Osmi dalmatinski udarni korpus (hrvatski) NOVJ-a formiran je 7. listopada 1943. godine od Devete, Devetnaeste, Dvadesete i Dvadeset šeste dalmatinske divizije i partizanskih odreda: Srednjo-dalmatinskog, Kninskog, Dinarskog, Mosečko-svilajskog, Segetsko-marinskog, Imotskog, Makarskog, Mosorskog, Neretvanskog, Grahovo-peuljskog, Glamočkog i Livanjskog. Pri formiranju imao je ukupno 13 049 boraca. Naredbom Vrhovnog štaba NOV i POJ od 24. listopada 1943. godine Štabu Osmog korpusa je privremeno bila potčinjena i Mornarica NOVJ-a.

Prvi zapovjednik korpusa bio je Vicko Krstulović, od 15. prosinca 1943. Pavle Ilić Veljko, zatim Vlado Ćetković, narodni heroj, a poslije njegove pogibije, od 31. listopada 1944. godine, Petar Drapšin, narodni heroj. Politički komesari korpusa bili su Ivan Kukoč, do 25. siječnja 1944. i Boško Šiljegović, narodni heroj.

Za postignuti uspjeh prilikom oslobođenja Knina, Vrhovni zapovjednik NOV i POJ Josip Broz Tito je 10. prosinca 1944. godine pohvalio Osmi korpus, a Glavni štab NOV i PO Hrvatske mu je, 25. prosinca, dodijelio naziv udarni.

Mobilizacijom novih boraca korpus je krajem prosinca 1944. imao oko 35 000 boraca, a u veljači 1945. godine 45 524 borca. Naredbom Generalštaba JA od 1. ožujka 1945. godine korpus je uključen u Četvrtu armiju JA.

Šef kirurgije osmog partizanskog korpusa bio je prim. dr Ante Starčević, bivši ravnatelj Banovinske bolnice u Splitu i predsjednik HNK Hajduka iz Splita.Jurica Gizdić: Potomak Oca domovine vodio Hajduka, Naprid bili, lipanj 2015., str. 54.-55.

Ustroj 8. korpusa 20x20px 8. dalmatinski korpus Zapovjedništvo korpusa 1. tenkovska brigada (M3 Stuart / AEC) Artiljerijska brigada 8. korpusa (M1A1 75mm brdska haubica) Inženjerijska brigada 8. korpusa 20x20px IX. dalmatinska divizija 1. dalmatinska proleterska udarna brigada (1943. – 1944.) 2. dalmatinska proleterska udarna brigada (1944. – 1945.) 3. dalmatinska udarna brigada 4. dalmatinska brigada 13. dalmatinska brigada (1944. – 1945.) 20x20px XIX. dalmatinska divizija 5. dalmatinska brigada 6. dalmatinska udarna brigada 7. dalmatinska udarna brigada (1943. – 1944.) 14. dalmatinska brigada(1944. – 1945.) 20x20px XX. dalmatinska divizija 8. dalmatinska brigada 9. dalmatinska brigada 10. dalmatinska brigada 20x20px XXVI. dalmatinska divizija 1. dalmatinska proleterska udarna brigada (1944. – 1945.) 11. dalmatinska udarna brigada 12. dalmatinska brigada 13. dalmatinska brigada (1943. – 1944.) 3. prekomorska udarna brigada (1944. – 1945.) 21x21px Mornarica NOVJ (5080 mornara) 21x21px 1. eskadrila NOVJ (352. lovačka eskadrila RAF-a) (Supermarine Spitfire) 21x21px 2. eskadrila NOVJ (351. lovačka eskadrila RAF-a) (Hawker Hurricane)

Ratni put Oslobođenje Dalmacije Operacije za oslobođenje Dalmacije započele su početkom rujna 1944. godine i odvijale se u više faza tijekom naredna tri mjeseca.

U bitci kod Vukovog klanca, vođenoj od 15. do 23. listopada 1944. između Metkovića i Stona, snage 26. divizije teško su porazile dijelove 369. legionarske divizije koja se povlačila iz Dubrovnika. Dana 18. listopada 2. dalmatinska brigada i britanski komandosi oslobodili su Dubrovnik.

26. i 20. divizija oslobodile su Split 26. listopada, dok je 19. divizija oslobodila Zadar a 31. listopada. Nakon oslobođenja Splita, 26. divizija nastavila je napredovanje prema Šibeniku i Drnišu te je s drugim postrojbama sudjelovala u borbama za Šibenik, koji je oslobođen 3. studenoga 1944. godine. Dana 4. studenog 9. dalmatinska divizija ušla je u Drniš nakon što je uništila 893. pukovniju 264. divizije.

Sedmoga studenoga započela je Kninska operacija, završna faza oslobođenja Dalmacije, u kojoj je 8. korpus teško porazio snage njemačkog XV. brdskog armijskog korpusa; njemačka 264. divizija bila je potpuno uništena (uključujući i dinarske četnike), dok je 373. legionarska divizija pretrpjele velike gubitke (383. pukovnija je svedena na jačinu bojne). Kninskom operacijom konačno je probijena njemačka fronta na crti Knin – Mostar. Mostarska operacija 8. korpus bio je nositelj Mostarske operacije s tri divizije 9., 19. i 26, dok je 29. hercegovačka divizija stavljena pod zapovjedništvo korpusa za vrijeme trajanje operacija. 20. divizija, bila je korpusna rezerva. U operaciji se 8. korpus borio protiv 369. divizije 9. gorske divizije HOS-a, 359. pukovnije 181. lovačke divizije te 1. legije (pukovnije) San Marco.

Ojačana 1. tenkovskom brigadom, 26. divizija je 6. veljače započela napad sa zapada na njemačke položaje oko Širokoga Brijega. Nakon teških borbi 7. veljače slomila je neprijateljsku obranu i zauzela Široki Brijeg. 9. i 19. dalmatinska divizija napadale su na području Ljubuškoga i južno od Mostara. Zajedničkim djelovanjem oslobodile su Ljubuški i prodrle prema komunikaciji Mostar – Široki Brijeg.

U završnim borbama za Mostar, 13. i 14. veljače, 9. divizija napadala je sa sjevera, 19. divizija s juga, a 26. divizija sa zapada, 29. hercegovačka napadala je s istoka. Dana 14. veljače jedinice 8. korpusa ulaze u grad te nakon kratkih uličnih borbi, sutradan 15. veljače osovinske snage napuštaju Mostar. 359. pukovnija 181. lovačke divizije napala je snage 9. dalmatinske divizije sjeverno od grada kako bi osigurala proboj ostacima 369. legionarske divizije. Nakon borbi 9. gorska divizija je izbrisana dok je 369. svedena na veličinu borbene grupe Kampfgruppe 369.

Osnivanje 4. armije Nakon oslobođenja Dalmacije i uspješnih operacija u Hercegovini 8. udarni korpus postaje jezgra nove 4. armije. Njezinim zapovjednikom postaje dotadašnji zapovjednik 8. korpusa Petar Drapšin. Armija je brojala 70 000 vojnika, a taj je broj do početka svibnja porastao na 90 000. U operativnom pogledu osim 8. korpusa bili su joj podčinjeni još i 4. hrvatski, 9 slovenski i 11. hrvatski korpus.Vojna enciklopedija (knjiga druga). Beograd 1971. godina

20x20px 4. armija JA Zapovjedništvo armije Pristožerne postrojbe 1. tenkovska brigada (M3 Stuart / AEC) Artiljerijska brigada (M1A1 75mm brdska haubica / leFH 18 105 mm) Inženjerijska brigada 20x20px 9. dalmatinska udarna divizija 20x20px 19. dalmatinska udarna divizija 20x20px 20. dalmatinska udarna divizija 20x20px 26. dalmatinska udarna divizija 20x20px 4. hrvatski korpus 20x20px 7. banijska udarna divizija 20x20px 8. kordunaška divizija 20x20px 9. slovenski korpus 20x20px 30. slovenska divizija 20x20px 31. slovenska divizija 20x20px 1. talijanska divizija (do travnja 1945.) 20x20px 11. hrvatski korpus 20x20px 13. primorsko-goranska divizija 20x20px 35. lička udarna divizija 20x20px 43. istarska divizija 20x20px 7. slovenski korpus (od travnja 1945. do 21. svibnja 1945.) 20x20px 14. slovenska divizija 20x20px 18. slovenska divizija 20x20px 1. talijanska divizija 20x20px 29. hercegovačka udarna divizija

Ličko-primorska operacija Ofenziva 4. JA započela je 20. ožujka 1945. i zahvatila bojište od rijeke Une do Jadranskog mora, trajala 27 dana i izvedena u dvije faze. Glavni teret operacije trebale su podnijeti dalmatinske divizije uz potporu divzija 4. korpusa u prvoj fazi i 11. korpusa u drugoj fazi. Na suprotnoj strani nalazilo se oslabljeni 15. brdski korpus, organiziran u dvije grupe; zapadnu (392. legionarska divizija i 11. divizija V. ustaškog zbora) i istočnu grupu (373. legionarska divizija i 10. divizija V. ustaškog zbora) ukupne snage oko 40 000 vojnika.

Prvu fazu Ličko-primorske operacije (20. – 28. ožujka 1945.) odradile su 19., 20. i 26. divizija (ojačane 1. i 2. zrakoplovnom eskadrilom, 1. tenkovskom i artiljerskom brigadom). Dalmatinske divzije su uspješno uništile istočnu grupu 15. korpusa i ovladale dolinom Une do Bihaća, Krbavskim poljem i Koreničkom kotlinom. Prva faza završava osvajanjem Bihaća u kojega je 28. ožujka 1945. ušla 1. brigada 26. divizije, uz podršku 2. i 4. divizijona artiljerijske brigade i 1. i 3. tenkovskog bataljuna.

Druga faza izvedena je preko Gospića, Otočca i Senja (4. – 15. travnja). Na smjeru glavnog udara 20. i 26. divizija, uz potporu 13. ličke, slomile su otpor u Ličkom polju i zauzele Perušić, Lički Osik i Gospić (11. divizija V. ustaškog zbora kompletno uništena).

Na desnom je krilu 19. divizija, uz potporu tenkova, zauzela Otočac 6. travnja te se povezuje sa 7. divizijom koja je zauzela Brinje. Ovim akcijama njemačko-ustaške postrojbe u Lici odsječene su od onih u Karlovcu i odbačene na prostor Žuta Lokva – Senj. Na lijevom krilu 9. divizija razbila je osovinske postrojbe na prostoru Karlobag – Baške Oštarije i uz potporu mornarice zauzela otok Pag, a zatim se iskrcala na Rab koji je oslobodila  12. travnja.

Nakon pada Otočca, Gospića i Karlobaga, oko 3000 preživjelih pripadnika 392. legionarske divizije povuklo se na Vratnik. 19. divizija je 7. travnja zauzela Žutu Lokvu, a idućeg je dana 14. brigada 19. divizije izbila preko Krivog Puta na morsku obalu između Novog i Senja. Tijekom 7. i 8. travnja 26. divizija izvršila je pokret prema Vratniku i Senju, i to s 12. brigadom preko Žute Lokve i 1. brigadom do Sv. Jurja. 9. travnja 12. brigada je probila crtu obrane na Vratniku, prodrla u Senj i zauzela ga, dok je 1. brigada zauzela Sv. Juraj. U borbama je poginuo omiljeni zapovjednik 392. legionarske divizije general Johan Mickl, a ostaci 392. divizije ostali su u okruženju iz kojeg se do Rijeke probila tek jedna ojačana bojna. Operacija je službeno završena ulaskom 19. divizije u Crikvenicu 15./16. travnja. Tijekom operacije postrojbe 4. armije JA uništile su kompletan njemački XV. korpus i „iz stroja izbacile“ oko 27 000 vojnika i časnika.

Riječko-tršćanska operacija Odmah nakon završetka Ličko-primorska operacija 4. armija nastavila je s borbenim djelovanjima u pravcu Rijeke. 26. divizija iskracala se 17. travnja na otok Krk te ga oslobodila. 19. divizija je uz potporu tenkovske brigada oslobodila Kraljevicu 18. travnja. Grad i okolicu je branio njemački 97. korpus. Za obranu grada angažirana je 237. pješačka divizija, unutar koje je bila borbena grupa Rendl, sastavljena od preživjelih legionara iz 392. divizije, dok je za obranu brdskih položaja sjeverno od grada bila angažirana 188. brdska divizija. Zadatak zauzimanja grada Rijeke dobiva 19. divizija, 26. divizija je uz potporu 13. divizije trebala zauzeti položaje u brdima sjeverno od grada, dok je 43. divizija trebala zaokružiti 97. korpus preko Platka.

Nakon više dana bezuspješnih pokušaja da probiju njemačke položaje, 22. travnja 4. armija uključuje u borbu 9. i 20. diviziju s ciljem da zaokruži 97. korpus. 9. divizija, je već 20. travnja započela brobena djelovanja desantom na Cres i Lošinj, nakon čega se 24. travnja iskracala u Istri, isti dan 20. divizija započela je borbena djelovanja u sjevernom sektoru njmačke obrane, gdje je zamjenila izmorenu 43. diviziju.

Sljedećih dana Riječka bitka dostigla je vrhunac. 28. travnja 9. divizija je uspješno zatvorila zapadne izlaze iz Rijeke zauzevši Opatiju. 20. divizija i glavnina 43. divizije napale su Ilirsku Bistricu, Pivku i Postojnu te zatvorile pozadinu 97. korpusa, čime je uspješno izvršeno zatvranje obruča oko Rijeke. 29. travanja 9. divizija (bez 2. brigade koja ostala u Opatiji) i 20. divizija krenule su prodirati prema Trstu. Dana 30. travnja 19. i 26. divizija obnovile su snažne napade na bojišnici Rijeka – Raka, dok su 13. divizija sa sjevera i 2. brigada 9. divizije s juga od Opatije i Voloskog održavale obruč.

Prvog svibnja 20. divizija je, uz podršku tenkova i artiljerije, preko Divače prodrla prema Trstu, oslobodila Divaču i Sežanu te s 8. i 10. brigadom ušla u Trst i vodila teške borbe oko Vojne bolnice, Suda, Sv. Justina i vile Revoltela. Dana 2. svibnja 9. divizija je napadala Trst sa južne strane, pri čemu su 3. i 4. brigada probile utvrđene položaje, ušle u grad, zauzele tvornicu „Elba“ i želježničku stanicu Sv. Ana te sudjelovale u borbama za tvrđavu Sv. Justin, povezujući se sa 11. brigadom 26. divizije, koja se probila preko Katarine prema Trstu i zauzela je prostor brodogradilišta San Marko.