Američki građanski rat (1861. – 1865.) bio je građanski rat u Sjedinjenim Američkim Državama koji se vodio zbog formiranja i odcjepljenja Konfederacije Američkih Država. Jedanaest južnjačkih robovlasničkih država proglasilo je svoje odcjepljenje od SAD-a i formiralo Konfederaciju; ostalih dvadeset i pet država podupirale su saveznu vladu (Uniju). Nakon četiri godine ratovanja koje se odvijalo većinom u južnjačkim državama, Konfederacija se predala, a ropstvo je u cijelosti ukinuto. Problemi koji su doveli do rata dijelom su riješeni erom rekonstrukcije koja je uslijedila, premda su mnogi ostali neriješeni.
Tijekom predsjedničkih izbora 1860. godine, Republikanska stranka na čelu s Abrahamom Lincolnom vodila je kampanju protiv širenja ropstva van država u kojima je ono već postojalo. Republikanci su strogo podupirali nacionalizam pa su prijetnje odcjepljenja proglasili izdajom. Nakon njihove pobjede na izborima, ali prije nego što je nova administracija preuzela vlast 4. ožujka 1861. godine, sedam robovlasničkih država proglasilo je svoje odcjepljenje te oformilo Konfederaciju Američkih Država. Obje administracije – ona na odlasku predsjednika Jamesa Buchanana te nova na dolasku predsjednika Lincolna – odbile su legalizirati odcjepljenje, smatrajući ga pobunom. U to vrijeme ostalih osam robovlasničkih država odbilo je poziv na odcjepljenje. Niti jedna međunarodna vlast nije priznala Konfederaciju.
Neprijateljstvo je službeno započelo 12. travnja 1861. godine kada su postrojbe Konfederacije zapucale na unionističku vojnu ustanovu Fort Sumter u Južnoj Karolini. Lincoln je nakon tog događaja uputio javni poziv za stvaranje vojske dobrovoljaca iz svake države koji su trebali vratiti oduzeto savezno vlasništvo što je dovelo do proglašenja odcjepljenja još dodatne četiri robovlasničke države. Obje strane uskoro su novačile vojnike, a Unija je preuzela kontrolu pograničnih država u ranoj fazi rata te stvorila pomorsku blokadu. Ratovanje na istoku zemlje bilo je uglavnom neriješeno tijekom 1861. i 1862. godine jer je Konfederacija odolijevala napadima Unije koja je pokušala zauzeti glavni grad – Richmond (država Virginia). U rujnu 1862. godine Konfederacija je u državi Maryland doživjela poraz u bitci kod Antietama što je u konačnici odvratilo Britance da se umiješaju u sukob. Nekoliko dana nakon te bitke, Lincoln je najavio Proglas o emancipaciji čime je ukidanje ropstva proglašeno dodatnim ciljem rata.
Godine 1863. napredak glavnog generala Konfederacije Roberta E. Leeja završen je porazom u bitci kod Gettysburga. Na zapadu, Unija je preuzela kontrolu nad rijekom Mississippi nakon bitke kod Shiloha (travanj 1862.) te opsade Vicksburga, cijepajući Konfederaciju na dva dijela i uništivši većinu njihove zapadne vojske. Zbog svojih uspjeha na zapadu, Ulysses S. Grant dobio je zapovjedništvo nad vojskom Unije 1864. godine te organizirao armije Williama Tecumseha Shermana, Georgea Meadea i drugih kako bi napali Konfederaciju sa svih strana. Grant je preustrojio vojsku Unije te postavio generale kao zapovjednike divizija koji će podupirati njegov napredak prema Virginiji. Vodio je nekoliko teških bitaka protiv generala Leeja, a zbog snažnog odupiranja južnjačkih snaga morao je nekoliko puta mijenjati svoje planove te voditi opsadu Petersburga koja je gotovo uništila ostatak Leejeve vojske. U međuvremenu, Sherman je zauzeo Atlantu i marširao prema moru, pritom uništavajući infrastrukturu Konfederacije. Nakon što su propali pokušaji Konfederacije da obrani Petersburg, vojska se počela povlačiti, ali je uskoro poražena što je rezultiralo Leejevom konačnom predajom Grantu u Appomattox Court Houseu, 9. travnja 1865. godine.
Američki građanski rat bio je jedan od najranijih industrijskih ratova. Za potrebe ratovanja uvelike su se koristile željezničke pruge, telegrafi, parobrodi te masovna proizvodnja oružja. Prakse koje je razvio Sherman u državi Georgiji te mobilizacija civilnog stanovništva i samo financiranje rata nagovijestili su Prvi svjetski rat u Europi. To je do danas ostao najubojitiji rat u američkoj povijesti u kojem je poginulo otprilike 750.000 vojnika te neodređeni broj civila. Povjesničar John Huddleston procjenjuje ukupan broj mrtvih na otprilike 10% svih muškaraca na Sjeveru u dobi između 20 i 45 godina života te na otprilike 30% svih muškaraca (bijelaca) na Jugu u dobi između 18 i 40 godina života. Pobjedom Sjevera okončano je postojanje Konfederacije i ropstva u SAD-u te se dodatno pojačala uloga savezne vlade. U eri rekonstrukcije koja je uslijedila i trajala sve do 1877. godine, Unija je uspjela učvrstiti svoj položaj u svih jedanaest bivših Konfederacijskih država.
Razlozi secesije
Uzroci Američkog građanskog rata bili su složeni, a obavijeni su kontroverzama još otkad je sam rat počeo. Problem su dodatno zakomplicirali povjesničari koji su željeli poboljšati sliku Juga smanjujući ulogu ropstva.James C. Bradford, A companion to American military history (2010) sv. 1, str. 101. Ropstvo je bilo središnji uzročnik povećanja političkih napetosti tijekom 50-ih godina 19. stoljeća. Republikanska stranka bila je odlučna spriječiti njegovo daljnje širenje, a vodstvo Juga prijetilo je odcjepljenjem u slučaju da republikanski kandidat Abraham Lincoln pobijedi na predsjedničkim izborima 1860. godine. Nakon njegove pobjede, mnogi južnjački bijelci smatrali su da je odcjepljenje postala njihov jedini izbor.
Premda se nisu svi Južnjaci upustili u bitku isključivo zbog očuvanja ropstva, većina časnika i preko trećine Leejeve cjelokupne vojske bili su, obiteljskim vezama, usko povezani s ropstvom. Za Sjevernjake glavni razlog ulaska u rat bilo je očuvanje Unije, a ne ukidanje ropstva. Abraham Lincoln neprestano je naglašavao da je glavni cilj rata očuvanje Unije, ali kako je vrijeme prolazilo vidio je da je zapravo ropstvo ključan problem pa je i njegovo ukidanje postavio kao jedan od glavnih ciljeva sukoba.Foner, Eric. "The Fiery Trial: Abraham Lincoln and American Slavery" (2011.)., str. 74. Njegov Proglas o emancipaciji naljutio je mirne Demokrate, ali i one u ratu premda je dodatno motivirao većinu Republikanaca.McPherson, str. 506–8. Uz upozorenje da će slobodni crnci "poplaviti" Sjever, Demokrati su pokušali preuzeti kontrolu nad Kongresom tijekom izbora 1862. godine, ali bez uspjeha. Protuargument Republikanaca da je ropstvo zapravo glavno uporište neprijatelja polako je dobivao potporu, a Demokrati su konačan poraz doživjeli 1863. godine tijekom izbora u državi Ohio kada su pokušali uskrsnuti anti-crnački sentiment.McPherson, str. 686.
Ropstvo i proturopstvo Od 1900. do 1955. godine, povjesničari su držali anti-robovlasničku agitaciju manje važnom od ustavnih, gospodarskih i kulturnih pitanja. Ponovno, od 1960-ih povjesničari ističu ropstvo i proturopstvo kao osnovni uzrok rata.
Za većinu južnjačkih vođa, očuvanje ropstva bio je politički imperativ. Neki Južnjaci slagali su se s Robertom E. Leejem koji je (poput Jeffersona) ustvrdio, "ropstvo kao institucija je moralno i političko zlo." Kao osnovu gospodarskih odnosa i izvorište južnjačkog bogatstva, bio je temeljni gospodarski interes Juga unutar Unije. Sjevernjaci su se opirali ropstvu na moralnoj te političkoj osnovi. Sjevernjački vođe poput Lincolna, Sewarda, Chasea te Greeleya, upozoravali su kako oligarhija južnjačkih plantažera, "Moć ropstva", dominira južnjačkom politikom, i korumpira te kontrolira nacionalnu politiku u cijelosti.
Kompromis iz 1850. uključivao je i nov, stroži zakon o bjeguncima robovima, koji su prezreli proturobovlasnički elementi Sjevera. On je omogućio saveznim agentima uhićenje te povrat odbjeglih robova iz ne-robovskih sjevernjačkih država.
Sjevernjaci, osobito koji su se informirali iz abolicionističkih novina poput "Osloboditelj" ili pak čitali popularne romane poput uspješnice Čiča Tomina koliba, imali su moralni prigovor ciljevima koje postavlja zakon o bjeguncima robovima.
Zakon o Kansas-Nebraski iz 1854. odbacio je kopromis iz 1820. koji je zabranio ropstvo na teritoriju sjeverno od Missourija, te utjecao na formiranje nove protu-robovlasničke Republikanske stranke. Odluka Vrhovnoga Suca Dreda Scotta iz 1857. zaoštrila je kontroverze. Odluka suca Rogera Taneya govorila je kako robovi "nemaju niti jedno pravo koje bijelci moraju poštovati", te kako se robovi mogu odvoditi i u nerobovske države i teritorije. Lincoln je upozorio kako "još jedna odluka poput one Dred Scotta" može zaprijetiti prijenosom ropstva i na sjevernjačke države. Postojala je očevidna veza među brojem plantaža u pojedinom području i podrški za otcjepljenje. Države daleko na jugu, imale su veliku koncentraciju plantaža i najprije su se otcjepile. Države bliže Sjeveru poput Virginije, Sjeverne Karoline, Arkansasa te Tennesseeja imale su razmjerno manje plantaža te su odbacivale mogućnost otcjepljenja sve dok ih kriza s Fort Sumtera nije natjerala na odabir strane. Neke od pograničnih država su imale znatno manje plantaže te su ostale u Uniji. Jedina je iznimka pogranična država Maryland koja bi se vjerojatno odcijepila da Savezna vlada nije uputila trupe, obustavila primjenu habeas corpus te dala uhititi sve pristaše Konfederacije. Vrhovni Sud, na čijem je čelu još uvijek bio Roger Taney, bio je na stanovištu kako je Ustav ovim prekršen.
Sve u svemu, iako je ropstvo bilo jedna od ključnih razlika, nikako se ne može okarakterizirati kao glavni uzrok rata. Razlike između Sjevera i Juga bile su prevelike i u kulturnom smislu, te su Sjever i Jug stvarno predstavljali dvije različite nacije unutar jedne države, a jedna od njih, ona južnjačka se odlučila na odcjepljenje u trenutku kad je smatrala da su njezina prava na zasebnost ugrožena potezima republikanaca sa Sjevera. U zadiranje oko pitanja ropstva većina južnjaka je gledala kao na uplitanje u vlastito državno uređenje o kojem bi trebala odlučivati svaka savezna država zasebno a ne snažna centrala vlada. Na kraju je pokušaj Juga na vlastito samoopredjeljenje postao uzrok rata jer Lincoln nije namjeravao dopustiti odvajanje jednog dijela države.
Regionalni interesi
Pojam regionalni interesi odnosi se na različita gospodarstva, društvene strukture, običaje i političke vrijednosti Sjevera i Juga. Različiti regionalni interesi postepeno su se povećavali u razdoblju od 1800. do 1860. godine dok se Sjever (koji je postepeno iskorijenio ropstvo) u isti mah industrijalizirao i urbanizirao te izgrađivao napredne farme, a Jug se koncentrirao na poljoprivredne plantaže zahvaljujući ropskom radu skupa s naturalnom poljoprivredom o kojoj su se brinuli siromašni bijelci. Jug se proširio na bogata nova zemljišta na jugozapadu (od Alabame do Teksasa).
Međutim, u pograničnim državama ropstvo je polako nestajalo i jedva je moglo opstati u gradovima i industrijskim područjima (nestajalo je u gradovima kao što su Baltimore, Louisville i St. Louis) pa je Jug koji se temeljio na ropskom radu uglavnom sačinjavalo ruralno i ne-industrijsko područje. S druge strane, kako se potreba za pamukom povećavala, povećala se i cijena robova. Povjesničari su vodili temeljite debate o tome jesu li gospodarske različitosti između industrijskog Sjevera i poljoprivrednog Juga bile dijelom uzroka građanskog rata. Većina povjesničara danas se ne slaže s ekonomskim determinizmom povjesničara Charlesa Bearda iz 20-ih godina prošlog stoljeća i naglašavaju da su gospodarstva Sjevera i Juga uvelike bila komplementarna.
Strah od pobune robova i abolicionistička propaganda natjerale su Jug da se neprijateljski odnosi prema abolicionizmu općenito. Južnjaci su se žalili da je Sjever taj koji se mijenja dok je Jug ostao vjeran povijesnim republikanskim vrijednostima Očeva Osnivača (Founding Fathers) od kojih su mnogi posjedovali robove, uključujući predsjednike Washingtona, Jeffersona i Madisona. Lincoln je govorio da su Republikanci slijedili tradicije autora Ustava (uključujući Sjeverozapadni Pravilnik i Kompromis u Missouriju) sprečavajući širenje ropstva.