thumb|Trake sušene kore, prah kore i cvetovi malog drveta -{Cinnamomum verum}- thumb|-{Cinnamomum verum}-, iz Kohlerovih Medicinskih biljki (1887) thumb|Pogled izbliza na sirovi cimet

Cimet je začin dobijen iz unutrašnje kore nekoliko vrsta stabala iz roda -{Cinnamomum}-. Cimet se uglavnom koristi kao aromatični začin i dodatak za ukus u širokoj paleti kuhinja, slatkim i slanim jelima, žitaricama za doručak, grickalicama, čaju i tradicionalnoj hrani. Aroma i ukus cimeta potiču od esencijalnog ulja i glavne komponente cinamaldehida, kao i brojnih drugih sastojaka, uključujući eugenol.

Cimet je naziv za nekoliko vrsta drveća i komercijalne začinske proizvode koje neka od njih proizvode. Svi su članovi roda -{Cinnamomum}- su iz porodice -{Lauraceae}-. Samo nekoliko vrsta -{Cinnamomum}- se komercijalno gaji za začin. -{Cinnamomum verum}- se ponekad smatra „pravim cimetom“, ali većina cimeta u međunarodnoj trgovini potiče od srodne vrste -{Cinnamomum cassia}-, koja se takođe naziva i „casija“. Godine 2018, Indonezija i Kina proizvele su 70% svetske ponude cimeta, Indonezija je proizvela skoro 40%, a Kina 30%.

Proizvodnja Produkcija cimeta – 2017 Zemlja (tone) 87,130 79,486 37,126 17,255Svet 224,144Izvor: FAOSTAT agencija Ujedinjenih nacija

U 2017. godini četiri države su činile 99% svetskog proizvodnog totala: Indonezija, Kina, Vijetnam i Šri Lanka. Globalna proizvodnja se više od deset puta uvećala od 1970. Najveća promena po zemljama dogodila se u Vijetnamu, koji je od malog proizvođača 1970. godine postao treći po veličini 2017. godine.

Prehrambena upotreba thumb|left|Nepečeni cimetni rolati

Kora cimeta koristi se kao začin. Cimet se uglavnom koristi u kuvarstvu kao začin i aroma. On se koristi u pripremi čokolade, posebno u Meksiku. Cimet se često koristi u slanim jelima od piletine i jagnjetine. U Sjedinjenim Državama cimet i šećer se često koriste za aromatizovanje žitarica, jela na bazi hleba, poput tosta, i voća, posebno jabuka; mešavina cimeta i šećera (cimetni šećer) prodaje se odvojeno za takve svrhe. Takođe se koristi u portugalskoj i turskoj kuhinji za slatka i slana jela. Cimet se takođe može koristiti u kiseljenju i božićnim pićima poput egnoga. Cimet u prahu dugo je bio važan začin za poboljšanje ukusa persijske kuhinje, gde se koristi u raznim gustim supama, pićima i slatkišima.

Hranljivi sastojci

Mleveni cimet sastoji se od oko 11% vode, 81% ugljenih hidrata (uključujući 53% dijetetskih vlakana), 4% proteina i 1% masti. U referentnoj količini od 100 grama mleveni cimet je bogat izvor kalcijuma (100% dnevne vrednosti (DV)), gvožđa (64% DV) i vitamina K (30% DV)

Aroma i ukus

Za ukus cimeta zaslužno je aromatično esencijalno ulje koje čini 0,5 do 1% njegovog sastava. Ovo esencijalno ulje može se pripremiti grubim lupanjem kore, maceracijom u morskoj vodi, a zatim brzom destilacijom cele mase. On je zlatnožute boje, karakterističnog cimetnog mirisa i vrlo vrućeg aromatičnog ukusa. Opor ukus i miris potiču od cinamaldehida (oko 90% esencijalnog ulja iz kore) i reakcijom sa kiseonikom starenjem potamni i formira smolasta jedinjenja.

Sastojci cimeta uključuju nekih 80 aromatičnih jedinjenja, uključujući eugenol koji se nalazi u ulju od lišća ili kore stabala cimeta.

Alkoholna aroma

Cimet se koristi kao aroma u cimetnom likeru, kao što je viski sa ukusom cimeta u Sjedinjenim Državama, i rakomelo, rakija od cimeta popularna u delovima Grčke.

Zdravstvena istraživanja

Pregledi kliničkih ispitivanja izvestili su o smanjenju glukoze u plazmi pri pošćenju i nedoslednim efektima na hemoglobin A1C (-{HbA1c}-, pokazatelj hronično povišene glukoze u plazmi). Četiri pregleda su izvestila o smanjenju glukoze u plazmi pri pošćenju, a samo dva su prijavila niži nivo -{HbA1c}-, a jedan je izvestio o odsustvu promene u bilo kojoj meri. U Kohranovom pregledu primećeno je da je trajanje ispitivanja bilo ograničeno na 4 do 16 nedelja i da nijedno ispitivanje nije izveštavalo o promenama u kvalitetu života, morbiditetu ili stopi smrtnosti. Zaključak Kohranovih autora bio je: „Nema dovoljno dokaza koji podržavaju upotrebu cimeta za diabetes mellitus tipa 1 ili tipa 2“. Pozivajući se na Kohranov pregled, američki Nacionalni centar za komplementarno i integrativno zdravlje izjavio je: „Studije urađene kod ljudi ne podržavaju upotrebu cimeta ni u jednom zdravstvenom stanju.“

Metaanaliza ispitivanja cimetne suplementacije merenjima lipida izvestila je o smanjenju ukupnog holesterola i triglicerida, ali nije došlo do značajnih promena u LDL-holesterolu ili HDL-holesterolu. Jedan drugi izveštaj navodi da nije došlo do promene telesne težine ili rezistencije na insulin.

Cimet ima dugu istoriju upotrebe u tradicionalnoj medicini kao pomoćno sredstvo digestivnog sistema.

Toksičnost

Sistematski pregled neželjenih događaja kao rezultat upotrebe cimeta prijavio je gastrointestinalne poremećaje i alergijske reakcije kao najčešće prijavljene neželjene efekte.

Evropska agencija za bezbednost hrane je 2008. godine razmotrila toksičnost kumarina, komponente cimeta, i potvrdila maksimalni preporučljivi dnevni unos () od 0,1 -{mg}- kumarina po -{kg}- telesne težine. Poznato je da kumarin uzrokuje oštećenje jetre i bubrega u visokim koncentracijama i da ima metabolički efekat kod ljudi sa polimorfizmom -{CIP2A6}-. Na osnovu ove procene, Evropska unija je postavila smernice za maksimalni sadržaj kumarina u namirnicama od 50 -{mg}- po -{kg}- testa u sezonskoj hrani i 15 -{mg}- po -{kg}- u svakodnevno pečenoj hrani. Maksimalni preporučeni TDI od 0,1 -{mg}- kumarina po -{kg}- telesne težine jednak je 5 -{mg}- kumarina za telesnu težinu od 50 -{kg}-:

-{C. cassia}- -{C. verum}- -{mg}- cumarin/-{g}- cimet 0,10–12,18 0,005–0,090 TDI cimet na 50 kg telesne težine 0,4–50 -{g}- više od 50 -{g}-

Zbog promenljive količine kumarina u -{C. cassia}-, obično preko 1,0 -{mg}- kumarina po -{g}- cimeta, a ponekad i do 12 puta više, -{C. cassia}- ima nisku bezbednu gornju granicu unosa kako bi se pridržavala gornjeg TDI. Suprotno tome, -{C. verum}- sadrži kumarin samo u tragovima.

Galerija

Reference

Literatra

Wijesekera R. O. B, Ponnuchamy S, Jayewardene A. L, "Cinnamon" (1975) monograph published by CISIR, Colombo, Sri Lanka

Spoljašnje veze "In pictures: Sri Lanka's spice of life". BBC News.

Категорија:Антимикотици Категорија:Cinnamomum Категорија:Лековите биљке Категорија:Зачини