Bitka kod Termopila (kolovoz ili rujan 480. pr. Kr.) vođena je u sklopu Grčko-perzijskih ratova, odnosno druge perzijske ekspedicije predvođene velikim kraljem Kserksom, sinom Darija Velikog. Bitka se održala kraj prolaza Termopila (Vruća vrata), gotovo istovremeno kad i pomorska bitka kod Artemizija. Sukobljene strane bili su savez grčkih polisa predvođenih Spartom i Perzijsko Carstvo. Perzijska vojna ekspedicija bila je odgovor na atensko pomaganje jonskog ustanka, gusarenje nad perzijskim brodovima u Egejskom i Sredozemnom moru, grčko razaranje hrama u Sardu (perzijska satrapija), te kao ispravak neuspješne prve vojne ekspedicije koju je poveo veliki kralj Darije I. Veliki. Atenski general Temistoklo predložio je da se Perzijance pokuša zaustaviti istodobno kod prolaza Termopila na kopnu i kod tjesnaca Artemizija.
Grčki plan bio je neutralizirati perzijsku brojčanu nadmoć rabeći prirodne uske prolaze poput Termopila koji je od planine do morskih litica bio širok svega 14 m i u kojem se mogla boriti samo grupica od obje vojske. Unatoč hrabrom pokušaju suprotstavljanja nadmoćnijoj vojsci, Perzijanci su porazili grčke snage te nastavili napredovati prema jugu gdje su u znak odmazde spalili polise Atenu i Eretriju. Kserkso i većina vojske se potom vratila u Perziju prvenstveno zbog pobuna u Babilonu, dok je u Grčkoj ostavljena manja vojska pod vodstvom generala Mardonija, koje su ujedinjeni Grci napali i porazili godinu dana poslije kod Plateje.
Unatoč porazu, bitka kod Termopila postala je sinonimom hrabrosti u djelima zapadnih povjesničara, gdje je često opisana kao primjer malobrojnih domoljuba koji se brane protiv brojčano nadmoćnijeg neprijatelja. Zanimljivo je kako se slična bitka odigrala stoljeće i pol nakon bitke kod Termopila, gdje je šačica vrsnih perzijskih vojnika kod Perzijskih vrata zadržala vojsku Aleksandra Makedonskog više od mjesec dana.
Pozadina
Perzijsko Carstvo
Grčki gradovi-države (tzv. polisi) Atena i Eretrija financirali su neuspješni Jonski ustanak protiv Perzijskog Carstva u doba vladavine Darija I. Velikog (499. – 494. pr. Kr.). Perzijsko Carstvo bilo je još uvijek relativno mlado, te kao takvo sklono čestim pobunama diljem prostranog carstva. Darije Veliki imao je bogato iskustvo s pobunama protiv njegove vladavine, pa je kao odgovor na atensku potporu jonskom ustanku odlučio kazniti sve upletene, posebno one koji nisu bili dijelom njegovog carstva.Herodot, 5.105 Također, Darije je u tome vidio priliku i da proširi svoje carstvo na antičku Grčku.Holland, str. 171.-178. Godine 492. pr. Kr. poslao je generala Mardonija da pripremi teren za vojnu ekspediciju, pa je ovaj osvojio Trakiju i pridobio savezništvo Makedonije u korist Perzije.Herodot, 6.43.1
Godine 491. pr. Kr. Darije je poslao pregovarače u sve grčke polise, te je s većinom skopio sporazume o suradnji osim s Atenom i Spartom koji su odbili perzijsku ponudu i tako automatski objavili rat Perziji.
Nakon toga, Darije je 490. pr. Kr. poslao mornaricu pod zapovjedništvom Data i Artaferna koji su prvo napali otok Naksos na Cikladima i pokorili tamošnje stanovništvo. Perzijska vojska tada je nastavila kažnjeničku ekspediciju prema Eretriji, koju su opkolili i razorili.Herodot, 6.100.1 Konačno, nastavili su put prema Ateni i iskrcali su se blizu Maratonskog zaljeva gdje su se suprotstavili atenskog vojsci. U bitci kod Maratona Atenjani su ostvarili značajnu pobjedu koja je rezultirala povlačenjem perzijske vojske.Herodot, 6.113
mini|lijevo|400px|Karta grčkog svijeta u doba bitke kod Termopila
Nakon što je perzijska ekspedicija protiv Atene doživjela neuspjeh, Darije je odlučio poslati veću vojsku da kazni Atenu, no 486. pr. Kr. počela je pobuna u perzijskoj satrapiji Egiptu, zbog čega je druga vojna ekspedicija protiv Grčke otkazana.Holland, str. 203. Prilikom priprema za smirivanje pobune u Egiptu Darije Veliki umire, a nasljeđuje ga njegov sin Kserkso.Holland, str. 206. Kserkso je ugušio pobunu u Egiptu, i ubrzo počeo pripremati novu kažnjeničku ekspediciju protiv Grčke.Holland, str. 211. Budući da je nova ekspedicija trebala biti veća od one koje je pokrenuo njegov pokojni otac Darije, perzijska vojska krenula je s planiranjem, skupljanjem zaliha i novačenjem regruta za novu vojnu operaciju.Holland, str. 208.
Kserkso je odlučio sagraditi pontonski most preko Helensponta (Dardanela) da olakša svojoj vojsci prijelaz na teritorij Europe, te iskopavanje kanala preko prevlake brda Atos koji je bio na glasu kao vrlo opasan zbog morskih struja, plićaka i oluja, gdje je perzijska flota 492. pr. Kr. doživjela velike gubitke.Holland, str. 213. Oba projekta predstavljala su ambiciozni inženjerski plan kojeg do tada nitko nije pokušao ostvariti. Početkom 480. pr. Kr. pripreme su bile gotove, pa se perzijska vojska okupila u lidijskom gradu Sardu nakon čega je počeo marš prema Europi. Vojska je kod Dardanela prešla na europsko kopno preko dva velika pontonska mosta koji su predstavljali vrhunsko inženjersko dostignuće tog vremena.Herodot, 7.35.1
Grčka
Atenjani su se također pripremali za rat s Perzijancima od sredine 480-ih godina, te su 482. pr. Kr. prema savjetima atenskog političara Temistokla odlučili sagraditi golemu flotu trirema koje su bile neophodne za rat protiv Perzije.Holland, str. 217. Ipak, Atenjani nisu imali ljudstvo za rat protiv Perzije na kopnu i moru, pa su smatrali kako je neophodan savez između grčkih gradova-država. Godine 481. pr. Kr. Kserkso je poslao veleposlanike po cijelog Grčkoj nudeći savezništvo, no Atena i Sparta su odbili perzijske uvjete,Herodot, 7.32.1 što je pak nagnalo neke manje grčke polise da stanu na njihovu stranu. Na kongresu grčkih gradova-država u kasnu jesen 481. pr. Kr.Herodot, 7.145.1 stvoren je konfederacijski savez grčkih polisa. Taj korak predstavljao je prekretnicu u grčkom svijetu, jer je većina grčkih gradova-država do tada bila tehnički u međusobnom ratu.Holland, str. 226.
Kongres se ponovo sastao u proljeće 480. pr. Kr. gdje je tesalijska delegacija predložila kako se saveznici mogu okupiti kod doline Tempa na granicama Tesalije što je pogodno mjesto za zaustavljanje napredovanja Kserksove vojske.Holland, str. 248. Grčka vojska od 10.000 hoplita poslana je kod doline Tempa jer su na tom mjestu očekivali prolaz perzijske vojske. Ipak, kada su došli do doline čuli su od Aleksandra I. Makedonskog kako Perzijanci mogu proći u srce Grčke i preko prolaza Sarantoporo te kako su Perzijanci brojčano nadmoćniji, nakon čega su se Grci povukli.Herodot, 7.173.1 Nedugo poslije, dojavljeno im je kako jer Kserkso s vojskom prešao Dardanele.
Nakon povlačenja iz doline Tempa, drugu strategiju je predložio Temistoklo. Put koji vodi prema južnoj Grčkoj (Boetija, Atika i Peloponez) usmjerit će perzijsko napredovanje prema vrlo uskom prolazu Termopila, koji lako može biti blokiran od strane grčkih hoplita jer tu brojčana superiornost Perzijanaca ne može doći do izražaja. Također, osim kopnene blokade bila je moguća i pomorska blokada kod morskog tjesnaca u blizini rta Artemizija. Ova dvostruka kopneno-pomorska strategija prihvaćena je na grčkom kongresu.Holland, str. 255. Na kongresu je odlučeno i da će peloponeški gradovi evakuirati svoje civilno stanovništvo zbog mogućeg neuspjeha obrane, pa je većina Atenjana evakuirana u grad Trezenu.Herodot, 8.39.1
Uvod mini|400px|desno|Bitka kod Termopila i manevri prema Salamini, 480. pr. Kr.
Perzijska vojska je nesmetano napredovala kroz Trakiju i Makedoniju, a vijesti o neminovnom perzijskom dolasku u Grčku pročule su se kod saveznika u kolovozu.Holland, str. 256. U to doba su Spartanci, praktički vojni lideri saveza, slavili Karnejski festival. U vrijeme tog festivala, vojne djelatnosti bile su zabranjene spartanskim zakonom zbog čega su Spartanci deset godina ranije zakasnili na bitku kod Maratona.Herodot, 7.206.1 Također, istovremeno je bilo doba i Olimpijskih igrara za vrijeme kojih je također prema zakonu vladalo primirje, pa se ratovanje u doba istih smatralo osvrknućem.Holland, str. 258.-259. Međutim, prilikom ovog navrata efori su odlučili kako je opasnost prevelika pa su dozvolili kralju Leonidi da s osobnom gardom od 300 vojnika, te većim brojem pratećih trupa iz ostatka Lakonije (uključujući helote) krenu u rat.Holland, str. 258. Prilikom njihove ekspedicije cilj je bio okupiti što više savezničkih trupa, te pričekati dolazak ostatka spartanske vojske.
Prilikom puta ka Termopilu, spartanskoj vojsci su se priključili kontigenti iz raznih gradova pa su imali desetak tisuća ljudi prilikom dolaska do prolaza. Leonida je postavio svoj logor kod srednjih vrata, odnosno najužeg dijela Termopilskih vrata, gdje su Fokiđani ranije izgradili obrambeni zid.Herodot, 7.201.1 Od lokalnog je stanovništva Leonida čuo kako postoji i planinski prolaz koji može poslužiti za zaobilaženje Termopilskih vrata, pa je odlučio postaviti 1000 Fokiđana da onemoguće takav eventualni pokušaj.Holland, str. 262.
Konačno, sredinom kolovoza perzijska vojska došla je do Malijskog zaljeva (dio Korintskog zaljeva, odnosno Egejskog mora) te se počela približivati Termopilu.Holland, str. 269.-270. Uoči samog perzijskog dolaska u blizinu prolaza, grčki saveznici održali su vojni sastanak. Neki Peloponežani predložili su povlačenje do Korintske prevlake i blokadu prolaza na Peloponez. Fokiđani i Lokriđani, čiji su gradovi bili smješteni u blizini, srdito su ustrajavali na obrani Termopila i na traženju pomoći od susjeda. Leonida je smirio paničarenje te se složio da ostanu kod Termopila.Herodot, 7.207.1
Perzijski veliki kralj Kserkso poslao je pregovarače kod Leonide koji su ponudili Grcima slobodu odnosno status Prijatelja perzijskog naroda i bolju zemlju, no Leonida je odbacio perzijsku ponudu pa je bitka postala neizbježna. Kserkso je odlučio odgoditi napad na četiri dana čekajući svoje saveznike u zaostatku,Herodot, 7.211.1 te je ponudio Spartancima ultimatum za predaju.
Suprotstavljene snage
Perzijska vojska
mini|350px|desno|Perzijski vojnici s antičkih reljefa
Broj perzijskih trupa koje je Kserkso poveo u ekspediciju protiv Grčke je predmet tisućljetne rasprave, jer su antičke brojke pretjerano preuveličane. Herodot npr. navodi kako je u pohodu sudjelovalo 2,6 milijuna Perzijanaca s jednako toliko njihovih saveznika što čini nevjerojatan broj od 5,2 milijuna ljudi.Herodot, 7.186 Grčki pjesnik Simonid s Keja spominje brojku od četiri milijuna, dok Ktezije daje brojku od 80.000 perzijskih vojnika.
Moderni povjesničari skloni su potpunom odbacivanju tih antičkih brojki koje smatraju nerealnim jer su ih pisali pristrani grčki povjesničari.Holland, str. 237. Moderne procijene variraju od najviše 200-250 tisuća vojnika, do minimuma od svega 15-20 tisuća vojnika. Točan broj perzijskih trupa koje su sudjelovale u bitci otežava i nerazjašnjenost jesu li prema Termopilu krenuli svi perzijski vojnici, ili je dio ostao u vojnim kampovima u Makedoniji i Tesaliji.
Perzijsko Carstvo bilo je prvo federalno carstvo u povijesti i objedinjavalo je teritorije desetaka raznih naroda. Budući da su Perzijanci prema pokorenim narodima provodili politiku tolerancije, zaštite i ukidanja ropstva, velika većina naroda stala je uz Perziju tijekom ratova protiv grčkog saveza. Vojnici mnogih naroda dobrovoljno su sudjelovali u perzijskoj vojsci, što uključuje Perzijance, Medijce, Asirce, Feničane, Babilonce, Indijce, Egipćane, Židove, Arape, te Grke iz perzijskih satrapija odnosno savezničkih pokrajina. Kserksov otac Darije I. Veliki bio je vrlo obziran prema svojim grčkim građanima kojima je financirao gradnju velikih hramova, ukidao ropstvo u grčkim gradovima, te Apolonova „sveta područja“ oslobađao od poreza. To je stvorilo velike simpatije jonskih i makedonskih Grka prema Perziji pa su stali na njihovu stranu tijekom Grčko-perzijskih ratova jer time su osiguravali prosperitet i sigurnost, za razliku od savezništva s moćnijim grčkim polisima koji su ratovali međusobno i time konstantno slabili.