mini|Natpis na spomeniku himni
Lijepa naša domovino, često i samo Lijepa naša, je državna himna Hrvatske od 1972. godine. Tekst skladbe zasnovan je na pjesmi Horvatska domovina koju je napisao Antun Mihanović 1835. godine, a drži se da ju je preradio i prvi uglazbio Josip Runjanin sredinom 19. stoljeća uz doprinose drugih glazbenika. Mihanovićeva je izvorna pjesma s vremenom postala popularna nacionalna himna, a prvi je puta izvedena u uglazbljenoj inačici 1891. godine, kada je svečano izabrana za neslužbenu hrvatsku himnu. Pjesma je nakon toga u raznim oblicima, instrumentacijama i preinakama bila vrlo omiljena u Hrvatskoj, a amandmanom Ustava SR Hrvatske 1972. godine konačno je postala službena državna himna. Donošenjem Ustava Republike Hrvatske 1990. dobila je svoj stalni, obvezatni oblik i zakonsku zaštitu.
Njezine početne riječi često se rabe kao metonim za Hrvatsku (Lijepa Naša). Ubraja se među malobrojne miroljubive himne jer veliča ljepote domovine, a ne poziva na borbu ili otpor kao himne-koračnice (npr. Marseljeza).Božo Skoko, Hrvatski velikani, Večernji edicija, Zagreb, 2014., str. 279.,
Stihovi
Zagrebački pravnik Antun Mihanović, jedan od pjesnika hrvatskog narodnog preporoda, napisao je domoljubnu pjesmu Horvatska domovina koja je postala temelj današnje himneČl. 15. – 22. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 55/90., te čl. 137. Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje, Narodne novine, br. 26/93. i 29/94.) – od 14 kitica uzete su prva, druga, pretposljednja i posljednja. Horvatska domovina je objavljena 14. ožujka 1835. godine na naslovnoj stranici desetog broja književnog lista Danica, koji je tada bio nositelj književnog preporoda.
Autorstvo Popijevka Lijepa naša domovino nastala je krajem 1840-ih. Nije poznato kada točno, ali se obično navodi 1848. godina. Nije sasvim sigurno ni je li njezinu melodiju skladao Josip Runjanin,Golec, Ivica. Banska krajina u djelima svećenika Josipa Marića (1807. – 1883.) i Pavla Lebera (1844. – 1919.) // Croatica Christiana Periodica, br. 57., (2006.), str. 155.-176., , fusnota 22 na str. 159.: ali se u drugoj polovici 19. stoljeća na temelju zapisa Franje Kuhača uvriježilo takvo mišljenje.Lijepa naša domovino … :, nsk.hr, 14. ožujka 2017., pristupljeno 9. kolovoza 2020. Runjanin nije imao formalno glazbeno obrazovanje, a 1848. godine bio je kadet u graničarskoj pješačkoj pukovniji br. 10 u Glini. Zato se smatra da je popijevka skladana u Glini. Čvrsti dokazi za ili protiv toga stajališta ne postoje.
Ipak, s vremenom su se Runjaninove zasluge u skladanju pjesme počele osporavati. Nakon što je u Glini 7. kolovoza 1910. otkriven spomenik Antunu Mihanoviću, Glinjanin Petar Peleš u pismu je za zagrebački list Srbobran (31. kolovoza 1910.), a zatim u još jednom pismu za Obzor (1. rujna 1910.), iznio tvrdnju da je prvu zborsku izvedbu Horvatske domovine održalo Srpsko dobrotvorno pjevačko društvo u Glini (u kojemu je navodno pjevao sâm Peleš) 1846. godine prema melodiji iz opere Lucia di Lamermoor, s kapelnikom Dragutinom Šlaukom. Odgovor na pismo poslao je Obzoru Božidar Krnic (7. rujna 1910.), koji je na temelju priča svoje majke tvrdio da je melodiju za pjesmu ustvari skladao njegov djed Josip Wendl, »kapelnik kod I. banske pukovnije«, a da je svom učeniku i početniku Runjaninu tek »prepustio tu slavu«. Tom razmjenom pisama otpočeo je spor o autorstvu himne koji je nastavljen člankom Gejze Krnica, također Wendlovim unukom, u časopisu Kluba hrvatskih književnika u Osijeku 1912. godine. Gejza je, kao i Božidar, držao da je Runjanin bio tek »mladi kadet« koji nije bio sposoban sâm uglazbiti pjesmu. Ipak, uredništvo časopisa u bilješci je napomenulo: »To što Runjanin nije bio muzički obrazovan ne isključuje mogućnost da izmisli lijepu melodiju. Mogao je izmisliti, ili sam zapisati a drugi ispraviti«. Iako čvrsti dokazi za ijednu od tih teza nisu pronađeni, s vremenom je prevladalo stajalište da je Runjanin bio izvorni autor, kako su tvrdili njegovi prijatelji.
Hrvatska enciklopedija navodi da je Josip Runjanin »za službe u glinskom garnizonu napisao 1846. melodiju za pjesmu Horvatska domovina A. Mihanovića. Prvu harmonizaciju za zbor načinio je vojni kapelnik Josip Wendl i adaptirao ju za vojni orkestar. Novu harmonizaciju načinio je učitelj glazbe V. Lichtenegger (1861), a poslije I. Zajc, J. Gotovac i drugi.«
Runjanin je uglazbio samo dvije kitice Mihanovićeve pjesme, pa je popijevka zapravo dvodijelna pjesma sa 16 taktova (sheme a – a1 – b – a1).
Prerade
Glazbene prerade mini|180px|Antun Mihanović, hrvatski književnik i pravnik te pisac pjesme Horvatska Domovina od koje je nastala današnja himna Republike Hrvatske Lijepa naša domovino mini|180px|Josip Runjanin, hrvatski skladatelj te časnik u austrougarskoj vojci, skladatelj himne Lijepa naša domovino
Ne zna se kako je izgledao Runjaninov izvorni napjev. Prvi poznati zapis potječe od Vatroslava Lichteneggera, pjevačkog pedagoga, iz 1861. godine. Slušao je kako pjevaju njegovi učenici (učiteljski pripravnici) i zabilježio note, »ukajdiv melodiju onako kako su mu pripravnici pjevali« (Franjo Ksaver Kuhač).
Lichtenegger je priredio skladbu za muški četveropjev. Godine 1862. njegova je inačica objavljena u Sbirci različitih četveropjevah mužkoga zbora (svezak II, broj 9) Narodnoga zemaljskoga glazbenog zavoda u Zagrebu.
U godinama koje su uslijedile, popijevka se pojavljivala u raznim zbirkama pod naslovom Hrvatska Domovina, a pod imenom Liepa naša nalazimo je prvi put 1864. godine u zbirci »raznih četveropjev(h) što ih izdade Glasbeno društvo duh(ovne) mlad(eži) Zag(rebačke)«. Ta dva naslova su se izmjenjivala do 1890-ih godina, kada se kao naslov uvriježio prvi stih, Lijepa naša domovino.
Bilo je i drugih glazbenih inačica nakon Lichteneggera. Popijevka se uređivala za različite zborove i pritom mijenjala, a današnja inačica potječe od Franje Dugana starijeg (1919.).
I danas postoje mnoge glazbene inačice ove pjesme: za muške, ženske, dječje i mješovite zborove, tamburaške i puhačke sastave, orgulje, glasovir te simfonijski orkestar.
Službeni notni zapis himne je konačno utvrđen 1990. godine u članku 17. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske.
Tekstne prerade Današnji zakonski tekst himne nije posve isti kao Mihanovićev izvornik. Osim što je bilo nužnih promjena zbog moderniziranja jezika, uvedeno je i nekoliko značenjskih promjena.
Promjene značenja kroz povijest koje se nisu održale: junačka → hrvatska da bi vazda čestna bila → daj, o Bože, sretna bila Teci, Sava hitra, teci → Savo, Dravo, Drino teci (2. svjetski rat)
Promjena značenja ponovo unesena u današnju inačicu: kud li šumiš → sinje more (2. svjetski rat)
Promjene značenja koje su ostale u današnjoj inačici: čestna → sretna hitra → Dravo svog' doma → svoj narod
Primjerice, Antun Gustav Matoš je pisao „Oj hrvatska zemljo mila”.Barac, Antun. (prir.); Matoš, Milan. (sabrao) Djela A. G. Matoša, sv. 4., Izd. Binoza – nakladni zavod, Zagreb, 1935., str. 231.
Na prijedlog hrvatskog književnika Milivoja Slavičeka, ponovno je umetnut stih sinje more svijetu reciDenis Derk, Umro autor pjesme "Vrijeme je da se događa napokon čovjek", Večernji list, 7. studenoga 2012. (umjesto izvornog Kud li šumiš, světu reci).
Službeni tekst himne je konačno utvrđen 21. prosinca 1990. godine u članku 16. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske.
Povijest
Nastanak i rast popularnosti Mihanovićeva Horvatska domovina bila je jedna u nizu narodnih himni iz 19. stoljeća, uključujući Još Horvatzka ni propala, Mi smo, braćo ilirskog i druge, a mnogo njih rabilo se kao nacionalne svečane pjesme. Horvatska domovina ušla je u uporabu kao hrvatska nacionalna pjesma 1860-ih godina te se nastavila izvoditi prilikom svečanosti. Uglazbljena inačica pjesme, Lijepa naša domovina Josipa Runjanina, prvi je puta izvedena 1891. prigodom jubilarne 50. izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu. Izvodilo ju je, pišu Narodne novine (NN), »šest stotina pjevača uz pratnju orkestra«. Po završetku izvedbe publika je zatražila reprizu, a reakcije su prema NN-u bile sljedeće: »Čitavo općinstvo saslušahu stojeći, otkritih glava: mnoga lica orosiše se suzama radosnicama. Slušateljstvo i opet nagradi pjevače i glazbenike dugim pljeskom i ovacijama, […]«. Pjesma je tada plebiscitom izabrana za »najsvečaniju« od izvedbi, odnosno, smatra se, za hrvatsku himnu, iako je potonja tvrdnja predmet rasprave. Savez hrvatskih pjevačkih društava obratio se Hrvatskom saboru 1907. godine »glede uzakonjenja odnosno službenog proglašenja pjesme 'Lijepa naša domovino' hrvatskom himnom«.
Iako Sabor na prijedlog Saveza nije odgovorio, Lijepa naša ostala je neslužbena hrvatska himna koja se izvodila u svečanim prigodama. Tako se 1916. godine na 50. obljetnicu Viške bitke u Splitu izvodila odmah nakon habsburške Carevke. Slično tomu, svečana izvedba priređena je i 17. srpnja 1917. godine, kada su izaslanici Jugoslavenskog odbora, s predsjednikom Antom Trumbićem, posjetili Aleksandra I. Karađorđevića u Solunu povodom potpisivanja deklaracije o uređenju Kraljevine SHS. Službeni srbijanski list Srpski dnevnik izvijestio je: »Orkestar Kraljeve Garde odsvirao je Srpsku Kraljevsku Himnu i Hrvatsku Narodnu Himnu 'Lijepa naša domovino'«. Na koncu, kada se u Saboru 29. listopada 1918. čitao prijedlog Svetozara Pribičevića o secesiji Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije iz Austo-Ugarske, »za vrijeme čitanja prve točke […] s galerija je bacano cvijeće, zastupnici i gosti, ustavši, otpjevali su 'Lijepu našu'«. Prema povjesničarki Jeleni Očak, pjesmu se od tog trenutka može okarakterizirati kao „hrvatsku himnu”. Lijepa naša domovino zatim je, uspostavom Kraljevine SHS, postala »sastavni dio nove državne himne« uz srbijansku Bože pravde i slovensku Naprej zastava slave, ali prema dostupnoj literaturi niti ta združena himna triju naroda nije oslužbenjena. U skladu s tradicijom za svečanosti, Lijepa naša emitirana je u prvoj emisiji Radio Zagreba 15. svibnja 1926. godine u 20:30 sati.
Standardizacija u NDH i očuvanje u NOB-u Proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske i početkom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, Lijepa naša ostala je de facto himna kako članovima Ustaškog pokreta, tako i partizanima i komunistima. Ustaška vlast nastojala je doduše po uzoru na fašističku Italiju i nacističku Njemačku plasirati tzv. Ustašku pjesmu, himnu Ustaškog pokreta koju je napisao Ante Pavelić, kao novu državnu himnu istovrijednu Lijepoj našoj. Zamisao iza takve »dvostruke himne« bila je da jedna od njih simbolizira pripadnost političkom pokretu, a druga pripadnost narodu. Niti jedna od himni, međutim, nije oslužbenjena za trajanja NDH. Prema konvenciji, Lijepa naša izvodila se prva, a Ustaška pjesma druga po redu; takav je redoslijed posvjedočen i u rasporedu Hrvatskog krugovala, na kojemu se Lijepa naša izvodila početkom i krajem programa svakog dana.