Split je najveći grad u Dalmaciji, a po broju stanovnika i drugi po veličini grad u Hrvatskoj. Gospodarsko je i kulturno središte Dalmacije. Smješten je na središnjem dijelu istočne obale Jadranskoga mora, omeđen Kaštelanskim zaljevom sa zapada i sjevera, a Bračkim kanalom s juga te prostorno pokriva veći dio Splitskoga poluotoka koji se spaja s kopnom svojom sjevernom i istočnom stranom.
Gradsko središte, smješteno s istočne strane poluotoka Marjana koji je danas zaštićena park-šuma, čini starovjekovna Dioklecijanova palača iz 4. stoljeća (pod UNESCO-ovom zaštitom od 26. listopada 1979. godine(): Split - grad UNESCO-a, TZ Grada Splita. 22. prosinca 2019.), što je jedinstven primjer u svijetu. Naslonjena na antičku palaču, duž južne morske obale prema zapadu, naslonjena je srednjovjekovna jezgra. Oko te dvije jezgre koje danas čine jednu cjelinu, prema zapadu, istoku i sjeveru niknula su tijekom godina i mnoga novija pa i moderna splitska naselja. Na sjevernoj obali Splitskog poluotoka smješten je Gradski stadion Poljud, koji je od trenutka svoje izgradnje dom HNK Hajduka, splitsko brodogradilište Brodosplit, dugi niz godina najveći splitski gospodarski subjekt, kao i luka Lora u kojoj se danas nalazi i sjedište Hrvatske ratne mornarice.
Upravno je središte Splitsko-dalmatinske županije i gravitira mu područje triju najjužnijih hrvatskih županija (nekadašnja Zajednica općina Split) i dio Hercegovine, pa i Bosne. Prema popisu stanovništva provedenomu 2021. godine Split ima 161 312 stanovnika, druga je po veličini hrvatska trgovačka luka, najveća putnička luka u Hrvatskoj i treća luka na Sredozemlju po broju putnika. Split je međužupanijsko prometno središte i iznimno posjećeno turističko odredište, a pomorskim je putem izravno povezan sa svim srednjodalmatiskim otocima kao i s Apeninskim poluotokom.
Ime lijevo|mini|Biljka brnistra raste po Dalmaciji, a po njoj je prema narodnim legendama grad Split dobio ime Prema jednoj popularnoj teoriji, grad je dobio ime po biljki brnistri (Spartium junceum, brnistra ili žuka) za koju se dugo smatralo da predstavlja točan prijevod izvornoga grčkog imena kolonije – Aspálathos (grč. Aσπάλαθος) – ili skraćeno Spálathos (grč. Σπάλαθος), a koja je na mjestu današnjeg Splita bila osnovana još u antičko doba, u 3. ili 2. stoljeću pr. Kr.Otkud nam je došlo ime Split? pristupljeno 1. rujna 2020 Ta hipoteza o nazivu grada zbunjujuća je zato što druga biljka – hlapinika (Calicotome spinosa, grč. ασπάλαθος, aspálathos) – na grčkom jeziku nosi ime ove grčke kolonije. Biljke su vrlo slične, no u okolici Splita raste brnistra (u velikom broju na Marjanu, kao i na obližnjem Mosoru te na Kozjaku), a ne hlapinika.
Kako je grad nakon gradnje palače dospio pod rimsku vlast ime je latinizirano u Spalatum ili Aspalatum, što je tijekom srednjeg vijeka dalje evoluiralo u Aspalathum, Spalathum, Spalatrum i na kraju u Spalatro što je bio naziv na dalmatinskom jeziku, izumrlom romanskom jeziku kojeg je koristilo domaće stanovništvo romanskog podrijetla.
Kasnije se u srednjovjekovnim latinskim ispravama i velikom broju dokumenata grad naziva Spalatum, a talijanska izvedenica imena Spalato, koju su koristili i Mlečani, koristila se sve do ranog novog vijeka. Tijekom 19. stoljeća sve se više koristi hrvatsko ime grada Split, koje je u službenim dokumentima hiperijekavizirano u Spljet, da bi potom opet bilo i službeno vraćeno u današnje ime nakon što je po završetku Prvog svjetskog rata grad Split pripojen Kraljevini Jugoslaviji.
Postoji i hipoteza o nastanku imena grada od latinske riječi za palaču (palatium), s obzirom na činjenicu da Dioklecijanova palača čini jezgru grada. Jedna je od hipoteza da ime grada potječe od S. Palatium, skraćenog oblika Salonae Palatium (hrv. Salonitanska palača), prema nazivu za antičku Salonu, koja se nalazi u obližnjem Solinu. Takve etimološke hipoteze potječu od Bizantskog Cara Konstantina VII Porfirogeneta, a kasnije ih spominje te preuzima i Toma Arhiđakon.Toma Arhiđakon, Historia Salonitana Grad je, međutim, nekoliko stoljeća stariji od palače po kojoj je navodno dobio ime (zasad nije poznato postoje li grčki zapisi o imenu iz vremena stare kolonije ili je i ono nastalo u kasnijim stoljećima).
Druga zabilježena imena još su i Spalatrum, Spalathron, Spalantum, Spaleta, Spalat.Archive.org Denkschriften: Der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften. Philosophisch-historische classe]"In der Umgebung von Spalato, „Spalato” (Local) der Tab. Peut., Spalatrum, Spalathron des Ravennaten, Spalatum, -et- im Mittelalter, seltener Spalantum (c. 1325) oder Spaleta (Albericus), Spalat des Venetianers Martin da Canal im XIII. Jahrhundert (Arch. storico it. 8, 1845, 294, 700), ra 'AmdXcßov oder ■r t 'AcKäAa6o; des Kaisers Konstantin, sl. Spljet, im Localdialekt Split, dessen Name unwillkührlich an Spoletum in Uinbrien erinnert..."
Povijest
lijevo|mini|Rani prikaz Dioklecijanove palače
Grad je utemeljen kao grčka kolonija imena Aspálathos (Aσπάλαθος) u 3. ili 2. stoljeću pr. Kr. na obalama tadašnje ilirske Dalmacije, a kasnije postaje rezidencija rimskog cara Dioklecijana nakon što je po njegovu nalogu podno poluotoka Marjana izgrađena Dioklecijanova palača 305. godine.
Nakon što su obližnju Salonu, glavni grad rimske provincije Dalmacije, razorili Avari i Slaveni oko 650. godine, grad Split dobiva na važnosti, a naseljava ga većinom odbjeglo stanovništvo razorene Salone koje se od napadača sakrilo iza jakih zidina palače, nakon čega toga postaje Bizantski grad. Nešto kasnije pada pod utjecaj Venecijanske republike i Hrvatskog kraljevstva, ali ostaje pod vlašću Bizantskog Carstva. Tijekom cijelog perioda visokog i kasnog srednjeg vijeka Split uživa autonomiju kao slobodni grad, jedan od dalmatinskih gradova-država, ali isto tako ostaje obilježen dugotrajnom borbom za prevlast između Mletaka i Hrvatske (tada već u uniji s Ugarskom) oko kontrole nad Dalmatinskim gradovima.
lijevo|mini|Novčić s likom Dioklecijana, koji je postavio temelje današnjem Splitu
Venecija na kraju prevladava pa tijekom ranog novog vijeka Split potpuno potpada pod vlast Venecije i predstavlja snažno utvrđeni grad, sa svih strana okružen Otomanskim teritorijem. Zaleđe grada je potpalo pod Turke nakon Morejskog rata 1699. godine, a 1797. godine, nakon što Venecija pada pred Napoleonom, mirovnim sporazumom iz Campo Formija Split je pripao Habsburškoj monarhiji. 1805. godine, Požunskim mirovnim sporazumom, Split je pridodan Napoleonovoj Kraljevini Italiji, a 1806. biva uključen u Prvo Francusko Carstvo, postavši u 1809. godini dijelom Ilirskih provincija. Nakon što je 1813. okupiran od Austrijskog Carstva, bio mu je i dodijeljen temeljem odluka Bečkog kongresa 1814. godine, a Split ostaje u sastavu austrijske Kraljevine Dalmacije sve do pada Austro-Ugarske završetkom Prvog svjetskog rata 1918. godine i formiranja Kraljevine Jugoslavije.
Početkom Drugog svjetskog rata grad je aneksirala fašistička Italija, sukladno Rimskim ugovorima koje je potpisalo vodstvo NDH na čelu s Pavelićem, nakon čega grad ostaje bez svog prirodnog zaleđa, a stanovništvo se pokušava talijanizirati. Zbog toga velik dio građana odlazi u partizane koji su ga i oslobodili odmah nakon kapitulacije Italije u 1943. godini. Ubrzo ga je ponovo okupirala nacistička Njemačka koja ga je poklonila svojoj marionetskoj saveznici NDH. Grad su partizani konačno oslobodili 26. listopada 1944. i taj datum se slavi i danas kao Dan oslobođenja grada Splita. U travnju 1945.godine u Splitu je na sjednici ZAVNOH-a u Staroj gradskoj vijećnici formirana Narodna vlada Federalne Hrvatske. Sjednicom je predsjedao pjesnik Vladimir Nazor. Predsjednik Vlade bio je Vladimir Bakarić, a među 11 ministara kao ministrica financija bila je Splićanka Anka Berus. Vicko Krstulović bio je drugi član Vlade iz Splita.
Nakon rata Split je postao dijelom socijalističke Jugoslavije, kao drugi grad po veličini u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Nakon raspada Jugoslavije i Domovinskog rata Hrvatska je proglasila neovisnost, a Split postaje dijelom suvremene demokratske Republike Hrvatske.
Zemljopis Položaj mini|Split i okolica viđena iz orbite Split je smješten na jadranskoj obali u srednjoj Dalmaciji na Splitskom poluotoku na čijem se zapadnom kraju nalaze pluća grada – poluotok, brdo (178 mnv.) i zaštićena park-šuma Marjan. Od uzvisina, okružuju ga u zaleđu – sa sjevera i sjeveroistoka planina Mosor (1339 mnv.), sa sjeverozapada brdo Kozjak (779 mnv.), s istoka brdo Perun (533 mnv.), a najstarija gradska jezgra, zajedno s Dioklecijanovom palačom i srednjovjekovnim dijelom nalazi se podno brda Marjana, s istočne strane. Splitski poluotok okružuju otoci Brač, Hvar, Šolta i Čiovo. Trajekti iz luke Split često su jedina veza otoka srednje Dalmacije s kopnom. Panoramski se Split može razgledati pobliže s prve marjanske vidilice ili s 11 km udaljene kliške tvrđave s koje se vidi cijeli Split te splitski akvatorij s otocima.
Klima thumb|Snijeg u Splitu (iznimno 4. veljače 2012.)
Split ima graničnu umjereno toplu vlažnu klimu s vrućim ljetom (Cfa) i sredozemnu klimu (Csa) po Köppenovoj klasifikaciji klime, jer samo jedan ljetni mjesec ima manje od 40 mm kiše, sprječavajući da se klima nad Splitom klasificira kao isključivo vlažna umjereno topla vlažna ili mediteranska. Split ima vruća, umjereno suha ljeta i blage, vlažne zime, koje se povremeno mogu biti osjetno hladnije zbog jake bure. Prosječna godišnja količina oborina je viša od 820 mm. Siječanj je najhladniji mjesec, s prosječno niskom temperaturom oko 5 °C. Studeni je najvlažniji mjesec s ukupno 113 mm oborina i 12 kišnih dana. Srpanj je najsuši mjesec, s ukupno 26 mm oborina. Zima je najvlažnije godišnje doba; međutim, u Splitu može kišiti u bilo koje doba godine. Snijeg je obično rijedak; od početka vođenja evidencije, mjeseci prosinac i siječanj u prosjeku su imali jedan snježni dan, dok je veljača u prosjeku imala 2 snježna dana. U veljači 2012. godine Split je primio neobično veliku količinu snijega što je stvaralo velike probleme u prometu. Split godišnje primi više od 2600 sunčanih sati. Srpanj je najtopliji mjesec, s prosječno visokom temperaturom oko 30 °C.
Gradska naselja +Popisi stanovnika grada Splita, Državni zavod za statistiku RH,GodinaBroj stanovnika% stanovništva 1857.12 417 1869.14 587 17,5 % 1880.16 883 15,7 % 1890.18 483 9,5 % 1900.21 925 18,6 % 1910.25 103 14,5 % 1921.29 155 16,1 % 1931.40 029 37,3 % 1948.54 187 35,4 % 1953.64 874 19,7 % 1961.85 374 31,6 % 1971.129 203 51,3 % 1981.176 303 36,5 % 1991.200 459 13,7 % 2001.188 694 −5,9 % 2011.178 102 −5,6 % 2021.162 873 -8.6 % Tijekom 1980-ih, do preustroja administrativne podjele uspostavom samostalne RH, Split je bio jedan od osam velikih gradova u SFRJ koji su imali donekle različit oblik lokalne samouprave, a svi ostali gradovi s ovim oblikom upravnog ustroja u Jugoslaviji bili su glavni gradovi republika ili pokrajine, tako da je Split bio jedini neglavni grad s ovim statusom u tadašnjoj federalnoj državi. Split je dakle, od 1982., bio jedini od velikih urbanih područja na obali organiziran u tzv. gradsku zajednicu općina (GZO) Split, a tvorile su je općine Kaštela, Solin i Split. Ovakav oblik gradske administracije u Hrvatskoj je, osim Splita, imao jedino Zagreb, koji je i danas zadržao sličan oblik ustroja lokalne samouprave, primjeren velikim gradovima, dok je Split ukidanjem statusa velikoga grada s GZO, praktički uskraćen za mogućnost integriranja njegovog urbanog područja u osmišljeniju i bolje upravljanu cjelinu, podijeljen na tri grada sa zasebnim upravama i interesima, iako su im granice nevidljive i protežu se po sredini gradskih ulica.
Split je podijeljen na 27 gradska kotara:GIS Grada Splita Gradski kotari Službeni glasnik Grada Splita, br.18/2016., od 13. travnja 2016.
Bačvice Blatine-Škrape Bol Brda Grad Gripe Kman Kocunar Lokve Lovret Lučac-Manuš Mejaši Meje Mertojak Neslanovac Plokite Pujanke Ravne njive Sirobuja Split 3 (Smrdečac i Pisano Kame) Sućidar Šine