Tito Strozzi (Zagreb, 14. listopada 1892. – Zagreb, 23. ožujka 1970.) bio je hrvatski glumac, redatelj, pisac i prevoditelj.
Životopis
Filozofski fakultet i Akademiju za glumačku umjetnost i pjevanje studirao je u Beču. Od 1919. godine član je HNK, a glumio je u drami, komediji i opereti. Njegove briljantne kreacije Krležinih junaka, klasičnih heroja i salonskih umjetnika drže se antologijskima, a režije obuhvaćaju najširi repertoar hrvatskih i stranih autora.
Bavio se i filmom improvizirajući klavirsku pratnju za nijeme filmove, a osniva i filmska poduzeća (Jugoslavija film d.d., Strozzi film), te glumi u više filmova ("Brišem i sudim", "U lavljem kavezu", Dvorovi u samoći, "Karolina riječka", "Pod sumnjom", "Tri Ane"). Autor je niza proznih djela, eseja, osvrta u dnevnom tisku i kazališnih komada ("Alenka", "Ecce homo", "Zrinski", "Gaj", "Kameleoni", "Tomislav", "Umorstvo na pozornici"), a poznati su i njegovi prijevodi klasičnih djela svjetske dramske i druge literature (npr. Goetheov "Faust").
Istaknuo se pedagoškim radom i pokretanjem dječjih emisija na zagrebačkoj radiopostaji, a pokretao je i časopise (Rampa) i dramsku biblioteku (Scena).
Bio je u braku s Ljubicom Oblak, u kojemu je rođena kći koja živi u Sjedinjenim Državama i nije nastavila kazališnim putem svojih roditelja. U braku s Elizom Gerner rodila se kći Maja, koja je postala kardiologinja, a njena kći Dora Fišter nastavila je teatarsku tradiciju.
Nagrada Tito Strozzi
Godine 1993. je utemeljena kazališna nagrada koja nosi njegovo ime, a dodjeljuje ju se za najbolje pojedinačno ostvarenje u zagrebačkom HNK-u u protekloj sezoni.
Filmografija Filmske uloge "Brišem i sudim" (1919.) "Dvorovi u samoći" (1925.); režija "Barok u Hrvatskoj" kao grof Drašković (kratki film) (1942.) "Priča o fabrici" kao Gartner (1949.) "Posljednji dan" kao fra Anselmo (1951.) "Pod sumnjom" (1956.) "Tri Ane" kao profesor Mandić (1959.) "Austerlitz" kao časnik (1960.) "Rat" kao gospodin s kaputom (1960.) "Karolina Riječka" kao kapetan (1961.) "Pustolov pred vratima" kao profesor (1961.) "Bezimena" (1963.) "Prokletstvo zelenih očiju" kao seoski policajac #2 (1964.) "Umorstvo na pozornici" (1964.); scenarist "Ja sam ubio Baltazara" kao Jovan (1968.) "Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata" kao Pepek (1968.) "Adam i Eva" kao general (1969.)
Televizijske uloge "Dileme" (1966.) "Mafija - časno društvo" kao Cesare Manzella (1966.) "Kad je mač skrojio pravdu" (1967.) "Sajam razbojnika" kao Massimo (1968.)
Izvori Vijenac br.228/2002. Zlatko Vidačković: Stoljeće jedne dinastije
Vanjske poveznice Tito Strozzi Večernji list Alma Prica ovogodišnja dobitnica nagrade Tito Strozzi
Kategorija:Hrvatski kazališni glumci Kategorija:Hrvatski kazališni redatelji Kategorija:Hrvatski filmski glumci Kategorija:Hrvatski filmski redatelji Kategorija:Hrvatski prevoditelji Kategorija:Životopisi, Zagreb Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića