Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije odnosi se na razvoj obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini u periodu od 1878. do 1918. godine, kada je zemljom upravljala Austro-Ugarska Monarhija na osnovu odluka Berlinskog kongresa

U tom periodu izvršene su značajne promjene u organizaciji školstva, osnivanju novih obrazovnih ustanova i uvođenju savremenijih nastavnih programa.

Početak austrougarske uprave Nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, zatečeni obrazovni sistem uglavnom se zasnivao na vjerskim školama: mektebima i medresama kod muslimanskog stanovništva, pravoslavnim školama pod utjecajem crkvenih institucija i katoličkim školama koje su vodile crkvene zajednice.

Nova uprava nastojala je postepeno uvesti državni obrazovni sistem po uzoru na škole u drugim dijelovima Monarhije. Posebna pažnja posvećena je stvaranju mreže osnovnih i srednjih škola, obrazovanju nastavnog kadra i uvođenju novih nastavnih predmeta.

Razvoj osnovnog školstva Tokom austrougarske uprave povećan je broj osnovnih škola u Bosni i Hercegovini. Država je osnivala javne osnovne škole u gradovima i ruralnim područjima, nastojeći povećati pismenost stanovništva.

U školama su se, pored osnovnih predmeta poput čitanja, pisanja i matematike, izučavali historija, geografija, prirodne nauke i drugi predmeti. Nastavni planovi bili su pod nadzorom Zemaljske vlade u Sarajevu.

Iako je broj škola rastao, obrazovanje nije bilo jednako dostupno svim stanovnicima. Posebno u ruralnim područjima postojali su problemi zbog nedostatka škola, nastavnika i finansijskih sredstava.

Srednje škole i visoko obrazovanje Austrougarska uprava osnovala je više srednjih škola koje su predstavljale važan korak u razvoju obrazovanja u Bosni i Hercegovini.

Među značajnijim ustanovama bile su:

Velika gimnazija u Sarajevu osnovana 1879. godine; Trgovačke i stručne škole; Učiteljske škole za obrazovanje nastavnog kadra.

Velika gimnazija u Sarajevu bila je jedna od najvažnijih obrazovnih ustanova tog perioda i imala je značajnu ulogu u stvaranju nove intelektualne elite Bosne i Hercegovine.

U periodu austrougarske uprave nije osnovan univerzitet u Bosni i Hercegovini, ali su učenici iz zemlje odlazili na studije u druge dijelove Monarhije, posebno u Beč, Prag, Zagreb i druge univerzitetske centre.

Jezik nastave Pitanje jezika u školstvu bilo je jedno od važnijih političkih pitanja tokom austrougarske uprave. U početku je korišten naziv "bosanski jezik koji je administracija koristila u službenim dokumentima i školstvu.

Nakon promjena jezičke politike početkom 20. stoljeća, posebno za vrijeme uprave Benjamina Kallaya nastojalo se razviti koncept zajedničkog "bosanskog jezika" kao sredstva političkog povezivanja stanovništva. Ova politika naišla je na otpor dijela srpskih i hrvatskih nacionalnih institucija.

Godine 1907. austrougarska uprava ukinula je naziv "bosanski jezik" u službenoj upotrebi i u školstvu, uvodeći naziv "srpsko-hrvatski jezik".

Vjerske škole Pored državnih škola, nastavile su djelovati i vjerske škole. Muslimanske škole prolazile su kroz proces reformi, posebno nakon osnivanja Zemaljske vlade. Godine 1887. osnovana je Šerijatska sudačka škola u Sarajevu, koja je obrazovala kadrove za potrebe islamskog pravosuđa i uprave.

Pravoslavne i katoličke škole nastavile su rad uz određeni stepen autonomije, ali pod nadzorom državnih vlasti.

Značaj i naslijeđe Austrougarski period predstavlja važnu fazu u modernizaciji školstva u Bosni i Hercegovini. U tom vremenu razvijena je mreža javnih škola, uvedeni savremeniji nastavni programi i postavljeni temelji modernog obrazovnog sistema.

Istovremeno, školstvo je bilo povezano sa političkim i nacionalnim pitanjima koja su obilježila Bosnu i Hercegovinu krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Reference

Kamberović, Husnija. Husnija Kamberović, Historiografija o Bosni i Hercegovini u XX stoljeću. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Donia, Robert J. Sarajevo: A Biography. Malcolm, Noel. Bosnia: A Short History.