London (eng. izgovor ) glavni je grad Engleske i Ujedinjenog Kraljevstva. Kao važnog naselja tijekom dva tisućljeća povijest Londona započinje s Rimljanima, koji su ga osnovali i nazvali Londinium. Jezgra Londona, drevni londonski City ("square mile"), zadržala je svoje srednjovjekovne međe. Najkasnije od 19. stoljeća, naziv "London" odnosi se i na metropolis koji se razvio oko grada. Danas je London jedna od devet regija Engleske i administrativno područje Velikog Londona (Greater London), s vlastitim izabranim gradonačelnikom i skupštinom.
London je značajan "globalni grad" i jedno od najvećih svjetskih financijskih središta s najvećim bruto domaćim proizvodom u Europi. U središnjem Londonu smještena su sjedišta većine britanskih tvrtka među prvih 100 prema indeksu FTSE 100 Londonske Burze, i više od 100 među 500 najvećih europskih. Golemi utjecaj Londona na politiku, financije, obrazovanje, zabavu, masovne medije, modu, te umjetnost i kulturu, uvelike doprinosi globalnom statusu grada. Grad je također i važna turistička destinacija za domaće i strane posjetitelje. London je bio domaćin Olimpijskih igara 1908., 1948. i 2012., te tako postao prvi grad u povijesti modernih igara s tri domaćinstva. U Londonu se nalazi 4 mjesta svjetske baštine: Londonski Tower, povijesno naselje u Greenwichu, Botanički vrt u Kewu, i područje koje sadrži Westminstersku palaču, Westminstersku opatiju i crkvu svete Margarete.
U Londonu živi populacija vrlo raznolikih kultura, nacionalnosti i religija, te se na području grada govori više od 300 jezika. 2021., službeni broj stanovnika bio je 9 540 576 unutar granica Velikog Londona, što ga čini najmnogoljudnijim gradom u Europi dok je procjena broja stanovnika metropolitanske zone 14 800 000. Londonski metro, kojim upravlja Transport for London, najveća je mreža podzemne željeznice u svijetu, dok je Zračna luka Heathrow u 2021. bila druga najprometnija zračna luka u svijetu po međunarodnom putničkom prometu i šesta po domaćem putničkom prometu, ali najveća i najprometnija zračna luka u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Povijest
Toponimija mini|lijevo|180px|Naziv London možda potječe od rijeke Temze. Etimologija Londona je nejasna, naziv je drevnog podrijetla i može se pronaći u izvorima od 2. stoljeća nadalje. Oko 121. godine zabilježen je kao Londinium, što upućuje na rimsko-britansko podrijetlo. Najranije ponuđeno objašnjenje, danas odbačeno, pripisano je Geoffreyu of Monmouthu u djelu Historia Regum Britanniae, u kojem je opisano da naziv grada vuče korijen od Luda, sina Helija, koji je navodno zauzeo grad i nazvao ga Kaerlud. Od 1899., općenito je prihvaćeno da je naziv keltskog podrijetla, čije je značenje "mjesto koje pripada čovjeku nazvanom *Londinos"; ali to objašnjenje od tada je odbačeno. Richard Coates 1998. ponudio je objašnjenje prema kojem naziv potječe od predkeltskog, staroeuropskog *(p) lowonida, što znači "preširoka rijeka za pregaziti", i ukazao da je taj naziv dan dijelu rijeke Temze koji teče kroz London. Od toga potječe keltska verzija naziva, *Lowonidonjon. Do 1899., naziv se službeno primjenjivao samo za Grad London, ipak, od tada se tako nazivala i Grofovija London, a od 1. travnja 1965. postoji kao ceremonijalna grofovija Veliki London, pri čemu ne treba miješati London i Veliki London, jer London je regija Engleske u čijem sastavu se nalazi City of London, za razliku od Velikog Londona koji je grofovija u čijem sastavu se ne nalazi City of London, jer i on ima zaseban status ceremonijalne grofovije.
Pretpovijest i antičko doba mini|lijevo|180px|Do 1300., Londonski City još uvijek je bio smješten unutar zidina. Rijeka Temza imala je veoma važnu ulogu kao prometni i trgovački pravac još u vrijeme prije nego što su Britaniju osvojili Rimljani, između 55. pr. Kr. i 43. godine n.e. Premda postoje dokazi raštrkanih britskih naselja u području, prvu veću naseobinu osnovali su Rimljani 43. godine. Londinium (latinizirano keltsko ime), podignut je na izvanredno povoljnom položaju, u početku kao rimski vojni logor, koji se, zahvaljujući više trgovini nego ratovima, pretvorio u snažno trgovačko središte, no zadržao se samo 17 godina. Oko 61. icensko pleme predvođeno kraljicom Boudicom napalo ga je i spalilo do temelja. Potkraj 1. stoljeća grad je utvrđen, sagrađen je veličanstveni forum te drvena pristaništa i skladišta. Grad se razvio i nadmašio Colchester kao glavni grad provincije Britanije 100. godine. Na svom vrhuncu tijekom 2. stoljeća, rimski London je naseljavalo oko 60 000 stanovnika, te je ostao po rimskom vlašću sve do njihova povlačenja iz Britanije početkom 5. stoljeća. Povijest Londona tijekom 5. stoljeća i 6. stoljeća slabo je poznata. Do 7. stoljeća, Anglosaksonci osnovali su novo naselje nazvano Lundenwic, oko 900 metara uzvodno od starog rimskog grada, u okolici današnjeg Covent Gardena. Na ušću rijeke Fleet vjerojatno se nalazila ribarska i trgovačka luka. Trgovina se razvijala dok Vikinzi nisu nadjačali grad, i prisilili preseljenje na istok, na lokaciju starog rimskog Londiniuma kojeg su štitile antičke zidine. Vikinški napadi nastavljani su sve jačim intenzitetom do 886., kada je Alfred Veliki osvojio London i ugovorio mir s Danskim vođom Guthrumom. Izvorni saksonski grad Lundenwic postao je Ealdwic ("stari grad"), naziv koji se do danas zadržao kao Aldwych, koji se nalazi u današnjem City of Westminster.
Srednji vijek mini|lijevo|180px|Westminsterska opatija jedno je od londonskih najstarijih i najznačajnijih zdanja, i mjesto Svjetske baštine. Knut Veliki preuzeo je englesko prijestolje godine 1016., vladajući gradom i zemljom do 1035., kada je njegova smrt rezultirala povratkom pod saksonsku vlast pod njegovim pobožnim posinkom Edvardom Ispovjednikom, jednim od suosnivača Westminsterske opatije i susjedne Westminsterske palače. London je bio daleko najveći i najbogatiji grad u Engleskoj u razdoblju od 11. do 13. stoljeća, premda je službeno sjedište vlasti i dalje bilo u Winchesteru. Nakon bitke kod Hastingsa, Vilim I. Osvajač, tada vojvoda od Normandije, okrunjen je za kralja u netom dovršenoj Westminsterskoj opatiji na Božić 1066. Vilim je građanima Londona podijelio posebne povlastice, dok je radi kontrole nad građanstvom na jugoistoku grada dao izgraditi zdanje danas poznato kao londonski Tower. mini|175px|Londonski Tower 1097, kralj Vilim II. započeo je graditi Westminster Hall, u blizini istoimene opatije, koji je bio temelj nove Westminsterske palače, glavne kraljevske rezidencije kroz srednji vijek. Westminster je postao sjedište kraljevskog dvora i vlade, dok je susjedni londonski City bio poslovno i trgovačko središte, prosperitetno pod jedinstvenom vlastitom upravom, Korporacijom grada Londona. 1100. populacija je iznosila 18 000 stanovnika, dok je do 1300. narasla na skoro 100 000 stanovnika. Postojala je znatna židovska populacija dok nisu 1290. izgnani iz Engleske proglasom kralja Edvarda I. Katastrofa je pogodila grad kada je u doba kuge sredinom 14. stoljeća izgubio trećinu stanovništva. Osim invazije za vrijeme seljačkog ustanka Wata Tylera 1381., London je ostao relativno neokrznut raznim građanskim ratovima tijekom srednjeg vijeka.
Rani novi vijek mini|180px|Veliki požar 1666. uništio je mnoge dijelove grada. Za vrijeme dinastije Tudor, reformacija je uvjetovala postupni prelazak ka Protestantizmu, s većinom Londona koji je iz crkvenih posjeda prešao u privatna vlasništva. Razvijao se merkantilizam te su osnovane monopolističke trgovačke kompanije kao Britanska Istočnoindijska kompanija. Širenjem trgovine u Novi svijet. London je postao glavna luka Sjevernog mora, s imigrantima koji su pristizali iz Engleske i inozemstva. Stanovništvo je naraslo s procijenjenih 50 000 1530., godine, na oko 225 000 1605. U 16. stoljeću William Shakespeare i njegovi suvremenici živjeli su u Londonu u doba neprijateljstva prema razvoju kazališta. Do kraja ere Tudora 1603., London je još bio urbanistički vrlo zbijen, u doba kad se zbio i pokušaj ubojstva kralja Jakova I. u Westminsteru 5. studenog 1605., tijekom barutne urote. Početkom 17. stoljeća, London je bio pogođen epidemijama s Velikom londonskom kugom 1665. – 1666. kao vrhuncem, koja je usmrtila do 100 000 ljudi, ili jednu petinu ukupnog stanovništva. 1666. izbio je Veliki požar u Londonu koji se brzo proširio kroz drvene zgrade. Obnovu, koja je trajala više od deset godina, nadgledao je kao londonski nadzornik Robert Hooke. 1708. Christopher Wren je dovršio svoje remek-djelo, katedralu sv. Pavla. Za vrijeme georgijanskog doba, izgrađene su na zapadu nove četvrti, kao Mayfair, i novi mostovi preko Temze koji su ohrabrili razvoj južnog Londona. Na istoku, londonska luka proširila se nizvodno. 1762. kralj Đuro III. kupio je Buckinghamsku palaču, današnju kraljevsku rezidenciju, koja je proširivana tijekom idućih 75 godina. U 18. stoljeću London je bio pogođen kriminalom, te su 1750. kao prva profesionalna policija osnovani Bow Street Runners. Kavane su postale popularnim mjestom debate i razmjene ideja, s rastućom pismenošću i razvojem tiskarskog stroja koji je novosti učinio dostupnim svima, dok je ulica Fleet postala središtem britanskog novinarstva.
"Nećeš nikada naći čovjeka, niti intelektualca koji želi napustiti London. Ne gospodo, kad se čovjek zasiti Londona, zasitio se i samog života, jer u Londonu je sve što život može priuštiti." Samuel Johnson
20. stoljeće i suvremeno doba mini|180px|Londonska ulica razorena za vrijeme Blitza u drugom svjetskom ratu. London je bio najveći grad na svijetu od oko 1831. do 1925. Rastuća prometna zagušenja dovela su do prve lokalne gradske željezničke mreže u svijetu. Metropolitan Board of Works koji je nadgledao ekspanziju infrastrukture, 1889. zamijenjen je Savjetom Londonske Grofovije (London County Council), prvom izabranom gradskom upravom. Blitz i ostala bombardiranja njemačkog Luftwaffea za vrijeme drugog svjetskog rata usmrtila su preko 30 000 građana Londona i uništila brojne stambene i druge zgrade po cijelom gradu. Neposredno nakon rata, Olimpijske igre 1948. održane su na izvornom stadionu Wembley, u doba kada se grad tek oporavljao od rata. Godine 1951. u južnom Londonu (South Bank) održan je sajam Festival of Britain. Veliki smog 1952. doveo je 1956. do Zakona o čistom zraku (Clean Air Act) koji je dokrajčio ugljeni smog po kojem je London bio zloglasan. Od 1950.-ih pa nadalje u Londonu su se nastanili mnogi imigranti, većinom iz zemalja Commonwealtha kao Jamajka, Indija, Bangladeš i Pakistan, što je London učinilo jednim od najraznolikijih gradova u Europi.
Počevši od sredine 1960.-ih, London je postao svjetsko središte kulture mladih, što je bilo posebno istaknuto Swinging London supkulturom povezanom s ulicom Carnaby.