Dobro došli, gospodine Chance (eng. Being There) američki je film pušten u distribuciju 19. prosinca 1979.; spoj tragikomedije i satire, koji je režirao Hal Ashby. Snimljen je prema romanu Prisutnost (u engleskom originalu se također zvao Being There) koji je napisao Jerzy Kosinski. Radnja se vrti oko mentalno zaostalog vrtlara (tumači ga Peter Sellers) kojeg političari pogrešno smatraju uglednim intelektualcem, te se zbog te zabune bez svoje volje penje visoko na ljestvici društvene hijerarhije.Finkelstein 2007., str. 9 Sellers je za svoju ulogu osvojio Zlatni globus u kategoriji najboljeg glumca u komediji te svoju drugu nominaciju za Oscara za najboljeg glumca.
Film je doživio velike pohvale kritičara a neki ga smatraju jednim od najboljih filmova svih vremena.Nichols, Scott & Canby 2004., str. 93-94 Neke su od tema koja priča obrađuje političko-društvena hijerarhija, ljudska percepcija i netaknutost te relativnost sreće. Američki filmski institut stavio ga je na 26. mjesto na listi "100 godina...100 smijeha" a Ceh scenarista Amerike je scenarij koji je napisao Kosinski prema vlastitoj knjizi stavio na 81. mjesto na listi "101 najboljih scenarija ikada napisanih".Writer's Guild of America - 101 Greatest screenplays Preuzeto 1. srpnja 2007. Časopis Premiere lik vrtlara Chancea stavio je na 49. mjesto popisa "100 najboljih filmskih likova svih vremena"100 Greatest Movie Characters of All Time Premiere Magazine, citira ga Filmsite.org; preuzeto 1. veljače 2009. a Sellersovu interpretaciju na 29. mjesto popisa "100 najboljih filmskih izvedbi svih vremena".100 Greatest Movie Performances of All Time Premiere Magazine; citira ga Filmsite.org; preuzeto 1. veljače 2009.
Biografski film Život i smrt Petera Sellersa iz 2004. spominje ovaj film i duge napore komičara kako bi ga snimio.
Radnja
Glavni junak je Chance, mentalno zaostali sredovječni čovjek koji je cijeli svoj život radio u vrtu na jednom imanju u Washingtonu, okružen samo dvjema osobama – bezimenim starcem i sluškinjom. Chance ne zna ni čitati ni pisati, nikada nije napustio imanje niti imao ljubavnicu. Jedino što ga zanima jest gledanje televizije. Ipak, cijeli je život bio sretan i zadovoljan. Kada jednog dana starac umre a sluškinja dobije otkaz, pojavi se dvoje odvjetnika koji konfisciraju kuću pa nepoželjni Chance sada mora prvi put u životu napustiti imanje.
Po ulici hoda izgubljeno cijeli dan, sve dok ga slučajno lagano ne udari automobil bogate gđe Eve. Ona ga poveze do svoje vile gdje rade liječnici koji će mu pregledati ozljedu. Ondje je i Evein suprug Ben, bogati lobist koji umire. I Ben i Eve zaključe po Chanceovoj otmjenoj odjeći da je riječ o intelektualcu. Kada vilu posjeti predsjednik SAD-a Bobby radi savjeta, i on zaključi da je Chance intelektualac koji govori u metaforama, jer je ovaj našao Benovo poštovanje. Chance ubrzo nastupa na televiziji i postaje zvijezda, a cijelo društvo njegovo čudno ponašanje interpretira kao šarmantno djelovanje genija. Eve se zaljubi u njega, mediji i političari na jednoj mu svečanosti upućuju same pohvale, no Chance je ravnodušan. I Bobby je iznenađen da ni CIA niti FBI ne mogu otkriti nikakve pojedinosti iz Chanceova života, pa zaključuje da je vjerojatno bio tajni agent. Ben umre, a doktor Allenby shvati da je Chance samo običan vrtlar, no odluči šutjeti o tome i ostaviti sve u zabludi, shvaćajući da im to blaženo neznanje daje neku nadu i unutarnji mir. Na raskošnu Benovu sprovodu, gdje njegov kovčeg postavljaju u grobnicu s masonskim simbolima, Chancea napušta koncentracija i on odlazi s pogreba u obližnju šumu, dok ugledni političari raspravljaju o tome da ga postave za predsjednika države. Chance hoda po imanju i stiže do jezera. Nastavi dalje, i iznenada počinje hodati po vodi. U pozadini čuju se riječi predsjednika, koji održava govor: "Život je stanje duha".
Glumci Peter Sellers kao Chauncey "Chance" Gardiner Shirley MacLaine kao Eve Rand Melvyn Douglas kao Benjamin Rand Jack Warden kao Predsjednik SAD-a Bobby Richard Dysart kao Dr. Allenby Richard Basehart kao Vladimir Skrapinov Ruth Attaway kao Louise Melendy Britt kao Sophie
Produkcija
1972., dok je snimao film Posljednji zadatak, redatelj Hal Ashby je po prvi put stupio u kontakt s komičarem Peterom Sellersom, koji je htio raditi s njim na nekom filmu. Sellers mu je poslao nekoliko kopija scenarija, među kojima je bila i moguća adaptacija crnohumornog romana Arigato Richarda Condona, te Prisutnost Jerzyja Kosinskog.Dawson 2009., str. 145
Sellers je iskazao svoje divljenje prema ovom zadnjem romanu. Međutim, pronaći producente koji bi financirali takav apstraktan roman je bio veliki problem. Ashby tada još nije bio etabliran redatelj dok je Sellersova karijera bila u silaznoj putanji. Iako još nisu našli producentsku kuću koja bi prihvatila ekranizaciju Prisutnosti, Ashby je Sellersu obećao da će ga nazvati čim svane prilika za to. Kada je Ashby potpisao ugovor s nezavisnom producentskom kućom Lorimar, u svibnju 1978. je objavio da je prvi film koji želi snimiti za istu Dobro došli, gospodine Chance, ekranizacija Prisutnosti. Održavši obećanje, Ashby je u projekt uveo Sellersa.Dawson 2009., str. 202 Sellers je bio toliko fasciniran Kosinskijevom knjigom Prisutnost da je sedam godina pokušavao snimiti film prema njoj. Navodno je to bio jedini film u kojem je zbilja bio strastven. Lynne Frederick, njegova posljednja supruga, tvrdi da joj je Sellers rekao sljedeće nakon što je završio snimanje filma: "Ispunio sam svoju ambiciju. Izuzev tebe, nemam više razloga nastaviti živjeti". Kosinski je isprva htio da Ryan O'Neal glumi glavnog protagonista Chancea, a ni producent Andrew Braunsberg nije bio uvjeren da bi Sellers, komičar bez komercijalne privlačnosti, bio ispravan za ulogu. Stoga su Sellers i Ashby organizirali večeru za njih dvojicu u Los Angelesu te ih uspjeli uvjeriti.Dawson 2009., str. 203
Snimanje filma trebalo je početi u studenom 1978., ali je redatelj Ashby saznao da je glavni glumac Peter Sellers još usred snimanja komedije Zarobljenik dvorca Zenda u Beču, te da neće biti slobodan do siječnja 1979.Dawson 2009., str. 208 Iako su mu savjetovali da nađe drugog glumca, Ashby je radije izabrao odgoditi početak snimanja i provesti nekoliko mjeseci u pretprodukciji. Istodobno s pripremama za snimanje, Ashby je dovršavao film Second-Hand Hearts, koji je pak ipak pušten kasnije jer mu je prioritet bilo montirati Chancea. U to vrijeme, autor Kosinski završio je završnu verziju scenarija. Ashby nije bio zadivljen. Kosinski je nastojao što brže završiti scenarij, jer je bio zauzet "pravim radom" – pisanjem svojeg najnovijeg romana Igra strasti. Sam je Kosinski scenarij opisao "kompetentnim ali ne i nadahnutim". Ashbyju se scenarij činio "nespretnim" pa ga je predao iskusnom Bobu Jonesu. Ovaj je pak prigovarao da je ta verzija bila "jedva razumljiva" te ga je počeo radikalno mijenjati. Ashby i Jones radili su četiri tjedna na priči, osam ili devet sati dnevno, i naposljetku dobili završnu verziju scenarija. S Kosinskijem tada nisu surađivali, ali kada su mu poslali ispravljenu verziju scenarija, bio je oduševljen.Dawson 2009., str. 209 desno|mini|350px|Biltmore imanje, na kojem se snimao film Budući da je priča sadržavala snažne političke elemente, Ashby je odlučio prebaciti radnju iz New Yorka u Washington. Mike Haller ondje je našao crnački geto, pa je u filmu "starac" bio jedini bijelac u toj četvrti. Ashby je unajmio mladog snimatelja Caleba Deschanela, no ovaj nije bio osobito zadivljen scenarijem. Tek nakon što ga je nazvao Ashby i objasnio mu da želi snimiti neke scene, Deschanel se počeo zanimati za film. Njih dvojica potom su krenuli u potragu za vilom bogataša Benjamina Randa: iako ih je zanimao i Newport, Rhode Island, ipak su izabrali imanje Biltmore u Ashevilleu, Sjevernoj Karolini. Ogromna vila sagrađena je u 19. stoljeću a zabilježena je na filmu samo jednom prije toga, u drami Labud u kojoj je glumila Grace Kelly.Dawson 2009., str. 210
Ashby je jednom opisao da televizija može biti "najveće oruđe na svijetu, ali i najveća šteta na svijetu". Uloga televizije u priči bila je vrlo važna, pa je pozvao Diane Schroeder koja je tražila TV reklame za film. Na kraju ih je toliko sakupila da se redatelj našalio rekavši da će "film postati jedan ogroman TV šou s neprekidnim reklamama". Ashby je planirao dati ulogu Benjamina Burtu Lancesteru, ali je na kraju ipak izabrao 78-godišnjeg Melvyna Douglasa. Ulogu predsjednika dobio je Jack Warden, s kojim je Ashby vrlo rado htio još jednom surađivati nakon njihova prvoga zajedničkog filma Holivudski frizer. lijevo|mini|200px|Peter Sellers je godinama nagovarao Kosinskog da njega izabere za ulogu Chancea Producent Andrew Braunsberg bio je ugodno iznenađen Ashbyjem, koji je bio na glasu "problematičnog redatelja". Braunsberg ga je opisao kao "tihog, gotovo nevidljivog redatelja". Kada bi Ashby htio još jednom snimiti neki kadar, samo bi rekao: "Idemo pokušati još jednom", ali nije davao posebne upute jer ih je smatrao kontraproduktivnima. Njegova je filozofija bila da se dizanjem napetosti na setu ništa ne postiže. Samo nekoliko dana prije početka snimanja, Sellersa je odjednom svladala panika jer se bojao da neće dovoljno dobro utjeloviti junaka Chancea. Najviše je pažnje posvetio hodu i glasu junaka. Uz pomoć magnetofona i suradnje s Ashbyjem i suprugom Lynne Frederick, uspio je usavršiti ravan naglasak koji otkriva dječji um. Djelomičan mu je uzor bio glas Stana Laurela.Dawson 2009., str. 211 Sellers se potpuno uživio u lik Chancea. Katkad bi i povikao "rez" usred scene jer je bio toliko preplavljen emocijama. Kada bi ga pitali je li u redu, odgovarao bi potvrdno, i dodao: "Jedino što nikada nisam prije vidio takvo što, kao što je ovaj film." Kada bi završila scena, često bi tiho otišao u svoju prikolicu kako ne bi izgubio vezu sa svojim likom. Sellers je isto tako držao glumicu Shirley MacLaine na udaljenosti. Često je prigovarala da "odlazi u kut nakon snimanja", na što joj je odgovarao da je to bilo neophodno kako ne bi izgubio valnu duljinu s Chanceom. Ostao bi u svojem liku čak i kad bi se vratio kući. Na setu se rijetko vratio u "samog sebe"; opustio se uz Wardena, s kojim je izmijenjivao smiješne anegdote o glumačkim nezgodama.Dawson 2009., str. 212 Ashby i Sellers bi povremeno dugo šetali i raspravljali kako će snimiti koju scenu. Ashby je Sellersa jednom ovako opisao: "Uvijek sam imao dojam dok sam mu gledao u oči kako nikad nisam razgovarao s nekim tko je tako potpuno ranjiv".