Boeing 737 je putnički zrakoplov američkog proizvođača Boeinga. Zamišljen je kao uskotrupni zrakoplov kraćeg doleta s 60-85 sjedišta s dva turbofen motora ispod krila. Prvi let inačice B737-100 bio je 9. travnja 1967. godine, a prva isporuka za Lufthansu 28. prosinca iste te godine. Četrdeset godina kasnije postaje najproizvođeniji komercijalni putnički mlazni avion u svijetu. Od 1967. neprekidno je u proizvodnji s preko 8000 naručenih i 5857 isporučenih aviona do 2008.737 Model Orders and Deliveries data , Boeing, August 2008. Preko 1250 B-737 su u bilo kojem trenutku u zraku a u prosjeku svakih pet sekundi jedan avion negdje poleti ili sleti.
Povijesni razvoj Boeing je bio projektiran kao mlazni avion za kraće dolete s ulogom dopune B-727 na kraćim rutama. "Transport News: Boeing Plans Jet." The New York Times, 17. srpnja 1964. Retrieved: 26. veljače 2008. Početci projekta krenuli su 11. svibnja 1964. godine.Endres 2001, p. 122. Prvobitni planovi Boeinga nakon intenzivnih istraživanja tržišta bili su izrada 50-60 putničkih aviona za rute od 80 do 1609 km.Sharpe and Shaw 2001, p. 12. Nakon što je dobila jamstva da Boeing 737 projekt ne će biti poništen, Lufthansa je postala prvi naručitelj 19. veljače 1965.Sharpe and Shaw 2001, p. 13. s naručenih 21 zrakoplova u vrijednosti 67 milijuna dolara. Pregovori s Lufthansom u razvojnom dijelu projekta doveli su do povećanja broja sjedišta na 100.
Prvotne inačice Dne 5. travnja 1965. godine Boeing je objavio narudžbu United Airlinesa za 40 B-737. United je tražio nešto veći zrakoplov od originalnog projekta. Boeing je radi toga produžio trup za dodatnih 91 cm ispred i 102 cm iza krila.Sharpe and Shaw 2001, p. 17. Nova inačica označena je kao 737-200, dok je izvorna postala 737-100.Redding 1997, p. 182. mini|lijevo|200px|NASA-in Boeing 737-100 mini|lijevo|150px|Boeing 737-200 Ryanaira mini|lijevo|150px|Tada novi koncept skretača mlaza Na obje inačice je istovremeno nastavljen rad ali je Boeing 737 za svojim konkurentima BAC 1-11, Douglas DC-9 i Fokker F28, bio u velikom zaostatku. Kako bi ubrzao razvoj Boeing je za izradu novog zrakoplova koristio 60% strukture (najviše trup zrakoplova) i sustava od postojećeg 727. Širina trupa bila je dovoljna za 6 sjedala u jednom redu (u odnosu na 1-11 i DC-9 koji imaju pet u istom redu.) Proširen presjek i kratki trup aviona s motorima na repnom dijelu stvarao je aerodinamičke probleme te su se inženjeri odlučili za ugradnju motora na nosače ispod krila (što je za ono doba bilo neuobičajeno). Stavljanje ove težine (motori) ispod centra težišta dovelo je i do smanjenja naprezanja konstrukcije, što je omogućeno ugradnju lakšeg krilaSharpe and Shaw 2001, p. 18. a trup zrakoplova je i dalje bio blizu tla što je opet pojednostavilo opsluživanje aviona.Sutter 2006, pp. 76–78. Izbor motora pao je na turbofenski Pratt & Whitney JT8D-1.Shaw 1999, p. 6. S motorima ovješenim ispod krila Boeing se odlučio za ugradnju horizontalnog stabilizatora na trup aviona za razliku od T repa na Boeingu 727.
Prvotno se 737 počeo sastavljati u postrojenju Boeinga na zračnoj luci King Country u Kaliforniji jer su se u tvornici na zračnoj luci u Rentonu sklapali B-707 i B-727. Nakon 271 izrađenih zrakoplova sastavljanje aviona se ipak pri kraju 1970. seli u Renton.Wallace, J. "Boeing delivers its 5,000th 737," Seattle Post-Intelligencer, 13. veljače 2006. Retrieved: 18. prosinca 2007.Gates, Dominic. "Successor to Boeing 737 likely to be built in state." Seattle Times, 30. prosinca 2005. Retrieved: 10. veljače 2008. Veći dio trupa izrađivan je u Wichiti,"Spirit AeroSystems, Inc., Completes First Developmental Section for 787 Dreamliner." Pr newswire. Retrieved: 23. siječnja 2008. Kansas a u Rentonu su ugrađivna krila, podvozje i na kraju proizvodne linije motori, avioelektronika i interijer. Nakon izlaska iz proizvodne linije ispitivani su sustava zrakoplova i motori te su avioni prije isporuke kupcima imali svoj probni let.Shaw 1999, p. 16.
Prvi od šest -100 prototipa iz tvornice je izašao u prosincu 1966. godine, a probni let je imao 9. travnja 1967. Tijekom gotovo 1.300 sati leta testiranja otkriveno je da zrakoplovi proizvode dodatni otpor pri velikim brzinama koji bi mogao savinuti zadnju ramenjaču krila pri opterećenju od 34% iznad normalnog. Problem je riješen dodatnim ojačanjima ali je zrakoplov s time dobio na težini.Sharpe 2001, pp. 19–20. 15. prosinca 1967. Federal Aviation Administration izdaje plovidbenu dozvolu za komercijalne letove Boeinga 737-100.Sharpe and Shaw 2001, p. 20. 737 je bio prvi zrakoplov koji je kao dio svog certifikata imao odobrenje za "prilaz u kategoriji II" (visina odluke ispod 61 m (200 ft).Redding 1997, p. 183. Lufthansa je svoj prvi zrakoplov dobila 28. prosinca 1967. a počevši s letovima 10. veljače 1968. postaje prvi ne-američki zračni prijevoznik koji u redovne letove uvodi boeingov avion. Lufthansa je bila jedini veći kupac 737-100. Proizvedeno je samo 30 zrakoplova ove inačice.Sharpe and Shaw 2001, p. 120.
mini|desno|150px|Sjedišta ugrađena na paletama Inačica 737-200 imala je svoj prvi let 8. kolovoza 1967. Plovidbenu dozvolu FAA je izdala 21. prosinca 1967.Endres 2001, p. 124. United je s ovim avionom prvi let imao 28. travnja 1968. iz Chicaga u Grand Rapids, Michigan. 1968. godine uveden je novi sustav riversa (skretač mlaza) koji je postao standard na svim zrakoplovima poslije ožujka 1969. Sustav je ugrađen i na sve prijašnje aktivne zrakoplove. Pojava povećanog otpora riješena je dužom gondolom motora i poboljšanim opstrujavanjem zraka preko zakrilaca i pretkrilaca. Poboljšan je i sustav pokretanja zakrilaca s čime je omogućena njihova povećana uporaba tijekom uzlijetanja i slijetanja. Sve ove promjene zrakoplovu su povećale nosivost i dolet te su te poboljšane osobine utjecale i na smanjenje potrebne dužine za slijetanje i uzlijetanje. Do svibnja 1971. svi zrakoplovi serije -200 modificirani su na ovaj standard, uključujući i ugradnju jačih motora i većih spremnika za gorivo. Avionima je u odnosu na početnu inačicu -200 povećan dolet za 15%. Poznat kao "napredni" 737-200, avion je postao standard u proizvodnji od lipnja 1971. godine.
1970. Boeing je zaprimio samo 37 narudžbi. U financijskim teškoćama razmatrano je i gašenje 737 proizvodnih linija i prodaju projekta japanskoj zrakoplovnoj tvrtki. Nakon otkazivanja izrade nadzvučnog Boeinga 2707 i nastavka proizvodnje 747, oslobodilo se dovoljno financijskih sredstava za nastavak 737 programa.Sharpe and Shaw 2001, p. 21. U pokušaju povećanja prodaje Boeing nudi razne opcije uključujući i promjenjive inačice Boeing 737C (eng.: Convertible) (i u -100 i -200 seriji). Na modele su ugrađena teretna vrata 340 x 221 cm s lijeve strane odmah iza pilotske kabine te su na ojačani pod ugrađeni valjci za lakši i brži utovar paleta za teret. 737QC (eng: Quick Change) inačica za još bržu pretvorbu iz teretnog u putnički zrakoplov imala je i sjedišta ugrađena na paletama.Sharpe and Shaw 2001, p. 19. S poboljšanim osobinama za slijetanje na kraće piste Boeing je ponudio i inačicu -200 opremljenu za slijetanje i na obične zemljane piste.Unpaved Strip Kit. www.b737.org.uk Retrieved: 10. veljače 2008.Boeing 737-2T2C/Adv aircraft picture. airliners.net. Retrieved: 10. veljače 2008. Aljaska Airlines je jednu takvu inačicu koristila za letove na slabo naseljene dijelove Aljaske.
1988. godine ugašena je proizvodnja -200 nakon 1.114 izrađenih zrakoplova. Zadnji avion ove inačice dostavljen je Xiamen Airlinesu 8. kolovoza 1988.Sharpe and Shaw 2001, p. 23.
Poboljšane inačice (737 Classic) Prva veća modifikacija 737 počela se razvijati u 1979. godini. Boeing je planirao povećanje kapaciteta i dolet kao i poboljšanja koja bi avionu dala tada suvremene osobine. Istovremeno je 737 trebao zadržati svoj prepoznatljiv izgled. 1980. predstavljen je model zrakoplova s novim osobinama s oznakom -300 a njegov razvoj započeo je u ožujku 1981. Za pokretanje zrakoplova izabrani su CFM56-3B-1 turbofen motori koji su dali značajnu uštedu u potrošnji goriva i smanjenje buke ali i postavili izazov za izvedbu ugradnje radi vrlo malog rastojanja između motora i tla te njegovog promjera u odnosu na originalni Pratt Whitney motor. Boeing i dobavljač motora CFMI riješio je problem "izvlačenjem" motora ispred krila i premještanjem njegovih agregata sa strane i ispod, dajući motoru jedna poseban elipsasti uvodnik zraka.Endres 2001, p. 128. mini|lijevo|150px|Boeing 737-300 Zbog produženja trupa u predjelu krila za 2,87 m broj sjedišta u zrakoplovu narastao je na 149. Krila su također prošla niz promjena radi poboljšana njihove aerodinamike a vrhovi su im produženi za 23 cm. Razmah krila povećan je za 53 cm. Predkrilca i zakrilca su također prilagođena prethodnim promjenama. U pilotskoj kabini pojavio se EFIS (eng.:Electronic Instrumentation Flight System) sustav a putnička kabina aviona dobila je izgled sličan onima koje su razvijene na Boeingu 757.Shaw 1999, p. 10 Prototip -300 svoj prvi let je imao 24. veljače 1984. Ovaj prototip i još dva modela zrakoplova za proizvodnju letjela su devet mjeseci dugi program za dobivanje certifikata.Shaw 1999, pp. 12–13. mini|150px|lijevo|Boeing B737-400 U lipnju 1986. Boeing je najavio razvoj 737-400 inačice,Redding 1997, p. 185 kojem je trup aviona produžen za daljnjih 3,45 m, čime se povećava broj putnika na 170.Shaw 1999, p. 7. Radi povećane težine zrakoplova ugrađeni su jači turbofen CFM56s motori.Prvi let -400 inačica je imala 19. veljače 1988. i nakon sedmomjesečnog probnog programa/500 sati leta aviokompanija Piedmont Airlines počinje redovne letove. B737-400 jedan je od glavnih konkurenata Airbusu A320. mini|150px|lijevo|Boeing B737-500 Serija -500 je bila ponuđena, s obzirom na zahtjev kupca, kao moderna i izravna zamjena za 737-200. Najkraći je zrakoplov u seriji. Ujedinila je sva poboljšanja ugrađena u klasične inačice što je dovelo do veće ekonomičnosti s manje putnika na dužim rutama. Trup aviona je produžen za 47 cm u odnosu na 737-200 te je avion mogao prevesti i do 132 putnika. Na -500 seriji bila je dostupna i starija "mehanička" izvedba pilotske kabine i "Glass cockpit" pilotska kabina s EFIS sustavom. Korištenje CFM56-3 motora omogućilo je 25% povećanu efikasnost goriva u usporedbi sa starijim P&W motorima.
737-500 je saživio 1987. kada je aviokompanija Southwest Airlines naručila 20 zrakoplova.Shaw 1999, p. 40. Prvi let bio je 30. lipnja 1989. Za dobivanje letne dozvole jedini prototip preletio je 375 sati a prva isporuka bila je 28. veljače 1990. godine.Endres 2001, p. 129. 737-500 je postao omiljen avion nekih ruskih aviokompanija. Aeroflot-Nord, S7 Airlines, Rossiya Airlines su sve kupile korištene modele zrakoplova za zamjenu zastarjele flote sovjetskih aviona.
Nakon uvođenja -600/700/800/900 inačica, -300/400/500 dobila je naziv klasična serija.
Sljedeća generacija (737 Next Generation) mini|desno|200px|"Winglet" na Boeingu 737-800