Pakleni šund () američki je film Quentina Tarantina iz 1994. za koji je napisao i scenario, zajedno s Rogerom Avaryjem. Poznat je po nelinearnoj radnji, eklektičnom dijalogu, ironičnoj mješavini humora i nasilja i referenci iz filma i popularne kulture. Nominiran je za sedam Oscara, uključujući najbolji film; Tarantino i Avery osvojili su nagradu za najbolji originalni scenario. Na Filmskom festivalu u Cannesu nagrađen je Zlatnom palmom. Veliki komercijalni uspjeh revitalizirao je karijeru glavnog glumca, Johna Travolte, koji je bio nominiran za Oscara, kao i Samuel L. Jackson i Uma Thurman.
Naslov filma odnosi se na šund časopise i tvrdo kuhane kriminalističke romane iz sredine 20. stoljeća, poznate po slikovitim opisima nasilja i ispraznim dijalozima. Radnja je, kao i u drugim Tarantinovim djelima, nelinearna. Kritičari su film zbog njegove samoreflektivnosti i nekonvencionalne strukture nazvali prvim primjerom postmodernog filma. Pakleni šund poslužio je kao inspiracija za mnoge kasnije filmove koji su preuzeli mnoge elemente njegova stila. Priroda njegove produkcije, marketinga i distribucije i naknadne profitabilnosti snažno su utjecali na područje nezavisne kinematografije. Film je 2013. godine izabran na čuvanje u Nacionalnom filmskom registru u Kongresnoj biblioteci kao "kulturno, historijski i estetski značajan".Library of Congress announces 2013 National Film Registry selections pristupljeno 18. decembra 2013.
Pregled Režiran na vrlo stiliziran način, uključujući mnoge filmske reference, Pakleni šund spaja priče o mafijašima, marginalcima, sitnim lopovima i misterioznoj aktovci u Los Angelesu. Dobar dio vremena posvećen je dijalozima i monolozima, koji otkrivaju smisao za humor pojedinih likova i njihove poglede na život. Iako ga neki kritičari smatraju crnom komedijomVidi, npr., King (2002), str. 185–187; Rita Kempley, "Pulp Fiction", The Washington Post, 14. 10. 1994; Mike LaSalle, "Pulp Grabs You Like a Novel" , San Francisco Chronicle, 15. 9. 1995., film je često etiketiran i kao neo-noir.Vidi, npr., Waxman (2005), str. 64; Silver i Ursini (2004), str. 65; Real (1996), str. 122. Kritičar Geoffrey O'Brien tvrdi drugo:
Nicholas Christopher ga slično naziva više gangsterskim podzemljem nego neo-noirom'.Christopher (2006), str. 240. Vidi i: Rubin (1999), str. 174–175. Foster Hirsch kaže da ga njegov
Film je strukturiran od tri različite, ali povezane priče: mafijaški plaćeni ubica Vincent Vega glavni je junak prve priče, bokser Butch Coolidge druge, a Vincentov kolega, plaćeni ubica Jules Winnfield, glavni je junak treće priče."Pulp Fiction: The Facts" (intervju iz 1993), Pulp Fiction DVD (Buena Vista Home Entertainment). Iako se svaka od priča fokusira na drugu seriju incidenata, one su povezane te se podudaraju na različite načine. Film počinje s Pumpkin i Honey Bunny, koji pljačkaju restoran, zatim se nastavlja pričom o Vincentu, Julesu, Butchu i nekoliko važnijih likova, uključujući mafijaškog šefa Marsellusa Wallacea, njegovu suprugu Miu i Winstona Wolfa, čovjeka iz podzemlja zaduženog za rješavanje problema. Na kraju se priča vraća ondje odakle je krenula, u restoran: Vincent i Jules, koji su svratili na ručak, nađu se usred pljačke. Ukupno postoji 7 narativnih sekvenci - trima glavnim pričama prethode naslovi na crnom ekranu:
Prolog - Restoran (1) Uvod u Vincent Vega i supruga Marsellusa Wallacea Vincent Vega i žena Marsellusa Wallacea Uvod u Zlatni sat [a) prisjećanje, b) sadašnjost] Zlatni sat "Situacija s Bonnie" Epilog - Restoran (2)
Kad bi se 7 sekvenci poredalo hronološki, išle bi ovim redoslijedom: 4a, 2, 6, 1, 7, 4b, 5. Sekvence 1 i 7 i 2 i 6 djelomično se preklapaju te su prezentirane iz različitih pogleda. Narativni redoslijed, sa svim svojim zaobilaženjima, zapravo je kružan, budući da se posljednja scena preklapa s prvom. Govoreći o filmu, Tarantino kaže:
Radnja Prolog
Pumpkin (Tim Roth) i Honey Bunny (Ammanda Plummer) doručkuju u restoranu. Odlučuju ga opljačkati shvativši da bi mogli izvući novac ne samo iz blagajne nego i od mušterija, kao što su to učinili tokom njihove posljednje pljačke. Nekoliko trenutaka poslije počinju prepad, scena nestaje i počinje uvodna špica.
Uvod u Vincent Vega i supruga Marsellusa Wallacea
Dok Jules Winnfield (Samuel L. Jackson) vozi, Vincent Vega (John Travolta), nabijajući sačmaricu, priča o svojim iskustvima u Evropi, iz koje se upravo vratio - o hašiš-baru u Amsterdamu, francuskom McDonald'su i njegovom burgeru sa sirom ("Royale sa sirom"). Dvojac odjeven u odijela na putu je da uzmu aktovku od Bretta (Frank Whaley), koji se ogriješio kod njihova šefa, gangstera Marsellusa Wallacea. Jules kaže Vincentu kako je Marsellus bacio nekoga s četvrtog sprata jer je njegvoj ženi izmasirao stopala. Vincent odvraća da ga je Marsellus zamolio da prati njegovu suprugu dok je izvan grada. Nakon šaljivog, filozofskog podbadanja, vraćaju se svojim pravim ulogama i ubijaju Bretta na dramatičan način nakon što Jules izrecitira zlokobno "biblijsko" proročanstvo.
"Vincent Vega i supruga Marsellusa Wallacea" mini|desno|250px|"Čuvena scena plesa"Waxman (2005), str. 71. Vidi i: Barker i Austin (2000): "ikonska scena" (str. 78).; Vincent Vega i Mia Wallace plešu tvist u klubu Jack Rabbit Slim's. U gotovo praznom koktel-baru, vremešni bokser za nagrade Butch Coolidge (Bruce Willis) prihvaća veliku sumu novca od Marsellusa (Ving Rhames), dogovorivši se da će pasti u 5. rundi sljedećeg meča. Butch i Vincent kratko se susreću dok Vincent i Jules - sada neobjašnjivo odjeveni u majice i šorceve - dolaze u Marsellusov klub kako bi dostavili aktovku. Sljedećeg dana Vincent svraća kod Lancea (Eric Stoltz) i Jody (Rosanna Arquette) kako bi kupio malo visokokvalitetnog heroina. Nafiksavši se prije susreta s Miom Wallace (Uma Thurman), izvodi je van. Odlaze u Jack Rabbit Slim's, dopadljivi restoran tematski uređen u stilu pedesetih u kojem su službenici prerušeni u neke pop-ikone tog desetljeća. Mia se prisjeća svog glumačkog iskustva u propalom televizijskom pilotu "Fox Force Five".
Nakon učestvovanja u tvist takmičenju, vraćaju se u kuću Wallaceovih s trofejem. Dok Vincent u kupaonici sam sebe uvjerava da se ne spetlja sa šefovom ženom, Mia pronalazi Vincentov heroin u džepu negova sakoa. Zamijenivši ga s kokainom, ušmrče ga i predozira se. Vincent je pronalazi i prestrašen odjuri u Lanceovu kuću po pomoć. Ubrizgavaju injekciju adrenalina u njeno srce, oživjevši je. Prije nego se par rastaje, Mia i Vincent dogovaraju se da ne govore Marsellusu o incidentu, bojeći se onoga što bi im mogao učiniti.
Uvod u "Zlatni sat"
Mladi Butch (Chandler Lindauer) gleda televiziju, a tada u sobu ulazi vijetnamski veteran, kapetan Koons (Christopher Walken). Koons objašnjava da mu je donio zlatni sat, koji se prenosio generacijama među muškim Coolidgeima, još od Prvog svjetskog rata. Butchev otac umro je u logoru za ratne zarobljenike, a na njegovu posljednju želju Koons je sakrio sat u svoj rektum i čuvao ga dvije godine kako bi ga donio Butchu. Zazvoni zvono, preplašivši odraslog Butcha iz njegova sanjarenja. On je u bokserskim bojama i vrijeme je za borbu za koju je plaćen da padne.
"Zlatni sat" Butch bježi iz arene nakon pobjede u borbi. Pobjegavši taksijem, od svoje vozačice opsjednute smrću, Esmarelde Villalobos (Angela Jones), saznaje da je ubio svog protivnika. Butch je prevario Marsellusa, opkladivši se svojom plaćom na sebe na vrlo povoljan koeficijent. Sljedećeg jutra u motelu, gdje leže, Butch otkriva da je njegova djevojka, Fabienne (Maria de Medeiros), zaboravila spakirati nezamjenjivi sat. Vraća se u svoj stan kako bi ga pokupio, iako ga gotovo sigurno traže Marsellusovi ljudi. Butch brzo pronalazi sat, ali misleći da je sam, zastaje kako bi ispekao tost. Tada na kuhinjskom stolu opaža automatski pištolj. Začuvši puštanje vode u zahodu, Butch uzima pištolj i ubija Vincenta Vegu koji izlazi iz kupaonice.
Vozeći se iz stana, Butch slučajno nalijeće na Marsellusa. Udara ga autom, ali sudara se s drugim autom. Počinje potjera pješke, a dvojica muškaraca završavaju u zalagaonici. Butch podiže pištolj kako bi ubio Marsellusa, ali tada ih vlasnik zalagaonice, Maynard (Duane Whitaker), zarobljava pod prijetnjom puškom. Maynard i njegov ortak Zed (Peter Green) odvode Marsellusa u stražnju sobu i siluju ga, ostavljajući zamaskiranog čovjeka da nadgleda Butcha. Butch se oslobađa i nokautira ovoga. Namjerava pobjeći, ali ipak odlučuje spasiti Marsellusa. Dok Zed siluje Marsellusa, Butch mačem ubija Maynarda. Marsellus uzima Maynardovu sačmaricu i pogađa Zeda u prepone. Kaže Butchu da su kvit ako ne spominje silovanje i ako zauvijek napusti Los Angeles. Butch pristaje, odlazeći iz grada na Zedovom chopperu s Fabienne.
"Situacija s Bonnie" Priča se vraća na Vincenta i Julesa u Brettovom stanu. Nakon što su ga ubili, drugi muškarac (Alexis Arquette, brat Rosanne Arquette) izlazi iz kupaonice i počne divljački pucati na njih, promašivši svaki put zaprepaštene Julesa i Vincenta koji ne uspijevaju ni uzvratiti vatru. Jules ustvrdi da je to čudo i Božiji signal njemu da se penzionira kao plaćeni ubica, iako se Vincent ne slaže. Odlaze s jednim od Brettovih saradnika, Marvinom (Phil LaMarr), njihovim doušnikom. Vincent upita Marvina za mišljenje o "čudu" i slučajno ga ustrijeli u glavu dok je neoprezno mahao pištoljem.
Prisiljen skloniti svoj krvavi automobil s ceste, Jules nazove svog prijatelja Jimmyja (Tarantino). Jimmyjeva žena, Bonnie, ubrzo dolazi s posla, a on je zabrinut da ih ona ne zatekne. Na Julesov zahtjev, Marsellus zatraži pomoć od Winstona Wolfa (Harvey Keitel). Wolf uzima stvari u svoje ruke, naređujući Julesu i Vincentu da očiste auto, sakriju tijelo u prtljažnik, riješe se svoje krvave odjeće i presvuku se u majice i šorceve koje im daje Jimmy. Osim toga, plaća Jimmyju za njegove plahte koje će poslužiti da se sakriju krvava sjedala dok se voze na odlagalište otpada, gdje radi Wolfova djevojka Raquel (Julia Sweeney). Wolf i Raquel odlaze na doručak, a Jules i Vincent odlučuju učiniti isto.
Epilog
Jules i Vincent jedu, a razgovor se vraća na Julesovu odluku da se penzionira. U kratkom presjeku vidimo "Pumpkina" i "Honey Bunny" malo prije nego što odlučuju opljačkati restoran (iz prve scene filma). Dok je Vincent u zahodu, počinje prepad. "Pumpkin" zahtijeva sve dragocjenosti, uključujući Julesovu misterioznu aktovku. Jules iznenađuje "Pumpkina", držeći ga na nišanu. "Honey Bunny", histerična, poteže pištolj na Julesa. Vincent izlazi iz zahoda s pištoljem uperenim u nju. Nastaje tzv. meksički obračun. Jules objašnjava svoju ambivalentnost prema svom kriminalnom životu, a kao svoj prvi čin iskupljenja nagovara dvoje pljačkaša da odnesu novac koji su pokupili i odu, zaključivši mudro kako su pošteđeni, ostavivši aktovku koja će biti vraćena svom vlasniku.
Razvoj i produkcija Pisanje scenarija Prvi element onoga što će postati scenario Paklenog šunda napisao je Roger Avary u jesen 1990:
"Tarantino i Avary odlučili su napisati kratki film povodeći se za teorijom kako će ga biti lakše snimiti od dugometražnog. Ali ubrzo su shvatili da niko ne producira kratke filmove, pa je film postao trilogija, od čega je jedan dio napisao Tarantino, jedan Avary, a jedan treći režiser koji ga nikad nije materijalizirao. Svaki je na kraju proširio svoj dio u dugometražni scenario..."Biskind (2004), str. 129.
Prvobitna inspiracija bio je trodijelni horor, antologijski film Black Sabbath (1963) italijanskog režisera Marija Bave. Tarantinov i Avaryjev projekt privremeno je nazvan "Crna maska", po kriminalističkom šund časopisu.Enhanced Trivia Track, ch. 14, Pulp Fiction DVD (Buena Vista Home Entertainment). Tarantinov scenario produciran je kao Reservoir Dogs, njegov režiserski debi; Avaryjev, nazvan "Pandemonium Reigns", stvorit će temelje za dio filma nazvan "Zlatni sat".Biskind (2004), str. 167; Dawson (1995), str. 144–146; Craig MacInnis , "Heavyweight Tarantino Won't Be Taken Lightly", Toronto Star, 8. 10. 1994.