratište može presudno utjecati na ishod borbe, a time i na ukupnu stopu preživljavanja jedinice.
Podtrijaža i nadtrijaža
Podtrijaža (nedovoljna trijaža) predstavlja potcjenjivanje ozbiljnosti bolesti ili povrede. Primjer ovakve procjene bio bi razvrstavanje pacijenta prioriteta 1 (hitni slučajevi) u prioritet 2 (odgođeno zbrinjavanje) ili prioritet 3 (minimalno zbrinjavanje). Stopa podtrijaže razlikuje se u zavisnosti od mjesta na kojem se provodi trijaža. Pregled trijažne prakse u službama hitne pomoći iz 2014. pokazao je da se u bolnicama u Sjedinjenim Američkim Državama podtrijaža javlja u 34% slučajeva, dok su analize vanbolničke trijaže utvrdile znatno nižu stopu od 14%.
Nadtrijaža (pretjerana trijaža) označava precjenjivanje ozbiljnosti bolesti ili povrede. Primjer bi bio kada se pacijent prioriteta 3 (minimalno zbrinjavanje) svrsta u prioritet 2 (odgođeno zbrinjavanje) ili prioritet 1 (hitni slučajevi). U cilju sprječavanja podtrijaže i njenih fatalnih posljedica, u praksi se toleriše stopa nadtrijaže čak i do 50%. Pojedine studije ukazuju na to da je pojava nadtrijaže rjeđa kada postupak provode bolnički medicinski timovi nego kada to čine paramedici ili tehničari hitne pomoći na terenu.
Telefonska trijaža
U telefonskoj trijaži zdravstveni radnici, poput kvalifikovani zdravstveni radnici (najčešće medicinske sestre i tehničari) procjenjuju simptome i i uzimaju anamnezu pacijenta te na osnovu tih informacija daju preporuku o daljnjem postupanju putem telefona. Analiza dostupne naučne literature pokazala je da ovakve službe pružaju tačne i sigurne informacije u oko 90% slučajeva.
Palijativna njega
U uslovima trijaže, paliativna njega dobija širu primjenu jer određena zdravstvena stanja – koja bi u redovnim okolnostima bila izlječiva – postaju fatalna zbog same prirode incidenta s velikim brojem žrtava i nedostatka resursa. Za ove pacijente, kao i za one kod kojih je procjenjeno da im se ne može pomoći, palijativna njega predstavlja razliku između bolne i relativno mirne smrti.
Tokom pandemije bolesti COVID-19 značaj palijativne njege u postupku trijaže postao je posebno izražen, jer su pojedine države, uslijed nedostatka medicinske opreme i respiratora, bile primorane ograničiti ili uskratiti liječenje određenim grupama pacijenata.
Evakuacija
Konačni cilj rada na terenu jeste evakuacija svih povrijeđenih, kako bi se mjesto nesreće u potpunosti ispraznilo, po potrebi istražilo i na kraju proglasilo sigurnim. Pri organizaciji evakuacije potrebno je voditi računa i o tome da se ne preopterete raspoloživi zdravstveni kapaciteti u lokalnoj zajednici, što u izuzetnim okolnostima može podrazumijevati i evakuaciju pojedinih pacijenata u druge države.
Alternativne zdravstvene ustanove
Alternativni stacionari (improvizovane bolnice) su objekti namijenjeni zbrinjavanju većeg broja pacijenata ili prostori koji se mogu privremeno prilagoditi toj namjeni. To mogu biti škole, sportske dvorane, stadioni ili veliki kampovi koji se, prema potrebi, organizuju za prihvat, zbrinjavanje i privremeni smještaj velikog broja povrijeđenih ili drugim vanrednim situacijama. Ovakve improvizovane ustanove obično se uspostavljaju u saradnji s lokalnim bolnicama, koje ih koriste kao strategiju za proširenje vlastitih kapaciteta u kriznim situacijama. Iako bolnice ostaju poželjno mjesto zbrinjavanja svih pacijenata, tokom incidenata s velikim brojem žrtava ovakvi objekti mogu se koristiti za prihvat pacijenata s lakšim povredama ili manje hitnim zdravstvenim stanjima, čime se sprječava preopterećenje bolničkih kapaciteta.
Historija trijaže prije savremenog doba mini|desno|300px|Stranica Edwin Smithovog papirusa Edwin Smithov papirus
Opći koncept trijaže prvi put je opisan u egipatskom dokumentu iz 17. vijeka p. n. e., poznatom kao Edwin Smithov papirus. Papirus je otkriven 1862. u blizini današnjeg Luksora u Egiptu, a sadrži opise pregleda i liječenja brojnih medicinskih stanja pri čemu povrede razvrstava u tri kategorije: "Zdravstveno stanje koje mogu izliječiti." "Zdravstveno stanje s kojim se namjeravam boriti." "Zdravstveno stanje koje se ne može izliječiti."
Sveto Rimsko Carstvo
Tokom vladavine cara Maksimilijana I, u ratnim okolnostima uvedeno je pravilo prema kojem su vojnici imali prednost u bolničkom liječenju u odnosu na ostale pacijente, pri čemu su najteže povrijeđeni vojnici prvi dobijali medicinsku pomoć.
Savremena historija trijaže mini|desno|300px|Nacrt Larreyevih letećih ambulantnih kola Napoleonova trijaža