Donji Vakuf je naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u Skopaljskoj dolini, u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine.

Historija Postanak grada mini|lijevo|150px|Džamija u centru grada

U srednjem vijeku područje današnjeg Donjeg Vakufa je pripadalo župi Uskoplje. Pouzdano se ne zna godina kada su udareni temelji današnjem naselju. Još 1530. godine Benedik Kuprešić svojim putopisom upućuje na zaključak da se ovo naselje zvalo Donji Novi. Prema kazivanju historičara Nasufa Fazlagića grad je osnovao Ibrahim-beg Malkočević (drugi od sedam sinova Malkoč-bega, bosanskog, hercegovačkog i kliškog sandžak-bega). Prema ovim izvorima Ibrahim-beg je 1574. godine podigao džamiju (Čaršijska-bas džamija) koju u svom putopisu spominje i Evlija Čelebija. U to doba Donji Vakuf se zvao Novosel. Iz sultanovog fermana koji nosi datum 20. muharem 990. po hidžri (19. novembar 1590. godine) saznajemo da je stanovništvo Novosela, zbog geopolitičkog i komunikacionog značaja koji mu je pridavala porta, bilo oslobođeno poreza. Od tog datuma Novosel (Donji Vakuf) nosi status kasabe. Osmanlije su Donji Vakuf zvali Fakvi-ziv, a kasnije Donji Vakuf. Tada je grad imao 161 kuću sa 33 medereda (neoženjena mladića). Naseljavali su ga zanatlije, trgovci, a bilo je i carskih službenika. Da je tadašnje Donje Skoplje predstavljalo značajan strateški punkt svjedoči i podatak da je u gradu službovalo 14 vojnih lica (10 spahija, dvojica ćehaja, jedan subaša i jedan vojvoda). Za osmanlijske vladavine u Donjem Vakufu na lijevoj obali Vrbasa nije izgrađena ni jedna kuća, a i naselje na desnoj nije se razvijalo. Nova austrougarska vlast je zatekla staru kasabu sa oko 2.000 stanovnika.

Austrougarsko doba U vrijeme vladavine Austro-Ugarske započinje gradnja cestovnih i željezničkih komunikacija, jer je okolina Donjeg Vakufa koja je bogata šumom brzo privukla bečke industrijalce. Izgrađena je uskotračna pruga Donji Vakuf - Jajce, te Donji Vakuf - Bugojno, kao i putni pravci dolinom rijeke Vrbas. Početkom ovog vijeka (1901.) podignuta je prva pilana na vodeni pogon na rijeci Semešnici, vlasništvo Huge Feldbauera. Tada je premoštena rijeka Vrbas (Filbarova ćuprija). U svojim putopisima profesor Strodl Stjepan iz Sarajeva spominje da je 1901. u Donjem Vakufu bilo 2.329 stanovnika dok je Bugojno imalo 1.771 stanovnika. On je zabilježio i postojanje sreske ispostave, žandarmerijske stanice, devet džamija, četiri mekteba, narodne osnovne škole, pravoslavne crkve, pravoslavne osnovne škole, željezničke stanice. Počeo je rad i gipsare (vlašnistvo firme Latner), te pogon tkaonice ćilima. U gradu je živio određeni broj željezničara, zanatlija, trgovaca i ugostitelja. Ostalo stanovništvo bavilo se poljoprivredom, dućane su držali imućniji ljudi.

Između dva svjetska rata Nakon sloma Austro-Ugarske i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Donji Vakuf nastavio je funkcionirati kao lokalno administrativno i trgovačko središte. Njegov razvoj i dalje je u velikoj mjeri zavisio od saobraćajnog položaja na pravcima prema Bugojnu, Jajcu i Travniku, kao i od prerade drveta, manjih zanata i trgovine.

Drugi svjetski rat i socijalističko razdoblje Tokom Drugog svjetskog rata Donji Vakuf, kao i šire područje srednje Bosne, bio je zahvaćen ratnim sukobima i promjenama vlasti, a poslije 1945. uklopljen je u institucionalni i privredni sistem socijalističke Jugoslavije. U drugoj polovini 20. stoljeća Donji Vakuf se razvijao kao općinsko središte s industrijskim, komunalnim i obrazovnim funkcijama.

Službeni razvojni dokumenti općine navode da je Donji Vakuf prije rata 1992–1995. spadao u red srednje razvijenih općina. Privredna struktura bila je raznovrsnija nego u poslijeratnom periodu i uključivala je drvnu industriju, proizvodnju montažnih kuća, eksploataciju gipsa i kamena te pojedine metaloprerađivačke pogone.

Rat u Bosni i Hercegovini (1992–1995) U proljeće 1992. Donji Vakuf zahvatio je rat. U aprilu 1992. u Donji Vakuf stigla je oružana formacija bosanskih Srba poznata kao Beli orlovi, a od stanovništva je tražena predaja oružja. Dana 21. maja 1992. pripadnici srpske milicije iz Donjeg Vakufa i CSB-a Banja Luka napali selo Korenići, a 3. juna 1992. srpska milicija i Vojska Republike Srpske napale su Torlakovac.

Prema haškim presudama, sredinom 1992. pripadnici VRS-a i srpski civili provaljivali su u kuće Bošnjaka u Donjem Vakufu i okolnim selima i pljačkali njihovu imovinu, dok je većina Bošnjaka počela masovno bježati iz općine od maja 1992. nadalje. Tokom okupacije srpske vlasti grad preimenovale u Srbobran.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u više je predmeta obuhvatio zločine počinjene na području Donjeg Vakufa. U optužnicama i presudama protiv Radoslava Brđanina te Miće Stanišića i Stojana Župljanina Donji Vakuf se navodi među općinama obuhvaćenim progonom, deportacijama, zatvaranjima i drugim zločinima nad nesrpskim stanovništvom 1992. godine.

Godine 1994. područje Donjeg Vakufa postalo je poprište teških borbi između Armije Republike Bosne i Hercegovine i VRS-a. Donji Vakuf je bio jedan od prvih ciljeva proljetne ofanzive Sedmog korpusa ARBiH 1994. godine.

U martu 1994. ARBiH je izvela napad iz pravca Bugojna i Prusca, pri čemu je zauzela neka dominantna uzvišenja i presjekla vodovod prema gradu, ali nije uspjela ući u sam Donji Vakuf. Novi napadi uslijedili su početkom aprila, krajem maja i tokom ljeta 1994, kada su vođene iscrpljujuće borbe za rovove, bunkere i planinske položaje oko Košćana, Urije i komunikacija prema gradu.

Krajem oktobra i početkom novembra 1994. Sedmi korpus ponovo je pokušao probiti odbranu VRS-a prema Donjem Vakufu, uz artiljerijsku podršku HVO-a, ali su se borbe završile bez odlučujućeg ishoda.

Jedinice ARBiH zauzele su Donji Vakuf 14. septembra 1995. godine. Taj datum kasnije je postao i Dan općine, a glavna gradska ulica dobila je naziv 14. septembar.

Ratna dešavanja u završnici sukoba ostala su predmet kasnijih sudskih procesa. Detektor je izvještavao da su bivši pripadnici VRS-a osuđeni za ubistvo 28 bošnjačkih i hrvatskih civila u Oborcima kod Donjeg Vakufa u septembru 1995. godine, a Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine potvrdilo je presudu krajem 2020. Dana 13. septembra 1995. kod Bravnica napadnuta izbjeglička kolona srpskih civila koja se povlačila iz Donjeg Vakufa.

Poslijeratni period Nakon rata Donji Vakuf je ušao u dugotrajan period obnove političkih institucija, povratka stanovništva i privredne tranzicije. Prema Strategiji razvoja općine, iako industrijski kapaciteti na području općine nisu bili teško oštećeni ratnim dejstvima, pokušaji ponovnog pokretanja proizvodnje neposredno nakon rata uglavnom nisu dali očekivane rezultate.

Službeni općinski dokumenti povezuju poslijeratne teškoće s posljedicama rata, tranzicijom, nedostatkom investicija i promjenom nekadašnje industrijske strukture. U novijem periodu privreda Donjeg Vakufa koncentrirana je prije svega na drvnu i namještajnu industriju, kao i na eksploataciju i preradu mineralnih sirovina, posebno gipsa.

Geografija mini|desno|250px|Rijeka Vrbas teče kroz Donji Vakuf

Donji Vakuf se nalazi u Srednjobosanskom kantonu, broji 8.000 stanovnika (procjena iz 2000. godine), leži na rijeci Vrbas.

Prije rata (1992-1995) Donji Vakuf je bio razvijen moderni gradić u kojem je živjelo oko 7.000 stanovnika, dok je općina brojala preko 20.000 stanovnika.

Donji Vakuf je važno bosanskohercegovačko raskrižje, kroz grad idu dvije najvažnije magistrale (Zenica - Donji Vakuf i Banja Luka - Jablanica).

Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Donji Vakuf imala je 24.544 stanovnika, raspoređenih u 68 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, općina Donji Vakuf je gotovo u cjelini ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušao je dio naseljenog mjesta Ljuša.

Nacionalni sastav stanovništva – općina Donji Vakuf

Nacionalni sastav stanovništva – naselje Donji Vakuf

Kultura Nacionalni spomenici U savremenom identitetu Donjeg Vakufa značajno mjesto zauzima kulturna baština. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je stari grad Prusac nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, kao i Sahat-kulu u Donjem Vakufu.

Privreda mini|desno|Raskrsnica u Donjem Vakufu Donji Vakuf je prije 1992. godine imao razvijenu drvnu industriju "Janj", tvornicu montažnih kuća, tvornicu gipsa i gipsceluloznih ploča, rudnike gipsa i kamena, metalni pogon, visokogradnju i niz drugih manjih preduzeća.

Za vrijeme rata 1992-95. mnogo privrednih i ekonomsko važnih objekata je bilo djelimično uništeno ili opljačkano. Problem grada i općine je visoki stepen nezaposlenosti, posebno među mladom populacijom.

Obrazovanje U gradu se nalaze gimnazija, mješovita srednja škola, te tri osnovne škole. Grad ima bogatu biblioteku, kulturno-umjetničko društvo i književni klub 'ART'.

Zanimljivosti U okolini Donjeg Vakufa postoji 16 nekropola stećaka, ostaci gotičke bazilike u Oborcima, turbe Torlak Alije u Torlakovcu, a najveći broj kulturno-historijskih spomenika iz rimskog i osmanlijskog perioda nalazi se u Pruscu (4 km od Donjeg Vakufa): tvrđava tj. stari grad koju su započeli Mlečani, a završile Osmanlije, sahat-kula, turbe Hasan Kjafi efendije, turbe Ajvaz-dede i Ajvaz-dedina stijena Ajvatovica u narodu poznata kao mala kjaba, jer predstavlja najveće dovište muslimana u Evropi, a ujedno i najveće tradicionalno okupljalište Bošnjaka.

Sport

Sportski timovi FK Radnik Košarkaški klub Donji Vakuf Karate klub "Radnik" Karate klub "Donji Vakuf" Rukometni klub Radnik

Poznate ličnosti Hasan Kafi Pruščak, djela prevedena na dvanaest svjetskih jezika Arif Magrdžija, prvi demokratsko izabrani načelnik općine Donji Vakuf Roman Petrović, slikar Fahrija Dautbegović, bivši golman NK "Dinamo" iz Zagreba Sulejman Kapić, bivši nogometaš, trener i sportski radnik FK "Radnik" Donji Vakuf Ismet Ramljak, slikar Nakib Abdagić, glumac Ibrahim Čustić, glumac Edo Ljubić, pjevač sevdalinki Smiljan Franjo Čekada, nadbiskup Radenko Milak, slikar

Također pogledajte Grb općine Donji Vakuf Plazenica

Reference

Vanjski linkovi

Zvanični sajt općine Donji Vakuf

* Kategorija:Općine Bosne i Hercegovine Kategorija:Općine Federacije Bosne i Hercegovine Kategorija:Općine u Srednjobosanskom kantonu