Jean-Léon Gérôme (20. travnja 1824., Vésoul – † 10. siječnja 1904., Pariz) bio je francuski historicistički slikar i kipar, zagovornik akademskoga realizma.Gérôme, Jean Léon, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 22. srpnja 2026. Njegove su povijesne slike, grčka mitologija, orijentalizam, portreti toliko reproducirane da je bio „vjerojatno najpoznatiji živući umjetnik na svijetu do 1880. godine”.Beeny 2010., str. 42.
Život
Jean-Léon Gérôme, sin zlatara iz Vésoula, departman Gornja Saôna, došao je u Pariz u dobi od 17 godina. Tamo je bio učenik Paula Delarochea, kojeg je pratio na putovanju u Italiju 1844. godine. Tijekom putovanja se razbolio i morao se vratiti u Pariz nakon samo godinu dana. Tamo je nastavio studij kod Charlesa GleyreaHistorical Dictionary of Romantic Art and Architecture, Scarecrow Press, 2011., str. 102. Pristupljeno 22. srpnja 2026.
Godine 1847. Gérôme je debitirao na Pariškom salonu svojom slikom Borba pijetlova za koju je dobio brončanu medalju.Marius Roux, Dick Collins i Paul Smith, The Substance + the Shadow, Penn State Press, 2007., str. 20. Pristupljeno 22. srpnja 2026. Likovni kritičar Théophile Gautier bio je impresioniran radom. Gérôme je potom redovito sudjelovao na ovoj godišnjoj umjetničkoj izložbi i osvojio daljnje nagrade. Nakon uspjeha na Salonima, primio je brojne narudžbe, posebno za velike povijesne slike.
Njegova putovanja u Tursku (1854.) i Egipat (1857.) imala su značajan utjecaj na njegovo slikarstvo. Gérôme je u siječnju 1863. godine oženio Marie Goupil (1845. – 1912.), kćerku pariškog trgovca umjetninama Adolphea Goupila. Par je živio u ulici Rue de Bruxelles u Parizu i imali su četiri kćeri i jednog sina (Jeana, koji je umro 1891. u dobi od 27 godina).Gerald M. Ackerman, Jean-Léon Gérôme. His Life, His Work, 1824-1904, ACR édition, 1997.
mini|lijevo|200px|Rad u mramoru, 1890., Muzej umjetnosti Dahesh. Gérôme prikazuje sebe kako kipari Tanagru, vjerojatno prema modelu Emme Dupont, s Pigmalionom i Galatejom u pozadini. Godine 1863. École des Beaux-Arts u Parizu imenovala ga je profesorom i bio je jedan od tri profesora koji su u školi imali svoj atelje Mjesta u Gérômeovom ateljeu bila su ograničena, vrlo tražena i vrlo konkurentna. Primljeni su samo najbolji studenti, a kandidati su smatrali čašću biti odabrani. Gérôme je obučavao svoje studente najprije kroz crtanje s antičkih odljeva, zatim kroz proučavanje dijelova tijela nagih živih modela (akt) prije nego im je bilo dozvoljeno crtati cijelu figuru. Tek kada bi savladali skiciranje, bilo im je dopušteno raditi uljenim bojama. Gérôme je zahtjevao točnost od svojih učenika i uživao je ugled „strogog nemilosrdnog kritičara” (što je uključivalo bizarne inicijacije, bacanje studenata niz stepenice, kroz prozore i na prevrnute stolice, te organiziranje mačevanja kistovima na podiju modela), ali i „osobe jedinstvenog magnetizma” koja je uvelike pomagala svojim bivšim učenicima na umjetničkoj sceni.O'Sullivan N. Aloysius O'Kelly, Art, Nation, Empire, Field Day Publications, 2010., str. 17.-21. Njegov popis učenika, između ostalih, uključuje učenike kao što su: Mary Cassatt, Thomas Eakins, Edwin Lord Weeks, Vasilij Vereščagin i Osman Hamdi-beg.
God. 1869. Kraljevska akademija umjetnosti u Londonu izabrala ga je za svog člana, kao i Američka akademija umjetnosti i znanosti (1875.), ali i Kraljevska akademija znanosti i umjetnosti Belgije (Académie royale des Sciences, des Lettres et des Beaux-Arts de Belgique).[Akademik décédé: Jean Léon Gérôme], Académie royale des Sciences, des Lettres et des Beaux-Arts de Belgique Pristupljeno 22. srpnja 2026. God. 1878. postao je dobitnikom Legije časti.
Tijekom posljednjih desetljeća svoje karijere, kako su njegova vlastita djela izlazila iz mode, Gérôme je oštro kritizirao impresionizam. Godine 1894. izazvao je skandal zbog svog protivljenja Caillebotteovoj ostavštini kolekcije impresionizma državi koja je na kraju postala temelj zbirke Musée d'Orsay.The Whirling Dervish, stairsainty.com Pristupljeno 22. srpnja 2026.
Gérôme je umro u Parizu 10. siječnja 1904., u dobi od gotovo 80 godina. Njegov sprovod na groblju na Montmartreu održan je uz sve vojne počasti, a njegov grob krasi žalosni kip kojega je on sam dizajnirao.
Djela
Slikao je mitološke (Pigmalion i Galateja, 1890.), sakralne (Sveti Jeronim, 1874.) i povijesne kompozicije (Dvoboj nakon bala, 1857.; Pollice Verso, 1872.Prema riječima redatelja Ridleyja Scotta, ova slika inspirirala je njegov film Gladijator iz 2000. ), žanr-prizore (Borba pijetlova, 1846.) i portrete (Luja XIV., Molièrea i maršala Michela Neya), te orijentalne motive (Turska kupelj, 1872.; Krotitelj zmija, 1879.).
U tridesetima (1872.) se Gérôme počeo baviti kiparstvom i temeljio je svoje kipove u bronci, mramoru, bjelokosti i draguljima na likovima sa svojih slika (Gladijator, 1872.; Plesač, 1891.; Plesač s tri maske, 1902.).
Literatura Beeny, Emily, Blood Spectacle: Gérôme in the Arena, iz Reconsidering Gérôme (ur: Scott Allan i Mary Morton), Muzej J. Paula Gettyja, Los Angeles, 2010. Encyclopædia Britannica, Gérôme, Jean Léon, (11. izd.), Hugh Chisholm (ur.), Cambridge University, 1901.
Izvori
Ovaj članak je djelomice preuzet iz članka na njemačkoj Wikipediji pod naslovom Jean-Léon Gérôme (vidi povijest promjena).
Vanjske poveznice Literatura Jean-Léona Gérômea i o njemu, u katalogu Njemačke nacionalne knjižnice Pristupljeno 22. srpnja 2026. The Spectacular Art of Jean-Léon Gérôme (1824-1904), izložba u Musée d'Orsay od 19. srpnja 2010. do 23. siječnja 2011. Pristupljeno 22. srpnja 2026.
Kategorija:Francuski slikari Kategorija:Historicizam Kategorija:Slikari akademizma Kategorija:Orijentalistički slikari