Sotalol je lijek koji se upotrebljava za tretman poremećaja srčanog ritma (srčanih aritmija). To je neselektivni kompetitivni blokator beta adrenegričnh receptora koji takođere ispoljava svojstva aritmika klase III.Bertrix, Lucien et al. Protection against ventricular and atrial fibrillation by sotalol. Cardiovascular Research 1986; 20, 358-363.Edvardsson, N et al. Sotalol-induced delayed ventricular repolarization in man. European Heart Journal 1980; 1, 335-343 Prvobitno je otkriven 1960. godine, sotalol je u 1980-im postao naširoko korišten prvo kao beta blokator, a njegova funkcija kao antiaritmika je ubrzo uočena nakon otkrića.Antonaccio M, Gomoll A. Pharmacologic basis of the antiarrhythmic and hemodynamic effects of sotalol. Am J Cardiol 1993; 72, 27A-37A Zbog dvostrukog djelovanja, sotalol se često se koristi prvenstveno za druge beta blokatore, u tretmanu ventrikularne fibrilacije i ventrikularne tahikardije.Dorian P, Newman D. Effect of sotalol on ventricular fibrillation and defibrillation in humans. Am J Cardiol 1993; 72, 72A-79A
Trgovačka imena sotalola uključuju Betapace i Betapace AF (Berlex Laboratories), Sotalex i Sotacor (Bristol-Myers Squibb) i Sotylize (Arbor Pharmaceuticals). Američka Administracija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration) savjetovala je da se sotalol upotrebljava samo za ozbiljne aritmije, jer produžavanje QT intervala nosi mali rizik od po život opasne torsade de pointes.
Medicinska upotreba Prema američkoj agenciji pod nazivom „Administracija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration: FDA), sotalol može biti valjano korišten za održavanje normalnog srčanog ritma kod osoba sa aritmijama koje su opasne po život ili vrlo simptomatskom atrijalnom fibrilacijom ili treperenjem. Zbog rizika od ozbiljnih neželjenih efekata, FDA navodi da sotalolu generalno treba biti rezeran za pacijente čije su ventrikularne aritmije opasne po život ili čija se fibrilacija / treperenje ne može riješiti pomoću Vaslava manevra ili na neki drugi jednostavan način.
Mehanizmi djelovanja
Beta-blokatorsko djelovanje Sotalol se neselektivno veže i sa β1- i sa β2-adrenergičnim receptorima, prevenirajući aktivaciju receptora putem njihovog stimulirajućeg liganda. Bez vezanja ovog liganda za receptor, kompleks G-proteina povezan s receptorom ne može aktivirati proizvodnju cikličnog AMP, koji je odgovoran za uključivanje kalcijevih utočnih kanala. Smanjenje aktiviranja kalcijevih kanala će stoga dovesti do smanjenja unutarćelijskog kalcija. U srčanim ćelijama, kalcij je važan u stvaranju električnih signale za kontrakcije, kao i stvaranje njihove snage.Kassotis, J et al. Beta receptor blockade potentiates the antiarryhthmic actions of d-sotalol on re-entrant ventricular tachycardia in a canine model of myocardial infarction. Journal of Cardiovascular Electrophysiology 2003; 14, 1233-1244 S obzirom na ove važne osobine kalcija, mogu se izvući dva zaključka. Prvo, s manje kalcija u ćeliji, dolazi do smanjenja jačine električnih signala za kontrakcije, omogućavajući dovoljno vremena prirodnom pejsmejkeru srca da ispravi aritmične kontrakcije. Drugo, manje kalcija znači smanjenje snage i brzine kontrakcije, što može pomoći u liječenju nenormalno visoke stope pulsa kod pacijenata sa tahikardijom.
Tip III antiaritmičnog djelovanja Sotalol također djeluje na kalijeve kanale i uzrokuje kašnjenje u opuštanje komora. Blokiranjem tih kalijevih kanala, sotalol inhibira isticanje K+ iona, što rezultira povećanjem vremena prije nego što drugi električni signal može biti generiran u ventrikularnim miocitima. Ovo povećanje u razdoblju prije nego što se stvara novi signal za kontrakcije, pomaže da se ispravi aritmija, smanjenjem potencijala za prerane ili abnormalne kontrakcije pretkomora, ali i produžava učestalost ventrikularne kontrakcije pomažući tretiranje tahikardije.
Kontraindikacije Prema FDA, sotalol ne treba koristiti kod osoba s berojem otkucaja srca manjim od 50 u minuti, u budnom stanju. Netreba ga koristiti kod osoba sa sindromom bolesnih sinusa, sindromom dugo QT, kardiogenim šokom, nekontrolisanim zatajenjem srca, bronhijskom astmom ili u vezi sa poteškoćama bronhospastičnog stanja ili ljudi sa serumskim kalijem ispod 4meq/L. Trebalo bi ga koristiti samo kod osoba sa drugim i trećim stepenom AV bloka ako je prisutan funkcionalan pejsmejker. Pošto se sotalol ukloni iz organizma putem bubrega, ne bi trebalo da se koristi kod osoba sa stopom klirensa kreatinina ispod 40 ml/min. Također se izlučuje u mlijeku dojki, tako da majke ne bi trebalo da doje uzimajući sotalol.
Kako sotalol produžava QT interval, FDA je protiv njegove upotrebe u kombinaciji s drugim lijekovima koji produžavaju QT interval. Istraživanja su pokazala da su ozbiljne nuspojave češća u bolesnika koji uzimaju digoksin, možda zbog već postojećeg zatajenja srca u tih pacijenata. Kao i kod drugih beta blokatora, sotolol može ulaziti u interakciju sa blokatorima kalcijevih kanala , kateholaminom (omotačem lijekova), insulinom ili antidijabeticima, beta-2 adrenergičnim antagonistima i klonidinom.
Neki dokazi ukazuju da sotalol treba izbjegavati u okruženju smanjene istisne frakcije, zbog povećanog rizika od smrti.
Neželjeni efekti Više od 10% oralnih korisnika sotalola iskusilo je umor, vrtoglavicu, ošamućenost, glavobolju, slabost, mučninu , nedostatak daha, bradikardiju (spori rad srca), palpitacije ili bol u grudima. Rizik za sve ove efekte povećava se sa većim doziranjem. U rijetkim slučajevima, poremećaj QT intervala uzrokovan sotalolom može dovesti do razvoja po život opasne torsade de pointes (TdP) ventrikularne tahikardije. Preko nekoliko slučajeva, pokazalo se da je 0,6% pacijaenata sa supraventrikularnom aritmijom (kao što je fibrilacija atrija) i oralnim uzimanjem sotalola razvilo TdP. Za pacijente koji su imali historiju ventrikulske tahikardije (nenormalan ritam traje duže od 30 sekundi), 4% je imalo TDP. Povećava rizik sa doziranje, ženski spol ili onima koji imaju historiju od kardiomegalije ili kongestivnog zatajenja srca. Incidencija TdP za pacijente sa održivom ventrikulskom tahikardijom bila je 0% sa dnevnom dozom od 80 mg, 0.5% sa 160 mg, 1.6% sa 320 mg, 4.4% sa 480 mg, 3.7% sa640 mg i 5.8% sa dozom većom od 640 mg. Due to this risk, the U.S. Food and Drug Administration requires patients to be hospitalized for at least three days in a facility that can provide cardiac resuscitation and continuous electrocardiographic monitoring upon starting or restarting sotalol.
Historija Sotalol je sinthesizirao 1960 A. A. Larcen iz kompanije Mead-Johnson Pharmaceutical. Izvorno je bio prepoznat kao l antihipertenzijski lijek sa antianginskim efektima. U Velikoj Briteniji i Francuskoj bio je dostupan 1974. godine, Njemačkoj 1975. i Švedskoj u 1979. Antiaritmijska svojstva sotalola otkrivena su 1980-ih. SAD-e su ga kao lijek odobrile 1992.
Također pogledajte Beta blokator
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Antiaritmijski agensi Kategorija:Beta blokatori Kategorija:Sulfonamidi Kategorija:Blokatori klalijevih kanala Kategorija:Alkoholi Kategorija:Periferni selektivni lijekovi