Glavnjača je bio poznati zatvor u središtu Beograda izgrađen na dva kata u drugoj polovici 19. stoljeća, na mjestu današnjega Prirodno-matematičkoga fakulteta.
Povijest Postoje različita mišljenja kada je zgrada izgrađena, 1856. ili 1857., 1863./1864. ili oko 1865. godine. Ivan Janković, Utamničenja kroz povijest Srbije. Glavnjača, Tamnjača i Ćorka, republika.co.rs, preuzeto 10. travnja 2013. Prvobitni nazivi zgrade bili su Uprava varoši i kasnije Uprava grada Beograda a poslije se ustalio naziv "Glavnjača". Tijekom svoga skoro stogodišnjega postojanja Glavnjača je bila u uporabi, i bila zatvorom, mjestom policijskoga istražiteljstva, te simbolom represije u svakom od pet veoma različitih političkih režima: obrenovićevskom (do 1903. godine), karađorđevićevskom (1903. – 1918.), jugoslavenskom kraljevskom (1918. – 1941.), njemačkom okupacijskom (1941. – 1944.) i komunističkom (od 1944. do 1953. godine).
Između dva svjetska rata u njemu je bila Uprava policije Grada Beograda a svoja suđenja političkim okrivljenicima (poglavito komunistima, sindikalcima i hrvatskim domoljubima) u njemu je održavao specijalni Sud za zaštitu države. Po osnovi političke krivnje samo u prvih deset godina postojanja prve Jugoslavije (Kraljevina SHS) izrečene su 24 političke smrtne osude, počinjeno je 600 političkih umorstava, obavljeno 30.000 političkih uhićenja a bilo je 3.000 političkih emigranata i bezbrojna masa političkih izgona.Miroslav Krleža, Deset krvavih godina i drugi politički eseji, Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 14. i 15., Zora, Zagreb, 1971., str. 619.Tomislav Jonjić, Proces Hranilović-Soldin. Prilog poznavanju postanka ustaškog pokreta:, str. 168., preuzeto 10. travnja 2013. Glavnjača je bila poznata kao organizirana mašinerija za mučenje i priznanja "krivnje".
Postojale su i specijalne prostorije, zvane dimnjak, gdje su zatvorenike palili vatrom i na živo pekli.
Za Drugoga svjetskog rata zatvor je koristila Specijalna policija vlade Milana Nedića. U njegovoj neposrednoj blizini su u ožujku 1942. godine komunistički ilegalci ubili agente Specijalne policije Đorđa Kosmajca i Obrada Zalada. Nakon 1945. godine nove su vlasti također koristile Glavnjaču za istraživanje svojih političkih protivnika. Uhićeni hrvatski revolucionar Andrija Hebrang navodno je 1949. godine u Glavnjači izvršio samoubojstvo. Posljednji zatvorenik Glavnjače bio je general Ljubodrag Đurić, ranije šef kabineta Josipa Broza Tita, koji je 1952. godine na 6. kongresu KPJ u Zagrebu imao verbalni ispad i u Glavnjači je proveo 42 dana. Ivan Janković, Utamničenja kroz povijest Srbije. Glavnjača, Tamnjača i Ćorka, fusnota 102.:, republika.co.rs, preuzeto 11. travnja 2013. Glavnjača je nakon toga srušena (najvjerojatnije 1953. ili početkom 1954. godine). Ivan Janković, Utamničenja kroz povijest Srbije. Glavnjača, Tamnjača i Ćorka:, republika.co.rs, preuzeto 11. travnja 2013.
O Glavnjači Odvjetnik i publicist Rajko Jovanović je, 1928. godine, u Zagrebu, u izdanju Cesarčevog tjednika Zaštita čovjeka, objavio studiju o Glavnjači kao metafori jugoslavenske i velikosprske politike tijekom prve Jugoslavije pod naslovom Glavnjača kao sistem. Predgovor za tu knjigu napisao je Miroslav KrležaKrležijana: "Glavnjača kao sistem" , preuzeto 10. travnja 2013. u kojem veli:
Po Rajku Jovanoviću:
U povijesti Glavnjače viši i niži policijski službenici, mučitelji koji su se isticali surovošću i sadizmom i bili na najgorem glasu su: Dragomir-Dragi Jovanović (šef opće, zapravo političke, policije od 1936. do 1938. godine), Milan Aćimović (nakon dugogodišnjeg službovanja u policiji bio je i ministar unutrašnjih poslova u Stojadinovićevoj vladi), Svetozar Vujković (služio je u Beogradu od 1924. do 1940. godine, postavljen za šefa odsjeka u političkoj policiji 1934. godine), Božidar Bećarević (došao na Vujkovićevo mjesto 1940. godine) i Đorđe Kosmajac (Vujkovićev pomoćnik).
Posebno teška mučenja i zlostavljanja u Glavnjači bila su za optuženike koje su Udbini istražitelji (Mile Milatović, Mato Radulović i David Laušević) u "slučaju Hebrang" povezali s Andrijom Hebrangom tijekom istrage (1948. – 1952.) kada je osumnjičen za održavanje tajnih dodira sa sovjetskim veleposlanstvom, odnosno da je staljinist, da je surađivao s ustašama i Gestapom u zarobljeništvu te "sabotirao" gospodarsku politiku FNRJ. Mnogi nisu izdržali pa su tijekom istrage umrli ili bili ubijeni. Olga Hebrang (u Glavnjači je provela 3 godine i 3 mjeseca)Pavle Kalinić, Andrija Hebrang - svjedoci govore, 3. izd., Profil International, Zagreb, 2008., , str. 46. ostavila je jedno od svjedočenja o tadašnjim mučenjima:Pavle Kalinić, Andrija Hebrang - svjedoci govore, 3. izd., Profil International, Zagreb, 2008., , str. 47.
Poznate osobe zatvorene/ubijene u Glavnjači Otokar Keršovani, Pavle Ljumović, Ivan Milutinović Milutin, čovjek i ratnik:, montenegrina.net, preuzeto 11. travnja 2013. hrvatski novinar, publicist i političar (1928.) Ivan Milutinović, crnogorski političar i vojskovođa (1928.) Pavle Ljumović, Ivan Milutinović Milutin, čovjek i ratnik:, montenegrina.net, preuzeto 11. travnja 2013. Spasenija Babović, srpska revolucionarka i društveno-politička radnica (1928.) Bracan Bracanović, Danilo Burzan, Stijena Piperska, Pobjeda, 9. lipnja 2011., preuzeto 11. travnja 2013. crnogorski revolucionar i političar (1929.) Vladko Maček, hrvatski pravnik i političar (1933.)Jere Jareb, Pola stoljeća hrvatske politike: povodom Mačekove autobiografije, (Buenos Aires, 1960.), prijetisak, Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1995., , str. 49.: Vukica Mitrović, crnogorska revolucionarka (1935.) Žene u crnom: Mapa Beograd iz ženskog ugla - komunistkinje, skojevke i narodne herojke, preuzeto 11. travnja 2013. Ivan Prpić, hrv. časnik u Austrougarskoj vojsci, general Kr. Jugoslavije i Domobranstva u NDH (1945.)Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., , str. 333.: Andrija Hebrang, hrvatski revolucionar, političar i državnik (dva puta, 1929. i 1948. – 1949.Hrvatski biografski leksikon: Hebrang, Andrija , preuzeto 10. travnja 2013.) Ilija Jakovljević, hrvatski književnik, odvjetnik i novinar (1948.)Peto evanđelje 3. i 4. travnja, Slobodna Dalmacija, 31. ožujka 2004.:, preuzeto 10. travnja 2013. Vladimir Frajtić, hrvatski politički osuđenik (1948. – 1952.)Državni arhiv u Zagrebu: HR-DAZG-1009 Frajtić Vladimir :, preuzeto 10. travnja 2013. Sreten Žujović,andrija-hebrang.com: Ubojstvo po narudžbi, preuzeto 10. travnja 2013. srpski političar (1948. – 1950.)
Bilješke Dosje Hebrang skup je dvadesetak tisuća stranica dokumenata i falsifikata, izjava i rukopisa 131 osobe za koje je formiran dosje tijekom "istrage", odnosno 5.083 osoba obuhvaćenih "istragom".andrija-hebrang.com: Dosje Hebrang, preuzeto 18. svibnja 2013. Josip Šaban (za vrijeme istrage, 1948., umro), Milan Žugelj (umro u zatvoru), Marica Đoić (umrla u zatvoru), Mito Despotović (umro u zatvoru).Nada Kisić Kolanović, Hebrang - Iluzije i otrežnjenja, Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., , str. 218. Bogdanka Podunavac (bila je trudna u vrijeme uhićenja i u zatvoru je umrlo njezino prerano rođeno dijete, prema službenoj verziji 1951. počinila samoubojstvoNada Kisić Kolanović, Hebrang - Iluzije i otrežnjenja, Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1996., , str. 217.-218.), Frančiška Srebrenjak (uhićena 20. rujna 1948. godine, po službenoj verziji objesila se potkraj 1948. godine), Ljudevit Lujo Čačić (završio život u zatvoru, Čačićeva žena nikada nije dobila obavijest o sudbini svoga supruga).Zvonko Ivanković-Vonta, Hebrang, Bibliotheca Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1988., , 311.-317.
Izvori
Vanjske poveznice Miroslav Krleža o Glavnjači kao sistemu i drugi prilozi o policijskoj torturi u Kraljevini Jugoslaviji
Kategorija:Zatvori Kategorija:Građevine u Beogradu Kategorija:Stari Grad (Beograd)