mini|357x357px|Karta poluotoka Cape York Poluotok Cape York veliki je poluotok koji se nalazi na krajnjem sjeveru Queenslanda, Australija. To je najveća netaknuta divljina u sjevernoj Australiji.Mittermeier, R.E. et al. (2002). Wilderness: Earth’s last wild places. Mexico City: Agrupación Sierra Madre, S.C. Zemljište je uglavnom ravno i oko polovice površine se koristi za ispašu stoke. Relativno netaknute savane obrasle eukaliptusom, tropske prašume i drugi tipovi staništa danas su prepoznati i očuvani zbog svog ekološkog značaja. Iako je veći dio poluotoka i dalje netaknut, s raznolikom endemskom florom i faunom, neke od njegovih divljih životinja mogu biti ugrožene industrijom i prekomjernom ispašom, kao i unesenim vrstama i korovom.Mackey, B. G., Nix, H., & Hitchcock, P. 2001. The natural heritage significance of Cape York Peninsula. Pristupljeno 15. siječnja 2008. s epa.qld.gov.au .

Najsjevernija točka poluotoka je Cape York ().

Godine 1606. nizozemski moreplovac Willem Janszoon na brodu Duyfken bio je prvi Europljanin koji je uplovio u Australiju, dosegavši poluotok Cape York.

Povijest Europsko istraživanje mini|150x150px| Spomen kamen za Edmunda B.C. Kennedyja, otkriven u Cardwellu, 1948. Godine 1848. Kennedy, pomoćnik geodeta Novog Južnog Walesa, vodio je ekspediciju za istraživanje poluotoka Cape York. mini| Obilazak Willema Jansza brodom Duyfken, 1605.–1606. U veljači 1606. nizozemski moreplovac Willem Janszoon pristao je u blizini mjesta današnje Weipe, na zapadnoj obali poluotoka Cape York. Ovo je bilo prvo zabilježeno iskrcavanje Europljana u Australiju, a ujedno je označilo i prvi prijavljeni kontakt između Europljana i Aboridžina.

Edmund Kennedy bio je prvi europski istraživač koji je pokušao kopnenu ekspediciju na poluotok Cape York. Cilj je bio uspostaviti rutu do vrha poluotoka, gdje su poslovni ljudi iz Sydneya pokušavali razviti luku za trgovinu s Istočnom Indijom.

Ekspedicija je krenula iz zaljeva Rockingham u blizini današnjeg grada Cardwella u svibnju 1848. i pokazala se kao jedna od velikih katastrofa australskih istraživanja.

Na vrh poluotoka (zvan samo Cape York) Europljani su konačno stigli 1864. godine kada su braća Francis Lascelles (Frank) i Alexander William Jardine, zajedno s osam suputnika, otjerali gomilu stoke iz Rockhamptona u novo naselje Somerset (na Cape Yorku) gdje je otac Jardines bio zapovjednik. Na putu su izgubili većinu svojih konja, mnoge zalihe i vodili žestoke bitke s Aboridžinima, da bi konačno stigli u ožujku 1865.

Prvi kontakt Prvi poznati kontakt između Europljana i Aboridžina dogodio se na zapadnoj obali poluotoka 1606. godine, no Europljani su ga naselili tek u 19. stoljeću kada su osnovane ribarske zajednice, zatim postaje i kasnije rudarski gradovi. Europsko naselje dovelo je do raseljavanja zajednica Aboridžina i dolaska otočana Torresova prolaza na kopno.Woinarski, J., Mackey, B., Nix, H., Traill, B. (2007). The nature of northern Australia: Natural values, ecological processes and future prospects. Canberra: ANU E press.

Geografija i geologija Zapadna obala graniči s zaljevom Carpentaria, a istočna s Koraljnim morem. Poluotok je s tri strane (sjever, istok i zapad) omeđen vodom. Ne postoji jasno razgraničenje prema jugu, iako službena granica Queenslanda u Zakonu o naslijeđu poluotoka Cape York iz 2007. prolazi na oko 16°S geografske širine.Office of the Queensland Parliamentary Counsel. (2007). Cape York Peninsula Heritage X\au/LEGISLTN/CURRENT/C/CapeYorkPHA07.pdf mini| Pješčane dine oko rta Flattery. Najširi dio poluotoka proteže se 430 km od rijeke Bloomfield na jugoistoku, preko do zapadne obale južno od zajednice aboridžina Kowanyama. To je otprilike 660 km od južne granice Cook Shirea, do vrha Cape Yorka.

Na vrhu poluotoka nalazi se Cape York, najsjevernija točka australskog kopna. Imenovao ga je poručnik James Cook 21. kolovoza 1770. u čast princa Edwarda, vojvode od Yorka i Albanyja, brata kralja Đure III od Ujedinjenog Kraljevstva, koji je umro tri godine ranije.

Tropski krajolici su među najstabilnijima na svijetu. Dugo neometan tektonskom aktivnošću, poluotok je izrazito erodirana, gotovo ravna niska ravnica kojom dominiraju vijugave rijeke i goleme poplavne ravnice, s nekim vrlo niskim brežuljcima koji se uzdižu do 800 m nadmorske visine u lancu McIlwraith na istočnoj strani oko gradića Coena.

Okosnica poluotoka Cape York je greben poluotoka, dio australskog Velikog razvodnog gorja. Ovaj planinski lanac se sastoji od drevnih (1,5 milijardi godina starih) prekambrijskih i paleozojskih stijena. Istočno i zapadno od grebena poluotoka leže bazeni Carpentaria i Laura, koji se sastoje od drevnih mezozojskih sedimenata. Na poluotoku postoji nekoliko izvanrednih oblika reljefa: velika prostranstva netaknutih polja dina na istočnoj obali oko zaljeva Shelburne i rta Bedford-Cape Flattery, ogromne gomile crnih granitnih gromada u Nacionalnom parku Black Mountain i Cape Melville, te vapnenački krški tereni oko Palmerstona na krajnjem jugu poluotoka.

Tlo Tla su izrazito neplodna čak i u usporedbi s drugim područjima Australije, jer su gotovo u potpunosti laterizirana i u većini slučajeva toliko stara i istrošena da je danas vrlo malo raslinja. Upravo zbog ovog iznimnog siromaštva tla regija je tako slabo naseljena: tla su toliko neobradiva i ne reagiraju na gnojiva pa su pokušaji uzgoja komercijalnih usjeva obično propadali.

Klima Klima na poluotoku Cape York je tropska i monsunska, s jakom sezonom monsuna od studenog do travnja, za koje vrijeme šuma postaje gotovo nenastanjiva, i sušnom sezonom od svibnja do listopada. Temperatura je topla do vruća, s hladnijom klimom u višim predjelima. Srednje godišnje temperature kreću se od 18 °C na višim nadmorskim visinama do 27 °C u nizinama na sušnijem jugozapadu. Temperature preko 40 °C i ispod 5 °C su rijetke.

Godišnja količina oborina je velika, u rasponu od preko 2.000 millimetara u Željeznom lancu i sjeverno od Weipe na oko 700 millimetara na južnoj granici. Gotovo sva ta kiša pada između studenog i travnja, a samo na istočnim padinama Željeznog lanca srednja je količina oborina između lipnja i rujna iznad 5 millimetara. Međutim, između siječnja i ožujka srednja mjesečna količina oborina kreće se od oko 170 millimetara na jugu do preko 500 millimetara na sjeveru i na Željeznom lancu.

Rijeke mini| Rijeka Jardine, sjeverni poluotok Cape York, u podnožju samog Cape Yorka. Greben poluotoka čini razdjelu slijevova između zaljeva Carpentaria i Koraljnog mora. Na zapadu, niz velikih, vijugavih riječnih sustava uključujući slivove rijeka Mitchell, Staaten, Coleman, Holroyd, Archer, Watson, Wenlock, Ducie i Jardine ispuštaju svoje vode u zaljev Carpentaria. Tijekom sušne sezone te se rijeke svode na niz vodotoka i pješčanih korita. Ipak, s dolaskom bujičnih kiša u vlažnoj sezoni, one nabujaju u moćne vodene putove, šireći se preko velikih poplavnih ravnica i obalnih močvara i dajući život velikom nizu slatkovodnih i močvarnih vrsta.

Na istočnim padinama, kraće, brže tekuće rijeke Jacky Jacky Creek, Olive, Pascoe, Lockhart, Stewart, Jeannie i Endeavour teku prema Koraljnom moru, osiguravajući važnu slatku vodu i hranjive tvari najzdravijem dijelu Velikog koraljnog grebena. Na svom putu te divlje, neometane rijeke obrubljene su gustim prašumama, pješčanim dinama ili mangrovama. lijevo|mini| Turisti prelaze rijeku Wenlock u vlažnoj sezoni Poplavne ravnice bazena Laura, koje su zaštićene u nacionalnim parkovima Lakefield i Jack River, prelaze rijeke Morehead, Hann, North Kennedy, Laura, Jack i Normanby .

Riječni slivovi Poluotoka poznati su po svojoj iznimnoj hidrološkoj cjelovitosti. Uz male poremećaje u vodotocima i vegetacijskom pokrovu u cijelom slivovima, poluotok Cape York identificiran je kao jedno od rijetkih mjesta gdje tropski ciklusi vode ostaju u osnovi netaknuti. Poluotok Cape York doprinosi čak četvrtini površinskog otjecanja vode Australije. Doista, sa samo oko 2,7 posto australske kopnene površine proizvodi više otjecanja od cijele Australije južno od Jarčeve obratnice. Uz te obilne tropske oborine, rijeke poluotoka također su od posebne važnosti za nadopunjavanje Velikog arteškog bazena središnje Australije. Vlada Queenslanda trenutno je spremna zaštititi 13 divljih rijeka na poluotoku Cape York prema Zakonu o divljim rijekama iz 2005.Office of the Queensland Parliamentary Counsel. (2005). Wild Rivers Act 2005. Retrieved 23 March 2008, from legislation.qld.gov.au .

Geološka povijest mini| Mount Mulligan, Hodgkinson Goldfields Poluotok je formiran od sjevernog dijela Velikog razdjelnog lanca, naboranog tijekom razdoblja karbona prije otprilike 300 milijuna godina, kada se Australija sudarila s današnjim dijelovima Južne Amerike i Novog Zelanda.  Lanac je od tada doživio značajnu eroziju. Prije oko 40 milijuna godina, Indo-australska tektonska ploča počela se odvajati od drevnog superkontinenta Gondvane. Kad se sudario s Pacifičkom pločom na svom putovanju prema sjeveru, visoki planinski lanci središnje Nove Gvineje nastali su prije oko 5 milijuna godina. U zavjetrini ove zone sudara, drevne stijene današnjeg poluotoka Cape Yorka ostale su uglavnom neporemećene.

Tijekom pleistocenske epohe Australija i Nova Gvineja naizmjenično su bile povezane s kopnom i razdvojene vodom. Tijekom razdoblja glacijacije i rezultirajuće niske razine mora, poluotok Cape York pružao je nizinsku kopnenu vezu. Još jedna veza postojala je između Arnhem Landa i Nove Gvineje, ponekad zatvarajući ogromno slatkovodno jezero (Lake Carpentaria) u središtu današnjeg zaljeva Carpentaria.Woinarski, J., Mackey, B., Nix, H., Traill, B. (2007). The nature of northern Australia: Natural values, ecological processes and future prospects. Canberra: ANU E press. Australija i Nova Gvineja ostale su povezane na ovaj način sve dok plitki Torresov prolaz nije zadnji put poplavljen prije oko 8000 godina.Mittermeier, R.E. et al. (2002). Wilderness: Earth’s last wild places. Mexico City: Agrupación Sierra Madre, S.C.

Ljudi i kultura danas Danas poluotok ima samo oko 18.000 stanovnika, od čega veliki postotak (~60%) čine Aboridžini i otočani Torresova prolaza.Woinarski, J., Mackey, B., Nix, H., Traill, B. (2007). The nature of northern Australia: Natural values, ecological processes and future prospects. Canberra: ANU E press.Cape York Peninsula Development Association. Homepage. Accessed 23 April 2008, cypda.com.au .

Administrativno i trgovačko središte većeg dijela poluotoka Cape Yorka je Cooktown, koji se nalazi u njegovom krajnjem jugoistočnom kutu, dok je najveće naselje poluotoka rudarski grad Weipa u zaljevu Carpentaria. Ostatak je izrazito rijetko naseljen, s oko polovice stanovništva koje živi u vrlo malim naseljima i stočarskim farmama. Uz razvojnu cestu poluotoka nalaze se mali servisni centri u Lakelandu, Lauri i Coenu. Oko 30 km na moru sjeverno od vrha Cape Yorka, postoji značajan servisni centar na obližnjem otoku Thursday. Zajednice Aboridžina nalaze se u Hopevaleu, Pormpuraawu, Kowanyami, Aurukunu, Lockhart Riveru, Napranumu, Mapoonu, Injinoou, New Mapoonu i Umagicu. Zajednice otočana Torresova prolaza na kopnu nalaze se u Bamagi i Seisiji.Cape York Peninsula Development Association. Homepage. Accessed 23 April 2008, cypda.com.au . Potpuno zatvorena unutarnja cesta povezuje Cairns i Atherton Tableland s Lakelandom i Cooktownom. Cesta sjeverno od Lakeland Downsa do vrha poluotoka ponekad je presječena nakon obilnih kiša tijekom vlažne sezone (otprilike od prosinca do svibnja).

Neke od najopsežnijih i najdrevnijih aboridžinskih slika na kamenu na svijetu okružuju grad Laura, od kojih su neke dostupne javnosti. Tu je i novi interpretativni centar iz kojeg su dostupne informacije o umjetnosti na kamenu i lokalnoj kulturi te se mogu dogovoriti izleti. 

Autohtoni jezici i narodi