Radnički nogometni klub Split hrvatski je nogometni klub iz Splita. Trenutačno se natječe u 2. ŽNL Splitsko-dalmatinskoj.
Povijest Početak mini|250px|desno|Vjerojatno prva povijesna fotografija kluba u plavo-bijelim dresovima, HRŠD "Anarh". Gornji red slijeva: Stipe Kragić (otac Bogdana Kragića), Šime Rosandić (predsjednik, trener i igrač), Ante Pilić, Ivo Kovačević-Kina; Srednji red: Frane Vlak, Petar Lovrić, Umberto Delmeštre i Josip Piteša; Donji red: Ivo Matošić-Tata, Kruno Kukoć-Petraello i Mijo Kurir Borovčić.
Osnovan je 16. travnja 1912. godine u Splitu pod imenom HRŠD "Anarh", u Plinarskoj ulici u Velom Varošu – u kući na broju 7. Službeno se uspijeva registrirati 25. srpnja 1912. godine. Samo ime kluba govori o prisutnosti ideje anarhizma među siromašnim pučanstvom – radnicima i težacima, a pogotovo kod tadašnje napredne omladine.
Za osnivača kluba uzima se Šimun Rosandić koji je jednom prilikom izjavio:
" Mi učenici Muške zanatske škole – maranguni – odlučili smo osnovati nogometni klub. Igrali smo za gušt, ali i iz protesta prema svakom zlu. Dugo smo smišljali kako dati ime klubu, meni je prvome palo napamet ime – Anarhist! Poslin smo ga skratili u Anarh. Učinilo mi se da je to najbolje ime, jer je ono u sebi imalo i – ništo drugo! A šta drugo? E, neka to drugi misle! ".Milorad Bibić – "Split je prva liga"; članak "Devet Splitovih desetljeća" – stranica 21.
RNK Split, koji je sljednik Anarha, često zovu "mlađi" nogometni klub u Splitu jer je osnovan godinu dana poslije Hajduka. Anarh je svoje utakmice igrao najčešće na Musinoj livadi gdje su se učenici Zanatske škole i inače okupljali. Nakon sarajevskog atentata na Franju Ferdinanda, u praskozorje Prvoga svjetskoga rata "Anarhovci" su odbili izvjesiti zastavu s crnim florom, što je vlastima bilo dovoljno za ispunjenje onoga čime su i stalno prijetili – raspustili su klub.
Između dva svjetska rata
Zabrane djelovanja i promjene imena
Završetkom rata, 25. siječnja 1919. Anarh obnavlja svoje djelovanje pod istim, starim imenom – Anarh. U tadašnjem splitskom dnevnom listu Novo doba pozvani su svi nekadašnji članovi "radi ustanovljenja jednog radničkog kluba". Svoju športsku aktivnost Anarh je počeo 16. ožujka 1919. prvom utakmicom s Hajdukom, izgubivši rezultatom 11:0. Potom su odigrali još nekoliko utakmica (Hajduk, Uskok, britanski ratni brod Ceres), te jedan lokalni turnir. Na završnoj utakmici toga turnira s Hajdukom zbili su se neredi i tučnjava, pa nove vlasti, koje ionako nisu blagonaklono gledale djelovanje njima nepoćudnog kluba, u travnju 1919. Anarhu zabranjuju rad. Odmah nakon zabrane, održava se skupština kluba (u travnju 1919. g.), na kojoj se osniva novi klub. Odabire se i novo ime, JSNK Jug. Mjesni tisak zabilježio je da je Anarh, odnosno Jug, tijekom 1919. g. odigrao 21 utakmicu, postigao 57, a primio 37 zgoditaka. Najviše pogodaka postigao je kapetan momčadi Toma Madirazza. Službeno, Jug je počeo djelovati početkom prosinca 1919. godine, o čemu javlja i lokalni tisak – splitski list Život (5. prosinca 1919.).
Jug osvaja prvo prvenstvo SNP
U novu 1920. godinu, Jug je ušao s još ozbiljnijim planovima i zadacima ustanovljenim na sjednici Skupštine kluba održanoj 18. siječnja 1920. g. Osim nogometne, osnovana je i tamburaška, lakoatletska, te bejzbol sekcija. Prvu nogometnu utakmicu u 1920. g. Jug je odigrao protiv JNK Split 7. ožujka 1920. rezultatom 3:3. Istoga toga dana osnovan je i Splitski nogometni podsavez, pa je Jug među prvima postao redoviti član Podsaveza, a nekoliko njegovih članova birani su u odbor podsaveza. Prvo prvenstvo Podsaveza započelo je 22. ožujka 1920. g., a završilo početkom srpnja iste godine. U prvenstvu je sudjelovalo pet splitskih klubova (Borac, Hajduk, Jug, Split i Uskok). Prvenstvo je osvojio JSNK Jug koji je pobijedio sve protivnike, čime je postao prvi prvak Dalmacije i Crne Gore, jer se nacionalno prvenstvo Kraljevstva SHS nije ni odigralo. Drugo podsavezno prvenstvo odigrano je u jesen 1920. g. s tim da je drugi dio odigran u proljeće 1921. g. Na kraju prvenstva, Jugu je pripalo drugo mjesto.
Spaljivanje barake i zabrana kluba
Ranijom promjenom imena Anarh u Jug, klub ne prestaje biti trn u oku tadašnjih vlastodržaca. Dana 21. srpnja 1921. splitski orjunaši, na vijest o atentatu na tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Milorada Draškovića, krenuli su u bijesne demonstracije i fizičke obračune sa svojim neistomišljenicima po gradu. Nakon što su pretukli nekoliko uglednijih Splićana došlo je do sukoba u Velom Varošu s radnicima i težacima koji su bili okupljeni slaveći lokalni blagdan svete Mande. Nakon žestokog obračuna, orjunaši, koje je štitila policija, zapalili su prostorije i baraku Juga. Izgorio je sav klupski inventar, oprema, dokumentacija... Odmah potom, 1. kolovoza 1921., slijedi zabrana kluba od strane policije. Jugaši 24. kolovoza 1921. osnivaju novi klub, JŠK Slavija, ali im vlasti zbog, kako je bilo navedeno, "proturežimske djelatnosti" ne odobravaju pravila tj. ne dopuštaju registraciju kluba. Zbog toga Slavija nije mogla sudjelovati u natjecanjima tijekom druge polovice 1921. U studenome 1921. vlasti donose odluku o raspuštanju Slavije. Poučeni iskustvom o stalnom onemogućavanju registracije kluba, Jugaši se odlučuju na spajanje s nekim već postojećim klubom, koji se natječe u SNP. Odlučeno je da to bude dotadašnji SK Split.
Veliki uzlet Borca
Ni taj klub nije dugo postojao. 18. svibnja 1924. zabranjen je rad "prvoga" Splita. Splićani sada ulaze u JŠK Borac, klub koji je postojao već pet godina (osnovan 1919.). Uređuje se i nogometni teren na istoku grada, pored samostana Sv. Klare na Bačvicama. Igralište je otvoreno za Praznik rada, 1. svibnja 1926. Slijedi nova zabrana, u listopadu 1928. Oduzet im je i nogometni teren, pa se klub našao u situaciji u kojoj je bio kada je tek osnovan Anarh. Glazbeno športsko društvo Dalmacija, tj. njegova nogometna sekcija, novo je utočište članova Borca. I to je postojanje bilo kratkog vijeka. Uvođenjem tzv. Šestosiječanjske diktature, odredbom od 23. siječnja 1929. ukinuta su sva radnička športska društva u državi, pa je tako ukinuta i GŠD Dalmacija. U kratkom periodu nekadašnji Jugaši su pod imenom novog kluba Dalmacija uspjeli odigrati samo jednu utakmicu –protiv Hajduka (10:1). U proljeće 1929. bivši članovi Borca pristupaju novom klubu – splitskom HAŠK-u. Naziv Hrvatski amaterski športski klub posebno je smetao tadašnjoj policiji.Mario Garber – "Crveni Split"; članak "Raspušteni Borac i Dalmacija" – stranica 49. Policija proziva klupsko vodstvo zbog hrvatskoga imena, pa se održava skupština kluba u kojoj HAŠK sredinom siječnja 1930. mijenja ime u JŠK Split.
Osnovan je Split
mini|300px|left|Nogometaši Splita 30-ih godina
Prva skupština kluba pod novim, i pokazat će se trajnim imenom, održana je 21. rujna 1930. u kavani Zora u Krešimirovoj ulici. Ambiciozna i iskusna uprava odmah se dala na posao.
Klupske boje 1932. bile su bijela i crna, a klupska adresa Kačićeva 7.Izveštaj o radu Jugoslovenskog nogometnog saveza u 1932 godini za XV redovnu godišnju skupštinu od 18-XII-1932 god., Beograd : Jugoslovenski nogometni savez, 1932., str. XLIX.
Već 1932. godine osvojeno je novo prvenstvo SNP. Time je momčad Splita stekla pravo na kvalifikacije za viši razred. Utakmice protiv zagrebačke Viktorije, Maribora, apatinske Tri zvijezde i pobjede nad njima, osigurali su Splitu ulazak u najviši razred natjecanja u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji – tzv. Nacionalnu ligu.
Splitu ipak nije bilo suđeno tada zaigrati u elitnom razredu. Gotovo polovicu godine 1934. trajali su u Jugoslavenskom nogometnom savezu prijepori i nesuglasice glede budućeg izgleda prvoligaškog razreda. U srpnju iste godine došlo je do dogovora da se odigraju nove kvalifikacije u kojima moraju sudjelovati svi klubovi koji su bili članovi Nacionalne lige i oni koji su pretendirali na članstvo u njoj. Ponovljene kvalifikacije započele su 15. srpnja, a završile 18. studenog 1934. g. Sudjelovala su 22 kluba podijeljena u 5 skupina. Split je bio smješten u trećoj skupini zajedno s Hajdukom i dva sarajevska kluba – SAŠK-om i Slavijom. Splitski Crveni, teško oslabljeni pozivom većini igrača na odsluženje vojnog roka i ozljedama većine preostalih igrača nisu mogli više postići, nego časno zauzeti posljednje, četvrto mjesto u skupini.
Tih godina klub razvija i druge vidove športske djelatnosti. Svojom aktivnošću isticala su se šahovska i atletska sekcija. Klub dobiva i nove klupske prostorije. Otvorene su 1937. g. u kući Rožić u Zoranićevoj ulici.
Prvi put prvoligaši
U sezoni 1938./39. četvrti put za redom Split je bio prvak Dalmacije, što mu donosi plasman u novoosnovanu Hrvatsko-slovensku ligu. Nastupajući 1939./40. u toj ligi, Split igra svoju prvu prvoligašku sezonu u svojoj povijesti, u društvu Hajduka, Građanskog, Concordije, HAŠK-a... U ukupnom plasmanu Crveni su zauzeli 7. mjesto. Sljedeće godine – 1940./41. igraju u Hrvatskoj nogometnoj ligi koja je stvorena nakon uspostave Banovine Hrvatske i zauzimaju 6. mjesto.
U srpnju 1940. Split se spaja s nogometnim klubom Majstor s mora (bivši Vuk). Time je ponovo stekao vlastito igralište koje se nalazilo na mjestu gdje je danas Park Emanuela Vidovića. Prvu službenu utakmicu na sada vlastitom igralištu Crveni su odigrali 25. kolovoza 1940. protiv zagrebačkog Željezničara (2:1).
Ratni vihor
Približavanjem Drugog svjetskoga rata na naše prostore, otkazana je i skupština kluba koja se trebala održati u ožujku 1941. Početkom rata, zamire aktivan športski život u gradu Splitu. Ipak, 20. svibnja 1941. g. na igralištu Hajduka, pred 1500 gledatelja odigrana je utakmica kombiniranih momčadi Hajduka i Splita. Pobijedio je Split rezultatom 2:1. Malo potom, vjerojatno krajem lipnja 1941., na sastanku u restoranu Maksimir raspušteno je cjelokupno športsko društvo – RSD Split.
U kolovozu 1941. godine mnogi igrači i drugi pripadnici RSD Split odazivaju se pozivu za borbu protiv okupatora. Pred večer 11. kolovoza 1941. iz Splita kreće naoružana jedinica, kasnije poznata kao Prvi splitski partizanski odred. Velik broj ih je poginuo ili zarobljen nekoliko dana kasnije, 14. kolovoza u borbama kod sela Košute blizu Sinja. U Sinju su potom, odlukom prijekog suda osuđeni na smrt i strijeljani 26. kolovoza na predjelu Ruduša kod Sinja. Trinaest Splitovaca izgubilo je živote u redovima Prvog splitskog odreda. U sjećanje na pale Splićane, podignut je na tom mjestu spomenik.
Talijanski okupator odmah nakon stradavanja Odreda provodi istragu i uhićenja po Splitu. Među brojnim privedenim članovima RSK Split bio je i zadnji prijeratni predsjednik kluba dr. Petar Nisiteo. Suočeni sa sve žešćim i smjelijim otporom u gradu Splitu, talijanske okupacijske vlasti šalju u internaciju u Italiju poveću grupu osumnjičenih Splićana, među njima i dugogodišnjeg tajnika kluba Antu Krstulovića Snagu. U internaciji, u logoru na Liparskim otocima u travnju 1942. umire od posljedica mučenja Bogdan Srdelić, poznati Splitov igrač iz 20-ih godina. Preko 120 članova RSD Split izgubilo je živote tijekom Drugog svjetskog rata.Slobodna Dalmacija: Poginuli Splitovci
Nakon Drugog svjetskog rata
Obnova Splita
Nakon rata pokrenuta je inicijativa za obnovu nogometnog kluba Split. Sastanak inicijativnog Odbora održan je 17. kolovoza 1945. u Sumića trafici u Marmontovoj ulici. Osnivanjem Fiskulturnog društva Split 23. rujna 1945. u kinu Eden (kino Marjan) obnovljeno je djelovanje i nogometne sekcije. Toga dana odigrana je i prva poslijeratna nogometna utakmica. Na Hajdukovom igralištu igrali su Split i Šibenik (2:0), pred 2500 gledatelja.
mini|desno|Grb kluba, 1959.
Prve poratne godine