Rafael MedićOp. a., nekim izvorima spominje se i kao fra Justin-Rafo Medić i Rafael Medić Skoko, te Justiša Medić. (Rasno, Široki Brijeg, 3. travnja 1914. – Munchen, 29. rujna 1973.) bio je hrvatski katolički svećenik, pripadnik ustaške vojnice i političke emigracije, osuđen u SR Njemačkoj zbog organiziranja terorističkog napada na jugoslavensko diplomatsko predstavništvo u Bonnu, 1962. godine.Stuparić, Darko (ur.): Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941. – 1945., Minerva, Zagreb, 1997., str. 263.Knjižnica. Ljudi i Krajevi (Hrvatska Revija . Svezak  3 ). 1967., str. 200 .

U Kraljevini Jugoslaviji Rođen je 3. travnja 1914. u Rasnom, kraj Širokog Brijega u BiH, tada u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, u obitelji Justiše i Marije Medić (djevojački Skoko). U Širokom Brijegu završava niže razrede pučku školu, dok je više razrede završio u Mostaru, te postaje član franejvačke provincije sv. Jeronima, odakle odlazi na daljnje školovanje u Rim i Sienu. U Rimu boravi u papinskom hrvatskom Zavodu sv. Jeronima, gdje se zaredio za svećenika, da bi tijekom boravka u Italiji stupio u kontakt s Antom Pavelićem, koji je tada boravio u Sieni. Godine 1938. vratio u Kraljevinu Jugoslaviju, namješten za svećenika u Đakovačkoj biskupiji.Sivrić, Ivo, Krvave godine: Odbljesci uspomena jednoga od preživjelih, Chicago - Mostar, Ziral, 1996., str. 192.

Drugogi svjetski rat i NDH

Dužnost vojnog kapelana Početak Drugoga svjetskog rata, okupacija Kraljevine Jugoslavije i proglašenje NDH, Medića zatječu u Đakovu, gdje se priključuje ustaškoj vojnici, gdje dobiva čin satnika te je imenovan za vojnog kapelana u zrakoplovstvu. U kasnijim odlukama Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora sumnjičen je da je sudjelovao u prekrštavanjima srpskog stanovništva u Hercegovini,Fond HR-HDA-1561 SDS RSUP SRH, dosje Medić Rafael iako su vlasti NDH od franjevačke provincije zahtijevale da nekoliko fratara dodijele domobranskim i ustaškim jedinicama kao vojne kapelane.

Dužnost Pavelićeva dušebrižnika i vjeroučitelja Plavih dječaka Ubrzo je tijekom tijekom rujna 1943. postavljen za osobnog kapelana poglavnika Ante Pavelića, kada je stigla vijest o pogibiji fra Dionizija Juričeva, kojeg je otprije vezivalo poznanstvo s Pavelićem, iz vremena njegove prve emigracije u Italiji 1936. godine, u Sieni. Juričeva u rujnu 1943., nakon kapitulacije Italije, kod Klisa zarobljuju i strijeljaju partizani, a Medić postaje osobni kapelan Pavelićeve obitelji te duhovni odgajatelj štićenika u Ustaškom dječačkom zavodu (UDZ). Ondje je vodio vjeronauk njegovih štićenika, tzv. Plavih dječaka, koji su bili smješteni u urbanu vilu na Paunovcu, oduzetu u svibnju 1941.židovskoj obitelji Maceljski. U zavodu je boravilo 49 odabranih dječaka u dobi od 9 do 13 godina života koji su indoktrinirani u režimskom duhu ustaškog pokreta, te su ih zvali „Pavelićevim janjičarima”. Dana 16. prosinca 1944. zajedno s obiteljima rukovodećih dužnosnika NDH i obitelji Pavelić evakuirani su u Ramsau u Austriji, gdje su dočekali završetak Drugoga svjetskog rata i slom NDH.Kovačević, Branimir, Plavi dječaci: uspomene, sjećanja, 2.izd., Zagreb, vl.nakl., 2015.

Socijalistička Jugoslavija i emigracija

Završetak Drugoga svjetskog rata i povlačenje u svibnju 1945. Medić je dušebrižnikom obitelji Pavelić ostao do svibnja 1945. godine u Zagrebu, kada zajedno s vojskom i državnim aparatom napušta Zagreb, te biva zarobljen u blizini Maribora. Odatle međutim uspijeva pobjeći te dolazi u Ramsau, gdje su se skrivali Pavelićevi štićenici, da bi ga tijekom 1946. godine pripadnici američke vojne policije koji su tragali za Lovrom Sušićem, koji se neko vrijeme skrivao u Ramsau, uhitili nakon što su u pretresu pronašli pištolj. Bio je interniran u zarobljeničkom logoru Markus Wayne Orr kraj Salzburga, odakle je tijekom rujna 1947. pušten, te preko Švicarske i Španjolske odlazi u SAD. Zatim boravi na Kubi, u vrijeme režima Fulgencija Batiste, a nakon izbijanja kubanske revolucije iz 1959. vratio se u Europu: prvo u Španjolsku, gdje posjećuje teško bolesnog Pavelića koji se zbog napredovalog dijabetesa teško oporavljao od posljedica atentata, zatim po njegovu nalogu u SR Njemačku, gdje je navodno donio pismo Ante Pavelića s porukom preostalim pripadnicima političke emigracije i njegovim sljedbenicima u Europi.

Teroristički napad na konzulat u Bonnu 1962. Dolaskom u SR Njemačku, Medić u Kolnu, u siječnju 1959. osniva organizaciju Hrvatsko križarsko bratstvo (njem. Kroatische Kreuzerbruderschaft, dalje: HKB) koja je prema vani imala karitativnu svrhu pomaganja hrvatskim političkim emigrantima i tražiteljima azila, a u suštini se bavila terorističkom aktivnošću i napadima na jugoslavenske diplomatske agente i predstavništva u SR Njemačkoj. Jednom prilikom, tijekom demonstracija povodom Dana republike, 29. studenoga 1962. godine, ispred konzularnog predstavništva Jugoslavije u Bonnu, izbila je eksplozija, na što se iz konzulata začula pucnjava. Posljedicom eksplozije preminuo je jugoslavenski konzularni agent Momčilo Popović, dok je drugi Stanislav Dovgan zadobio teške tjelesne ozlijede, a njemačke vlasti uhitile su Medića. U kaznenom postupku proglašen je krivim kao organizator i osuđen na zatvorsku kaznu, da bi tijekom 1965. bio uvjetno pušten na slobodu, dok je rad njegove organizacije HKB-a zabranjen u SR Njemačkoj. Nakon izlaska iz zatvora, Medić je nastavio obnašati službu dušebrižnika pri Hrvatskoj katoličkoj misiji u Njemačkoj, u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija.

Smrt Preminuo je dana 29. rujna 1973. od posljedica srčanog udara, u Munchenu, u SR Njemačkoj, te je pokopan na tamošnjem gradskom groblju Neue Waldfriedhof. Zbog svoje neprijateljske emigrantske (protujugoslavenske) aktivnosti bio je stalni predmet obrada Ozne i Udbe u razdoblju od kraja rata 1945. do smrti, te je tek 1975. internom odlukom poslije utvrđivanja njegove smrti obustavljena daljnja operativna obrada.

Vidi još Bernard Dukić Ignacije Vugdelija Tomislav Duka (svećenik)

Izvori

Kategorija:Životopisi, Široki Brijeg Kategorija:Hrvatski franjevci Kategorija:Ustaška vojnica Kategorija:Hrvati u Njemačkoj