Omer ibn Abdulaziz (arapski: عمر بن عبد العزيز) sin je Mervanov, a on sin El-Hakemov, a on sin Ebu-l'Asov, a on sin Umejjin, a on sin Abduššemsov, a on sin Abdu Menafov, imam i hafiz, halifa emevijskog halifata, iz Medine, a zatim iz Egipta. Opisan je kao skromni pravedni halifa, "Umejjević razbijene glave", jedan od prvaka idžtihada i pravednih halifa, lijepog ponašanja i izgleda, učenjak praktičar, elokventan i rječit.
Porijeklo Omerov otac Abdulaziz, sin Mervanov, bio je jedan od najpobožnijih Umejjevića, hrabar i plemenit, namjesnik u Egiptu više od 20 godina. Oženio je Lejlu Ummu 'Asim, kćerku 'Asimovu, a on je sin Omera ibnul-Hattaba. Još kao mladić je bio poznat po lijepom ponašanju, posvećen stjecanju znanja, sa posebnom brigom prema hadisu. Čak i nakon preuzimanja položaja namjesnika Egipta nastavio je izučavanje hadisa tražeći od Kesira ibn Murrea iz Šama da mu pošalje sve što ima od hadisa osim onih koje prenosi Ebu Hurejre, jer ih već ima. Njegova majka Ummu 'Asim svoje porijeklo vodi od Omera ibn el-Hattaba, djeda, koji je jednom usnio san i kada se probudio protumačio ga je na sljedeći način: "Rodit će se jedan od mojih potomaka sa znakom na licu koji će zemlju ispuniti pravdom, umjesto nasilja i tiranije!" Abdullah sin Omerov je nakon toga govorio: "Članovi El-Hattabove porodice su pomislili da je moj sin Bilal onaj koga je najavio Omer, radijjalahu anhu, jer je na licu imao mladež, sve dok se nije rodio Omer ibn Abdulaziz."
Preovladavajuće mišljenje je da je Omer rođen 61. godine po Hidžri. U prilog ovom stavu ide podatak da je umro u četrdesetoj godini života, tj. 101. godine po Hidžri. Ez-Zehebi navodi da je Omer rođen u Medini za vrijeme Jezidove vladavine. Njegov otac Abdulaziz imao je desetoro djece: Omer, Ebu Bekr, Muhammed i 'Asim su sinovi koje mu je rodila Lejla, i još šestoro djece iz drugog braka: El-Asbag, Sehl, Suhejl, Ummu-l-Hakem, Zajjan i Ummu-l-Benin. Omer je imao 14 sinova: Abdulmelik, Abdulaziz, Abdullah, Ibrahim, Ishak, Ja'kub, Bekr, El-Velid, Musa, 'Asim, Jezid, Zajjan i Abdullah, i tri kćerke: Emina, Ummu 'Ammar i Ummu Abdullah.
Nakon što mu je umro otac, o Omeru se brinuo Abdulmelik ibn Mervan, halifa, koji ga je oženio sa svojom kćerkom Fatimom, čiji su djed, otac, brat i muž bili halife. Ona je rodila Omeru Ishaka, Ja'kuba i Musaa. Druga njegova žena zvala se Lumejs, kćerka Alije ibnu-l-Harisa i ona mu je rodila Abdullaha, Bekra i Ummu 'Ammar. Oženio je i Ummu Osman, kćerku Šu'ajba ibn Zajjan koja mu je rodila Ibrahima. Što se tiče ostale djece: Abdulmelik, El-Velid, 'Asim, Jezid, Abdullah, Abdulaziz, Zajjan, Emina i Ummu Abdullah - njih je rodila Ummu Veled.
Okruženje i odrastanje Omer ibn Abdulaziz odrastao je u Medini. Kao dječak se družio s Abdullahom ibn Omerom ibn el-Hattabom. Kada je Omerov otac postao namjesnik Egipta, poslao je pismo svojoj ženi Ummu 'Asim da dođe u Egipat kod njega zajedno sa sinom Omerom. U tom trenutku se ona obratila svome amidži Abdullahu ibn Omeru, i upoznala ga sa pismom koje je dobila od muža, na šta je on kazao: "O, moja bratanice, on je tvoj muž, pa idi kod njega". A kada je krenula, ponovo joj kaza: "Ostavi kod nas ovog dječaka, jer on je od svih vas nama najsličniji". Kada je Abdulaziz saznao o svemu ovome, obradovao se i napisao je pismo svome bratu Abdulmeliku o svemu što se desilo u vezi Omera, nakon čega je ovaj naredio da se svakog mjeseca šalje hiljadu dinara za Omerove troškove života i izdržavanje. Kasnije se Omer pridružio svome ocu nakon što je odrastao.
Od Mejmuna ibn Mihrana se prenosi da je rekao: "Omer ibn Abdulaziz je proučio: Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete (Kur'an, Et-Tekasur, 1), pa je zaplakao. Zatim je proučio: Sve dok grobove ne posjetite (Kur'an, Et-Tekasur, 2.), i rekao: Zaista su grobovi samo mjesta koja se, kada umremo, posjećuju i svako onaj ko ih posjeti mora ih napustiti i ići dalje u Džennet ili u Džehennem ".
Omer ibn Abdulaziz je slušao i prenio hadise od Abdullaha ibn Džafera ibn Ebi Taliba, Es-Saiba ibn Jezida i Sehla ibn Sa'da. Jedne prilike je predvodio namaz u džematu u kojem se nalazio Enes ibn Malik, pa je Enes rekao: "Nisam vidio nikoga da obavlja namaz sličnije Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od ovog momka."
Abdulaziz, Omerov otac, je odabrao Saliha ibn Kejsana da bude učitelj i odgajatelj njegovom sinu. Pored njega učitelji su mu bili Ubejdullah ibn Abdullah ibn 'Utbe ibn Mes'ud, muftija Medine i jedan od 7 fakiha Medine, Se'id ibnu-l-Musejjeb, Salim ibn Abdullah ibn Omer ibnu-l Hattab. Sveukupno odgoj i obrazovanje Omer je stekao učeći od mnogih učenjaka, ukupno 33: osam ashaba i 25 tabi'ina.
Na sljedeći način Ez-Zehebi opisuje Omera ibn Abdulaziza: "Bio je imam, fakih, mudžtehid, poznavalac sunneta, ugledan, hafiz, pokorni Allahov rob, samilostiv i sažaljiv, lijepog ponašanja, pravedan poput svog pradjeda Omera, radijallahu anhu, skroman poput Hasana el-Basrija i učenjak poput Ez-Zuhrija". U knjigama sva četiri mezheba mogu se pronaći stavovi i riječi Omera ibn Abdulaziza kojima se dokazuje neki od mezhebskih stavova.
Vladavina El-Velida ibn Abdulmelika Omer ibn Abdulaziz je bio jedan od učenjaka veoma bliskih emevijskim halifama i zahvaljujući tome imao je veliki uticaj na njih svojim savjetima i mišljenjem. Abdulmelik ga je izrazito poštovao i divio se njegovoj inteligenciji i prosvijećenosti još dok je bio mladić, ali ipak nije aktivno učestvovao u poslovima države za vrijeme njegovog halifata zbog svojih mladih godina i okupiranosti obrazovanjem. Omer je kasnije postao upraviteljem Kanasira, u oblasti Halepa.
Prema hidžretskom kalendaru, u mjesecu rebiu-l-evvelu, 87. godine, halifa El-Velid ibn Abdulmelik je imenovao Omera ibn Abdulaziza namjesnikom Medine dodavši 91. godine i Taif pod njegovu upravu, čime Omer postaje namjesnik čitavog Hidžaza. Prije preuzimanja položaja, Omer je postavio halifi tri uslova:
Da obnaša svoju funkciju krajnje pravedno prema svima i da silom ne uzima od ljudi ono što su dužni dati u državnu kasu, makar to značilo smanjenje prihoda koji su stizali iz Medine Da mu se prve godine namjesništva dozvoli obavljanje hadža, jer Omer do tada nije obavio hadž Da mu dozvoli dijeljenje darova i novca stanovnicima Medine
Halifa je prihvatio sva tri uslova i ubrzo je Omer postao namjesnik Medine što je izazvalo veliku radost i zadovoljstvo naroda.
Medžlisu-šura: Vijeće desetorice fakiha Medine U početku svog namjesništva Omer formira Vijeće desetorice fakiha grada Medine, što će se ispostaviti jednim od najupečatljivijih poteza koje je uradio. Članovi Vijeća bili su:
'Urve ibn ez-Zubejr 'Ubejdullah ibn Abdullah ibn 'Utbe Ebu Bekr ibn Abdurrahman ibnu-l-Haris ibn Hišam Ebu Bekr ibn Sulejman ibn ebi Hejsem Sulejman ibn Jesar El-Kasim ibn Muhammed Salim ibn Abdillah ibn Omer Abdullah ibn Abdillah ibn Omer Abdullah ibn 'Amir ibn Rebi'i Haridže ibn Zejd ibn Sabit
Nakon što ih je Omer okupio oko sebe i obavijestio ih o svojoj odluci, obratio im se sljedećim riječima: "Pozvao sam vas zbog nečega za što ćete imati nagradu kod Allaha, dželle šanuhu, i čime ćete pomoći pravdu. Neću izdati niti jedno naređenje prije nego čujem vaše mišljenje o tome ili mišljenje onih koji su u datom momentu prisutni. Ako vidite nekoga da čini nasilje i nepravdu ili saznate da je neko od mojih uposlenika učinio nepravdu, zabranjujem vam da to od mene sakrijete."
U traganju za drugim mišljenjem, Omer ibn Abdulaziz se nije ograničavao samo na članove Vijeća, a često se savjetovao sa medinskim učenjacima poput Se'ida ibnu-l-Musejjeba i Ez-Zuhrija.
Za vrijeme svog upravljanja Medinom, a po naredbi halife El-Velida ibn Abdulmelika, Omer je proširio i ukrasio džamiju Allahovog poslanika, tako da su njene dimenzije nakon proširenja bile 200 aršina dužine i 200 aršina širine. Iako Omer općenito nije volio ukrašavanje džamija, učinio je to u skladu sa naredbama i instrukcijama halife.
Godine 92. po Hidžri, halifa je ovlastio Hadždžadža ibn Jusufa da bude glavni zapovjednik i vođa hadža. Kada je Omer čuo za to, napisao je pismo halifi moleći ga da ovaj ne svraća u Medinu tom prilikom, što je halifa i naredio. Pored toga, Omer je pisao halifi o nepravdi koju je Hadždžadž činio nad stanovnicima Iraka. Hadždžadž, želeći se osvetiti Omeru zbog ovoga, piše halifi pismo: "Veliki broj otpadnika i bjegunaca iz Iraka našao je sigurno utočište u Meki i Medini. To je vrlo opasno i dokaz slabe vladavine tamošnjeg namjesnika", istovremeno tražeći od halife da imenuje Osmana ibn Hajjana i Halida el-Kasrija upraviteljima Meke i Medine. Halifa se priklonio mišljenju Hadždžadža i upotpunio ono iz njegovog pisma, a na taj način smijenjujući Omera sa njegove pozicije.
Omer je Medinu napustio u društvu sluge Muzahima i u konačnici se smjestio u Damasku, odakle je vršio savjetovanje halife. Jedna od njegovih važnijih intervencija bio je uticaj na halifinu naredbu da se ne smije izvršiti smrtna kazna bez prethodnog obaviještavanja halife i potvrde krivice osuđenog čime je ukinuo brojne nepravde i ishitrena suđenja. Kasnije je ova naredba povučena zbog protivljenja Hadždžadža ibn Jusufa.
Vladavina Sulejmana ibn Abdulmelika Neposredno nakon preuzimanja hilafeta, Sulejman je pozvao Omera i učinio ga savjetnikom: "O, Ebu Hafs, mi smo ovo naslijedili, a za upravljanje treba mnogo znanja. Stoga, sve što vidiš da je općekorisno i dobro, naredi to!" Za vrijeme Sulejmana smijenjeni su namjesnici Halid el-Kasri i Osman ibn Hajjan, kao i Hadžadž ibn Jusuf. Halifa Sulejman je napravio i svojesvrsni presedan kada je za svog nasljednika odredio upravo Omera ibn Abdulaziza, a sve to zbog savjeta poznatog učenjaka, tabiina i jednog od svojih savjetnika Redža' ibn Hajvea el-Kindija. U toku svoje bolesti napisao je sljedeće:
"S imenom Allaha Milostivog, Samilosnog. Ovo je dokument od Allahovog roba Sulejmana, vođe pravovjernih, Omeru ibn Abdulazizu. Imenujem ga halifom nakon moje smrti, a nakon njega Jezida ibn Abdulmelika. Poslušajte i pokorite se. Allaha se bojte i ne razjedinjujte se pa da vas se domognu neprijatelji."
Zapečatio je ono što je napisao, naredio Ka'bu ibn Hamidu, zapovjedniku policije, da okupi halifinu rodbinu te zadužio el-Kindija da zatraži od okupljenih da se zakunu na lojalnost i daju prisegu onome koga je imenovao za halifu. Svi su prisutni dali zakletvu ne znajući šta piše u dokumentu. Nedugo nakon toga, tek nakon halifine smrti, okupljeni su svi u džamiji zvanoj Dabik da potvrde prisegu, a zatim im je pročitan sadržaj dokumenta.
Preuzimanje pozicije halife i vladavina U svom prvom obraćanju muslimanima neposredno nakon preuzimanja hilafeta Omer ibn Abdulaziz je rekao:
"O, ljudi, iskušan sam ovim, a nisam to tražio, nisam pitan za mišljenje, niti je ovo rezultat šure muslimana. Oslobađam vas zakletve i prisege meni, pa izaberite sebi ko će nad vama upravljati."
U tom momentu svi prisutni povikaše glasno: "Izabrali smo te, vođo pravovjernih! Zadovoljni smo s tobom. Budi naš halifa, časno i blagoslovljeno." Tako je Omer preuzeo hilafet i istog časa prisutnima predstavio svoj program i način vođenja politike upravljanja ummetom: mini|429x429piksel|Granice islamske države za vrijeme vladavine Omera ibn Abdulaziza